Za diplomante jednog od najtraženijih fakulteta u Hrvatskoj, plaća je šest puta manja od one u svijetu
Dok zdravstvena veleučilišta diljem zemlje već nekoliko godina bilježe zamjetne brojke na upisima svojih smjerova fizioterapije, zabrinjavajući su podaci koji pokazuju kako je to zanimanje u Hrvatskoj izrazito potisnuto i potplaćeno, osobito u usporedbi sa stanjem u svijetu. Kroz razgovor s prvostupnikom fizioterapije te službenim fizioterapeutom hrvatske košarkaške reprezentacije, Domagojem Rezom, uranjamo u realnost tog izrazito humanog i zdravstveno važnog poziva.
Foto: Pixabay
Prema objavljenim podacima, ove godine za smjer fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu prijavilo se 1.512 maturanata, a od toga ih je 349 odabralo upravo taj smjer kao prvi izbor. Gledajući iz druge perspektive, perspektive hrvatske realnosti, zabrinjavajuće brojke navode na pomisao kako bi se velika većina njih mogla priključiti nezaustavljivom valu odljeva mozgova.
Naizgled jednostavan upad
Velik interes za upis na Zdravstveno veleučilište u Zagrebu mogao bi se opravdati činjenicom kako fakultet kao takav nema nikakvih posebnih zahtjeva, s obzirom na to da je na maturi potrebna B razina iz svih obveznih predmeta, bez nužnosti polaganja izbornog predmeta. Osim toga, nema niti prijemnog ispita pa stoga dolazi i do velike konkurencije jer se unutar trenutne upisne kvote od 90 studenata, za jedno mjesto prijavljuje njih 16 do 26. Ipak, one koji se upišu i uspješno dovrše svoje fakultetsko školovanje, radno mjesto ne čeka raširenih ruku.
U Hrvatskoj na 3.094 stanovnika dolazi tek jedan fizioterapeut
Kako stoji na službenoj stranici Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, prema podatcima Hrvatske udruge fizioterapeuta i Svjetske konfederacije za fizioterapiju (WCPT) u Republici Hrvatskoj trenutačno je zaposleno 1.153 viših fizioterapeuta koji su završili dvogodišnji ili trogodišnji stručni studij fizioterapije.
U omjeru s brojem stanovnika u Republici Hrvatskoj, to iznosi 3.094 stanovnika na jednog višeg fizioterapeuta. Ovaj omjer znatno je manji u nekim europskim zemljama, na primjer: u Švicarskoj iznosi 720 stanovnika na jednog diplomiranog fizioterapeuta, u Sloveniji 1.404,5 stanovnika na jednog diplomiranog fizioterapeuta, a u Austriji 1.350 stanovnika na jednog diplomiranog višeg fizioterapeuta. Međutim, Hrvatska ne iskazuje interes prema smanjenju te poražavajuće brojke.
Zdravlje nema cijenu
Daleko najvrjednija plaća jednog fizioterapeuta manifestira se kroz oporavak pacijenta nakon provedene terapije. No, niska stopa zapošljavanja (cca 21%) te potplaćenost njihovog fizički i emocionalno napornog rada, navodi ih na rad izvan granica Lijepe Naše. Dok je trenutačno prema podacima portala MojaPlaća u Hrvatskoj prosječna plaća fizioterapeuta 4.706 kuna, u svjetskim razmjerima ona se zna kretati i do više od tridesetak tisuća kuna.
– Fizioterapeutsko zvanje u okviru djelovanja zdravstvene zaštite u Hrvatskoj nije toliko unaprijeđeno kao u zapadnim zemljama poput Engleske i nordijskih zemalja te stoga pacijenti uglavnom sami moraju reagirati na tom području jer naš sustav još ne prepoznaje fizioterapiju kao perspektivnu zdravstvenu djelatnost na području preventive stvaranja deformacija tijela koje često dolaze kao posljedica suvremenog sjedilačkog načina života, iskustveno progovara naš sugovornik Domagoj Rezo o trenutačnom stanju u domovini.
