Zagrepčanka studira u Nici, Frankfurtu i Sofiji: ‘Hrvatski balkanski mentalitet nije ništa naspram bugarskoga’
Ana Barbarić je 24-godišnja Zagrepčanka koja je nakon završenog preddiplomskog studija novinarstva na FPZG-u upisala diplomsku razinu u Francuskoj. Zahvaljujući upisu Media-Communication and Culture Studies u Nici, Ana je ujedno iskusila studentski život u Frankfurtu na Odri te u Sofiji. Otkrila nam je gdje je studiranje najzahtjevnije, gdje najskuplje i zašto mijenjanje zemlje svakog semestra ima svojih mana.
Foto: privatna arhiva / Ana Barbarić u Frankfurtu
Većini hrvatskih studenata jedno od najljepših iskustava bude odlazak na semestar ili godinu dana preko Erasmusa u neku od europskih zemalja, a oni koji nemaju financijskih sredstava o tome maštaju. Zagrepčanka Ana Barbarić nakon dobivanja prvostupanjske diplome na FPZG-u, odlučila je upisati diplomski studij u Francuskoj, a samim tim je dobila priliku na neko vrijeme studirati u Njemačkoj te Bugarskoj.
Iako se upravo vratila iz Sofije u Zagreb i već se idući tjedan vraća u Nicu, ova 24-godišnjakinja je izdvojila malo vremena da s nama podijeli svoje iskustvo te da naši čitatelji spoznaju prednosti studiranja u inozemstvu.
Nica je najskuplja, a poznavanje francuskog uvelike pomaže
Nakon što je završila preddiplomski studij novinarstva u Zagrebu, Ana je upisala Media-Communication and Culture Studies u Nici te je trenutno zadnja godina master studija. Radi se o trinacionalnom masteru koji predlaže studiranje u Francuskoj, Njemačkoj i Bugarskoj. Stoga je 24-godišnja studentica prvi semestar provela na Faculté de lettres Nice Sophia Antipolis u Nici, zatim drugi u Frankfurtu na Odri na European University Viadrina, a treći semestar je pohađala u Sofiji na University Sv. Kliment Ohridski.
– Ne znam koji bi grad posebno izdvojila jer su mi svi dragi i svaki je poseban na svoj način. U Nici nisam imala osjećaj da sam na razmijeni jer sam tamo već živjela godinu dana prije samog upisa na fakultet, istaknula je Ana.
Što se tiče financijskih izdataka, 24-godišnjakinja nam je priznala kako je Nica, odnosno Azurna obala, općenito najskuplja. No kako Ana zna francuski jezik radila je neke studentske poslove što joj je uveliko pomoglo. Tvrdi da znanje jezika uvelike pomaže u pronalaženju stana, kao i samom snalaženju, a ističe da je zahvaljujući poslu upoznala dosta ljudi koju su u Nicu došli preko Erasmusu i bili su oduševljeni.
Foto: Brunch na plaži u Nici kada se ne uči
Mijenjati zemlju svaki semestar ima svoje mane
Odlazak u Njemačku, točnije u Frankfurt na Odri koji se nalazi u blizini glavnog grada Berlina, Ana priznaje da je bila potpuno druga priča.
Na sreću, kako 24-godišnja Zagrepčanka kaže, nije išla sama na razmjenu, nego s Francuzima s kojima je već studirala u Nici, što joj je olakšalo mnoge stvari.
– Čini se super mijenjati zemlje svaki semestar, ali ima i to svoje mane. Tona papirologije i svaki put traženje smještaja iznova. U Frankfurtu smo si rezervirali sobu u studentskom domu, koju smo plaćali 200 eura mjesečno, a dijeli smo kupaonicu i kuhinju s još dvije cimerice. Tu sam upoznala ljude iz cijelog svijeta, a ponajviše iz Latinske Amerike, govori studentica završne godine Media-Communication and Culture Studies.
Dodala je kako je u Zagrebu živjela s roditeljima, tako da joj je drago što je iskusila domski život. Budući da je bila udaljena od Berlina svega 45 minuta vožnje vlakom, vikende je uglavnom provodila u njemačkoj metropoli.
– Moram priznati da me fakultet u Frankfurtu oduševio što se tiče organiziranosti, a cijena obroka u kantini bila je jednaka i onima u Francuskoj – tri eura, s tim da su njemački meniji bili fantastični, objašnjava Ana.
Mislila sam da će smještaj u Sofiji biti jeftiniji
Što se tiče studiranja u Sofiji, 24-godišnjakinja govori da je taj semestar najlakše financijski podnijela. Od Erasmusa je dobivala mjesečnu stipendiju u iznosu od 150 eura, a od fakulteta u Nici je primala stipendiju za mobilnost od 300 eura koju je dobivala i u vrijeme boravka u Njemačkoj.
– Pri samom dolasku u Sofiju nisam imala smještaj, nego sam ga tamo direktno tražila. Živjela sam u stanu s dvoje cimera u samom centru grada koji sam plaćala 200 eura mjesečno s režijama. Inače, mislila sam da će smještaj biti puno jeftiniji, otkriva nam Ana Barbarić.
U glavnom gradu Bugarske hrana je dosta jeftinija nego u Hrvatskoj, pogotovo ako jedete u restoranima, a javni prijevoz je 10 eura mjesečno.
– Mislim da se za 500 eura u Sofiji može vrlo dobro živjeti, uključujući hranjenje u restoranima i da se ne pazi na svaku kunu. Ne znam koliko sam točno trošila na osnove, jer sam dosta putovala okolo. Istanbul je, primjerice, jako blizu. Za devet sati busom povatna karta izađe svega 40 eura, ističe 24-godišnjakinja.
Planira u Francuskoj tražiti posao
Prilagoditi se bugarskom mentalitetu bilo je najteže
Ana govori kako nije imala problema s prilagodbom na mentalitet Nijemaca ili Francuza, ali priznaje da joj je malo teže bilo s Bugarima. – Hrvatski balkanski mentalitet nije ništa naspram bugarskoga. Znalo je biti frustrirajuće ako netko ne zna engleski, ali s vremenom se navikneš i na to. Mislim da je meni bilo malo lakše nego Francuzima jer je hrvatski koliko-toliko sličan bugarskom, zaključila je mlada zagrepčanka.
– Odlazak u inozemstvo je jedno predivno iskustvo i preporučila bi ga svima. Nova poznanstva, samostalnost, snalaženje u nepoznatom, usavršavanje stranog jezika, upoznavanje nove kulture, sve su to kvalitete koje nećete naučiti na faksu, a mogu vas izgraditi kao osobe. Mislim da i poslodavci traže otvorene osobe koje se ne boje promjene i koje su spremne na nove izazove, za kraj je poručila Ana.
