Zasluženo! Squatting Slavs tema znanstvenog rada mlade etnologinje
Martina Novosel diplomirala je etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prošle godine. Njeni neobični interesi doveli su do toga da je sasvim spontano napisala znanstveni rad o squatting Slav kulturi. Napisala ga je još dok je bila studentica, a objavljen je u 3. izdanju časopisa Kazivač. S nama je podijelila što ju je motiviralo za pisanje rada, te izdvojila neke zanimljivosti vezane uz ovu temu.
Martina Novosel, foto: Marta Matković
Ponadala sam se da će na intervju doći u Adidas trenirci, ali nije to učinila. Ipak, odjeća koju je odabrala nije me razočarala. Došla je u majici na kojoj piše ‘Only babushka can judge me’.
Do teme za znanstveni rad je slučajno došla
Najprije smo razgovarale o njenim interesima općenito. Istaknula je kako je njen znanstveni interes tijekom studija bio orijentiran prema istraživanju tradicijske kulture jugoistočne Europe, folkloristici, mitologiji i muzikologiji i rodnim studijima. Većinu svojih interesa uspjela je spojiti na jednom mjestu, tijekom pisanja ovog rada – nazvanog Shvaćanje slavenske popularne kulture kroz YouTube kanal ‘Life of Boris’.
– Ono što me pritom i danas osobito zanima i fascinira jesu suvremeni i popularni fenomeni koji sadrže poveznice s tradicijskom kulturom, koja je kroz prošlo stoljeće, znamo, doživjela dramatične promjene. To je također slučaj s popularnom slavenskom squat scenom, a nju sam kao moguću temu znanstvenog angažmana i istraživanja otkrila sasvim slučajno, rekla je Martina.
Kanal ‘Life of Boris’ joj je poslužio kao inspiracija za pisanje rada
Za vrijeme studija slušala je kolegij ‘Kulture postsocijalizma’. Trebala je napisati seminarski rad za kolegij, a istovremeno je pratila i youtube kanal ‘Life of Boris’, pa su se njene obaveze i interesi isprepleli.
– Iznimno sam intenzivno pratila youtube kanal ‘Life of Boris’ i kroz praćenje jedne online rasprave, sasvim mi je slučajno sinulo sljedeće pitanje – kako zapravo mnogi Borisovi obožavatelji iz zemalja koje nemaju slavensko kulturno porijeklo – western spies – doživljavaju kulture istoka i jugoistoka Europe?, pitala se.
Na ovo pitanje nadovezala su se i brojna druga, a sva su bila usredotočena upravo na ‘neozbiljnije’ aspekte društva koji se inače ne istražuju.
– Kako iste sadržaje shvaćaju oni obožavatelji koji dolaze iz zemalja bivšeg socijalističkog bloka i slavenskog porijekla – squatting Slavs? Kakva se poruka prenosi o ovim kulturama unutar njih samih, ali i prema vanjskim promatračima, uzevši u obzir čestu negativnu sliku o slavenskim kulturama i socijalističkom naslijeđu kakva se promovira u suvremenim medijima, na različitim društvenim mrežama i slično? Sličnim se temama bave i studije postsocijalizma koje danas najčešće nalazimo pri različitim institutima te fakultetima na Zapadu, no naravno tamo se prilikom istraživačkog rada fokusira na različite ‘ozbiljnije’ teme ili studija slučaja (politika, ekonomija, kriminal…), objasnila je.
Neistraženost teme imala je svoje nedostatke, ali i prednosti
S obzirom da se radi o suvremenoj kulturi koja je često podložna promjenama, ona još uvijek nije uspjela pobuditi ozbiljan znanstveni interes. Radi te neistraženosti Martina je imala neke poteškoće u pisanju svog rada.
– Upravo stoga što je riječ o jednoj suvremenoj kulturi koja (…) je mladenačka, često neozbiljna i vulgarna, društveno-humanistički znanstvenici slavenskog kulturnog kruga, kao ni zapadni špijuni, do sad se nisu zanimali za ovu temu, što mi je u kontekstu pisanja rada o njoj, s jedne strane uzrokovalo poteškoće pri pronalasku stručne literature, opisa pojedinih opisivanih fenomena i slično, požalila se.
No, upravo ta neistraženost joj je pružila mogućnost da bude inovativna i kreativna u samostalnom definiranju kulture, kao i njenih relevantnih elemenata.
Usredotočila se na brojne detalje, koje je pronašla uz pomoć fanova squatting Slav kulture
Dodala je kako se neki detalji mogu činiti nevažno prilikom istraživanja, no oni nam mogu pomoći u shvaćanju šire slike.
– Široki se društveni problemi dakako mogu promatrati, istraživati i interpretirati iz perspektive njenih najmanjih i na prvi pogled nevažnih dijelova. Tek kada se površina zagrebe, moguće je na mjestima gdje to ne bismo očekivali naići na uistinu zanimljive i nevjerojatne informacije o svijetu koji nas okružuje. Tako sam i ja kao istraživačica slavenske squat kulture imala mogućnost uz pomoć svojih ispitanika, obožavatelja Borisa iz različitih dijelova svijeta, ali i onih iz Hrvatske, saznati ponešto iz prve ruke o tome kakvi mrežni sadržaji šire pozitivnu, a kakvi negativnu sliku o nama prema vanjskome svijetu, te kako se uopće percipiramo sami u tom kontekstu, objasnila je.
Svima onima koje detaljnije zanima što se kroz znanstveni rad o ovoj temi može reći preporučila je čitanje njenog članka.
– Za detalje preporučujem članak koji ne bi smio razočarati, barem što se tiče bogatih etnografskih dijelova rada – dakle, navodima promišljanja ispitanika, koji su pristali podijeliti svoja shvaćanja o ovoj modernoj i mladenačkoj temi (slavenskim babushkama i njihovoj nadaleko hvaljenoj kuhinji, vrhunskoj slavenskoj estetici i gejmanju, elegantnom hard bass pokretu i suvremenoj turističkoj ponudi), koja čak i u Hrvatskoj plijeni pažnju, što vidimo po sad već uhodanim i uvijek odlično posjećenim Hard Bass Adidas partijima u zagrebačkom klubu KSET-u, zaključila je.
Cijeli rad je dostupan ovdje, zajedno s ostalim člancima objavljenim unutar 3. broja časopisa Kazivač.