Naime, Domagoj je 2015./2016. bio na tromjesečnoj Erasmus praksi u Simsee klinici u okolici Münchena. Priča nam kako je u Njemačkoj više zastupljen individualni, odnosno rad 1 na 1, što značajnije doprinosi napretku pacijenta. Uz individualni, provodi se i grupni rad, najčešće u dvorani ili u bazenu. U Hrvatskoj je stanje poprilično drugačije. U okviru Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, još uvijek je zastupljen stari pristup terapiji često obilježen istovremenim radom jednog fizioterapeuta s tri do pet pacijenata koji vrlo često imaju različite dijagnoze te samim time zahtijevaju različit pristup i način rada.
Iz perspektive privatnog zdravstva u Hrvatskoj, stanje je nešto svjetlije jer se ipak pristupa uvođenju novih metoda i tehnika rada te se teži k individualnom pristupu.
Nije sve tako sivo
Iako fizioterapeutsko djelovanje obuhvaća ljude svake dobi, od najmlađe pa do najstarije, ipak je nešto zamjetnija brojka pacijenata srednje i treće životne dobi. Nama je za sliku Hrvatske osobito zanimljiva grupacija pacijenata treće dobi jer je opće poznato da je naša zemlja podvrgnuta rapidnom starenju stanovništva. Prema podacima iz 2016. godine, prosječna starost ukupnog broja stanovnika iznosila je 42,8 godina, što nas svrstava među najstarije nacije Europe. Iako pod poražavajućim okolnostima, u tom se smislu ipak možemo nadati većoj zapošljivosti te angažmanu fizioterapeuta.
Kao dosadašnji službeni fizioterapeut ženske seniorske te muške U-16 košarkaške reprezentacije, Rezo je ipak imao nešto više iskustva s osobama mlađe dobi, uključujući sportaše i rekreativce, za koje kaže kako je kod njih ipak vidljiviji napredak u radu, ali i svijest o važnosti fizioterapije kao djelatnosti. Posebno mu je drago iskustvo sa spomenutom U-16 reprezentacijom, pogotovo jer su se momci na europskom prvenstvu u Novom Sadu okrunili zlatnom medaljom te tako poboljšali izglede za napredak košarke u Hrvatskoj.
Fizioterapeuti u sportu kao ‘ljudi u sjeni’
– Fizioterapija u sportu ima veliku važnost, ali nažalost dosta ovisi o novcu. U Hrvatskoj je najviše razvijena u nogometu, dok u košarci i ostalim sportovima unutar klubova fizioterapeuti najčešće djeluju kao volonteri,dodaje Domagoj. Stoga i ne treba čuditi da se fizioterapeuti često nazivaju ‘ljudima u sjeni’, očito ne samo zato što djeluju iza kulisa sportske manifestacije.
Europsko prvenstvo u Novom Sadu; od preveniranja i saniranja brojnih ozljeda do zlatne medalje oko vrata
Kada govori o europskom prvenstvu, u Domagojevu glasu još se uvijek osjećaju izrazita sreća i ponos.
– Fizioterapeut se kroz reprezentaciju i rad s košarkašima rapidno razvija, u svakom se trenutku susrećući s različitim problemima, od ozljeda ekstremiteta pa sve do alergija; fizioterapeut sve pokriva te, tako rečeno, djeluje kao ‘doktor ekipe’, kaže nam naš zlatni sugovornik.
Kod košarkaša su ipak češće povrede gležnja (distorzija), kao i koljena gdje može doći do ozljede meniskusa i/ili prednjeg križnog ligamenta.
– Kroz to sve stvaraju se nova prijateljstva i poznanstva što daje nezaboravan osjećaj, a osvojeno zlato na europskom prvenstvu muške U-16 reprezentacije u Srbiji dođe kao kruna cjelokupnog rada i truda koji ste uložili ti i tvoja ekipa, zaključuje Domagoj o svojem vrijednom poslu.
