2014. godine rektor Damir Boras najavio je povratak biblijskih vrijednosti na Sveučilište kao rješenja obrazovne krize. Zadnjih mjeseci imamo priliku vidjeti kako te vrijednosti funkcioniraju, stoga ovim putem podsjećamo Senat i Rektora na temeljne sveučilišne vrijednosti koje je rektor Boras zaboravio. Riječ je o dokumentu kojeg je potpisalo 805 rektora europskih sveučilišta među kojima su i rektori četiri sveučilišta u Hrvatskoj.
Inauguracija rektora Damira Borasa | screenshot Youtube
Posljednjih dvije godine svjedoci smo kulminacije štetne politike i loših poteza na Sveučilištu u Zagrebu. Prašina se digla prilikom samog imenovanja Damira Borasa na mjesto rektora zbog njegove najave povratka biblijskih vrijednosti koje, ako ćemo prosuditi po njegovom dosadašnjem radu, su netransparentnost, ignoriranje studenata i medija, diskriminacija i nepogrešivost rektora.
Svoje prve studentske izbore rektor je proveo u inozemstvu pa je izostao njegov poziv studentima da izađu na glasovanje i tako promiču demokratičnost na Sveučilištu. Izbori za studentske predstavnike su prošli, vođeni po starim pravilnicima i zakonima, bez želje da se oni unaprijede.
Od meditacije u Indiji do nemira na Filozofskom
Rektor Boras se po povratku iz Indije suočio sa svojim odlukama iz doba kada je bo dekan FFZG-a, dočekalo ga je revidiranje ugovora o suradnji s KBF-om. Sporni ugovor je njegov nasljednik vratio na razmatranje nakon što su mediji otkrili da je ugovor nepovoljan za Filozofski. KBF-u je obećana suradnja u vidu novog odsjeka za Religijsku pedagogiju i katehetiku: diplomu će izdavati KBF, studij provoditi FFZG po smjernicama KBF-a, studenti će se upisivati po kriterijima koje postavlja KBF, a na tržištu rada će biti konkurentniji od studenata Filozofskog. Situacija je kulminirala kada se spomenuti ugovor podržao od strane dekanata i rektorata, studenti organiziraju plenume i vrše pritisak u javnosti na dekana i Fakultetsko vijeće da odbace ugovor i uskoro ono što je bio elaborirani plan za ispunjavanje osobnih interesa, rektoru postaje trn u oku.
Pokušava sanirati štetu smjenjujući sada već omraženog bivšeg dekana i postavljajući svoje ljude u upravu Filozofskog. Narušavajući autonomiju fakulteta pokušava uspostaviti mir no nailazi na otpor i od studenata i od profesora koji na Fakultetskom vijeću izglasavaju smjenu svih Borasovih ljudi i vraćanje studentskih predstavnika na sjednice. Rektor svoju viziju Sveučilišta gura dalje kroz zahtjev za ocjenu ustavnosti HKO-a, napada izjednačavanje diplome stručnih i privatnih studija sa onima koje izdaje Sveučilište.
I izostanak reakcije je reakcija
Kriza u visokom obrazovanju se širi i na TTF-u gdje su studenti tvrdili da su upisivani kolegiji kako bi se opravdalo nelegalno naplaćivanje školarina, apsolventske godine koje ne postoje od uvođenja bolonje, a neki profesori su ih sustavno rušili na ispitima kako bi punili proračun fakulteta. Reakcija rektora i Senata oko teških optužbi studenata je izostala. Sustavni napadi na kvalitetu studiranja se nastavljaju i kada izostane reakcija Sveučilišta na novi pravilnik o oporezivanju studenata koji rade preko Student servisa. Čini se kao da rektorat radi sve samo ne štiti svoje studente od napada na njihove slobode i kvalitetu studija.
Posljednje ugrožavanje kvalitete studiranja očituje se u odluci da se Hrvatski studiji pretvore u sveučilišni odjel te da im se uskrati status fakulteta iako su postigli visoke ocjene na reakreditaciji dok je isti status dodijeljen Filozofskom fakultetu Družbe Isusove koji je do nedavno bio pod Hrvatskim studijima. Potaknuti ovim događanjima, odlučili smo predložiti rektoru i Senatu da svoje odluke temelje na osam sveučilišnih zapovijedi kao rješenje navedenih problema.
Osam sveučilišnih zapovijedi
Iako nam se čini davnom, 1988. godina bila je poprilično važna godina za Sveučilišta diljem Europe. Povodom devetstote obljetnice najstarijeg sveučilišta u Europi, onog u Bologni, 805 rektora iz 85 zemalja sastavilo je i potpisalo dokument pod nazivom “Magna Charta Universitatum”. Ovaj dokument sadrži principe akademske slobode i institucionalne autonomije, temelja neovisne potrage za istinom i barijera
koje štite znanost od utjecaja vlada i interesnih skupina. Među potpisnicima i kreatorima su Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Zadru, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Sveučilište u Zagrebu.
Donosimo svih 8 ‘zapovijedi’ s pojednostavljenim objašnjenima:
1. Sveučilište je autonomna ustanova u srcu društava različito uređenih obzirom na
zemljopisno i povijesno naslijeđe; ono stvara, ispituje, procjenjuje i prosljeđuje
kulturu kroz istraživanje i podučavanje. Njegovo istraživanje i podučavanje mora u
suočavanju sa svijetom oko sebe biti moralno i intelektualno neovisno spram svih
političkih vlasti i gospodarskih moći.
