Zašto bi trebali uzeti godinu dana pauze umjesto da upišete fakultet koji vam se ne studira
Godina pauze ili ‘Gap year’ je godina u kojoj mladi, najčešće između zadnje godine srednje škole i prve godine fakulteta, uzimaju pauzu od studija kako bi putovali, radili i istraživali. Ako niste upisali faks koji želite ili vam je samo dosta studiranja, godina pauze mogla bi vam dobro doći.
Kada se nakon bure državne mature prašina napokon slegla, velikom broju maturanata ogroman se kamen skotrljao s leđa. Neki su rasturili, ali ti su ionako znali da su rasturili. Neki roknuli, ali ti su uglavnom isto znali da će na maturu ponovno.
Najveći dio maturanata ostao je još koji tjedan na žici, ali nakon što su konačno vidjeli da su upisali fakultete koje su htjeli, i oni su napokon mogli selfijima naprijed u najduže ljeto u životu.
Ovo nije prijedlog za njih. Ovo je prijedlog za vas koji ste nakon svega ostali da rezignirano buljite u ekrane s listama, vama kojima su nakon cijele grabežije u rukama ostali drugi, treći i četvrti izbori.
Vi ste sada suočeni s izborom. Možda mislite da ste osuđeni na to da prihvatite to što vam je ostalo, da progutate slinu i uzmete tu drugorazrednu verziju vlastite budućnosti, s tek blijedom nadom da će se nešto u maglovitoj budućnosti okrenuti u vašu korist. Možda mislite da će vam roditelji biti strašno ljuti ako ne uzmete rezervnu verziju života i nagodinu bez entuzijazma slušate predavanja iz područja koja vama znače manje zlo i ništa više.
Možda toga još niste svjesni, ali ne morate to učiniti. Ne morate upisati bilo što i onda to bezvoljno otaljavati sljedećih par godina.
Bez obzira na to što vam govorili roditelji, godina pauze je opcija. I to ne porazna opcija, ne opcija gubitnika koji troši godinu života pred laptopom, ne godina dosade i besparice.
Godina pauze između srednje škole i fakulteta može biti jedna od plodnijih, ispunjenijih, zabavnijih i poučnijih godina u vašim životima.
Američki gap year
Uzimanje godine pauze između srednje i fakulteta vani je puno raširenija pojava nego kod nas. Gap year, kako to zovu Amerikanci, je godina pauze koju mladi uzimaju najčešće kako bi prije no što upišu fakultet ili diplomski studij proputuju svijet, dožive nova iskustva, nauče jezike i ižive se prije nego što se posvete školovanju.
Naravno, iako bi to sigurno bilo jako lijepo, u hrvatskim prilika teško je očekivati da će vam roditelji faksa platiti put oko svijeta, ali to ne znači da je godina razmaka između srednjoškolske i fakultetske klupe loša ideja.
Na primjer, gotovo tri četvrtine svih novih studenata prava na Harvardu upisalo je studij nakon što je prošle godine uzelo godinu dana pauze, pisao je The Atlantic 2013. Takva praksa nije nimalo neuobičajena ni u drugim fakultetima. Na primjer nakon što su uvidjeli da velik broj njihovih studenata upisuje diplomski studij medicine tek nakon godine pauze, priznato sveučilište Duke na svojim je stranicama napisalo ‘studenti koji prije upisa studija jednu godinu potroše na eksperimentiranje na fakultet dolaze zreliji, otporniji, samopouzdaniji i uspješniji.’
Uzimanje godine pauze vani se ne gleda kao na uzimanje godine dana za ljenčarenje, nije znak slabosti ili straha od početka studiranja. Prema istraživanju American Gap Association najčešći motiv za uzimanje godinu pauze su želja za putovanjem, učenjem novih jezika, želja za radnim iskustvom i izvaninstitucionalnih obrazovanjem.
Samo 7% ispitanih godinu dana pauze uzelo je zato što nisu upisali željeni fakultet, a čak 31% izjavilo je da su ih u uzimanju godine pauze podržali roditelji.
I čini se kako su imali pravo. Prema ovom istraživanju, čak 83% studenata koji su uzeli godinu pauze nakon nje su imali prosjek iznad 4.0, a čak 85% njih izjavilo je kako bi svoje iskustvo preporučilo drugima.
Kako u Hrvatskoj?
Isto ovo istraživanje pokazalo je kako studenti koji u uzimaju godinu dana pauze dolaze iz obitelji u koja godišnje privrede više od 100.000 dolara. Obitelji s takvim resursima u SAD-u pripadaju srednjoj klasi.
Godina pauze koju bi iskoristili za putovanja po svijetu ruksakom na leđima u našim se okvirima čini kao nevjerojatan luksuz. No, iako mladi stranci koji uzimaju godinu dana pauze najčešće putuju, poanta ‘Gap yeara’ nije u pukom uživanju, ispijanju koktela na Azurnoj obali, trčanja s bikovima u Pamploni ni žderanju kroasana u Parizu.
Koristi pauziranja nisu u iskustvima užitka, već u iskustvima koja odudaraju od vašeg dosadašnjeg života. Mladi se s godine dana pauze ne vraćaju motivirani i fokusirani zato što su se dobro odmorili, već zato što su našli dobili novu perspektivu, jer su provirili iznad nacrta svojih životnih planova pa se vraćaju sa širom slikom sebe i svijeta oko sebe.
Mladi koji se vraćaju nakon godine dana pauze svjesniji su što žele, što ne žele i što su spremni dati za svoje ciljeve. Vraćaju se sa novim znanjima, ne zato što su samo uživali, već zato što su godinu dana zreliji, zato što su vidjeli i iskusili stvari koje nisu u njihovu habitutusu.
Da bi takve stvari vidjeli i iskusili, ne morate ići do Londona. Možete to i iz svog grada. Možete se zaposliti u kafiću i naučiti što stvarno znači rad. Možete sjesti i pokušati napisati knjigu i naučiti što znači upornost. Možete volontirati u udruzi za napuštene životinje i naučiti što znači samilost. Možete raditi, iskusiti, naučiti puno toga, što vam se ne može pokazati u predavaoni.
Nemate, zapravo, što izgubiti. Prosječno vrijeme studiranja u Hrvatskoj je između sedam i osam godina. To znači da student kod nas gotovo u pravilu studiranje produži za godinu ili dvije. Uzimanje godine u tom kontekstu ne znači puno u smislu vremena. Samo što u slučaju uzimanja Gap yeara ne odlazite s okusom neuspjeha zbog nepoloženih ispita, već birate što vam treba i što od svog vremena želite.