O: Prva točka se odnosi na djelatnosti sveučilišta i slobodu koja je potrebna kako bi
ono ispunilo svoju znanstveno-nastavnu svrhu. Sva istraživanja, nastavni sadržaj, sadržaj kolegija, syllabusi, konferencije, ispiti, znanstveni, stručni i akademski radovi te bilo kakva djelatnost unutar fakulteta se ne smije pokoravati vanjskim utjecajima. Vanjski utjecaji podrazumijevaju vlade, ideologije, religije, ekonomske i gospodarske moćnike te bilo kakve interesne skupine koje bi mogle manipulacijom utjecati na razvoj znanosti i rezultate istraživanja te nastavnu djelatnost u neke svoje svrhe.
2. Podučavanje i istraživanje na sveučilištima moraju biti neodvojivi kako njihov
doprinos ne bi zaostajao spram potreba u mijenjanju, zahtjeva društva te napretka
znanstvene spoznaje.
O: Društvo konstantno napreduje i mijenja svoje oblike i potrebe, stoga ga znanost mora pratiti u stopu no ovaj proces je dvosmjeran, napredak znanosti ujedno znači i napredak društva. Sva buduća istraživanja se temelje na nekim od već dobivenih rezultata ili ih propituju stoga je nužno istraživanje implementirati u podučavanje. Istraživanjem je jedan od najefikasnijih oblika podučavanja i buđenja interesa u studentima kako bi se znanost i društvo nastavilo razvijati. Podučavanje je temeljna funkcija sveučilišta i kao takvo se mora konstantno unaprjeđivati.
3. Sloboda u istraživanju i podučavanju je temeljno načelo sveučilišnog života, pa vlade i sveučilišta, svaki onoliko daleko koliko je do njih, moraju osigurati poštivanje tog temeljnog zahtjeva. Odbijajući nesnošljivost i uvijek otvoreno za dijalog, sveučilište je savršeno susretište za učitelje koji su sposobni prenijeti svoje znanje i u potpunosti su osposobljeni razvijati ga kroz istraživanja i inovacije te za studente s pravom, sposobnošću i željom obogatiti svoj um takvim znanjem.
O: Sloboda u istraživanju i podučavanju znači suzdržavanje od sputavanja znanstvenika i sveučilišnih nastavnika partikularnim interesima, ideologijama ili neslaganjima. Sveučilište kao krovna organizacija za razvoj znanosti bi uz podršku vlada i zakona trebalo čuvati ovaj vid slobode. To podrazumijeva pravednu raspodjelu financija, podršku oko istraživanja društvenih kontroverznih pitanja, zaštitu autorskih prava, omogućavanju suradnje s drugim članovima sveučilišta te zabranu svakog napada na slobodu izražavanja i istraživanja.
4. Sveučilište je pouzdanik europske humanističke tradicije; njegova je stalna briga
dostizati sveopće znanje; kako bi ispunilo svoj poziv ono natkriljuje zemljopisne i
političke međe, i potvrđuje životnu potrebu različitih kultura da se uzajamno
spoznaju i utječu jedna na drugu.
O: Sveučilište je institucija koja za cilj ima humanizirati društvo te stoji iznad svih prepreka i razlika, ujedinjuje i pomiruje različitosti bez obezvrjeđivanja drugih kultura. Kao takva uklanja bilo kakvu opresiju te ispunjava moralnu i akademsku dužnost prema istini, a ne prema interesu pojedinaca.
5. Da bi se očuvala sloboda u istraživanjima i nastavi, moraju svim članovima sveučilišne zajednice biti dostupna odgovarajuća sredstva kako bi ostvarili tu slobodu.
O: Pravedno financiranje, akreditiranje, unapređivanje i priznanja svih sastavnica sveučilišta te pravedna podjela istih nužna je kako bi se očuvala sloboda istraživanja, a samim time osigurao i napredak. Zakinuti neku od sastavnica ili članova sveučilišta za bilo koju navedenu kategoriju radi vanjskih utjecaja i osobnih ciljeva znači diskriminirati unutar akademske zajednice što je nedopustivo.
6. Novačenje nastavnika i uređivanje njihovog položaja moraju ispunjavati načelo po
kojem je istraživanje neodvojivo od podučavanja.
O: Promaknuća i zapošljavanje nastavnika se moraju temeljiti na zaslugama i radu na
istraživanju i unaprjeđivanju znanosti i nastave, a ne na podobnosti i drugim vezama. Biranje nastavnika na temelju nekih drugih kriterija je nepovoljno jer u tom slučaju se dovodimo u opasnost od stvaranja i reproduciranja nestručnih kadrova na sveučilištu. Kako su podučavanje i istraživanje neodvojivi, bitno je da se unaprjeđuju osobe koje su i kvalitetni istraživači i kvalitetni nastavnici.
7. Svako sveučilište mora – s odgovarajućim priznavanjem posebnih okolnosti – osigurati da slobode njihovih studenata budu zaštićene te da studenti uživaju povlastice koje im omogućuju postići kulturu i naobrazbu kojima žele ovladati.
O: Svako sveučilište mora štititi svoje studente od bilo kakve diskriminacije na temelju roda, spola, religijskih opredjeljenja i seksualne orijentacije, dobi, rase, etniciteta i ostalih obilježja pojedinca. Studenti se ne smiju diskriminirati ni po financijskoj osnovi. Slobode studenata koje im omogućavaju izobrazbu i upoznavanje te stvaranje kulture su nepovredive i temelj funkcioniranja sveučilišta te moraju
biti zaštićene kako na papiru, tako i u praksi.
8. Sveučilišta, posebno ona u Europi, drže kako su uzajamna razmjena informacija i dokumentacije te učestali zajednički projekti za unapređivanje učenja jednako bitni za stalni napredak znanja.
O: Sveučilišta moraju raditi na suradnji, omogućavati razmjenu svojih članova te raditi na dostupnosti i aktualnosti literature.
