Zašto su studenti i dalje u domovima ako je nastava online: ‘Trenutno u kući imamo osnovnu i srednju školu, fakultet te poslovni ured’
Online nastava sve jednako muči – rijetko tko je zadovoljan s time, no situacija nije takva da imamo izbora. Ipak, dio studenata ima jedan izbor: hoće li online predavanja pratiti od doma, ili će ipak otići u grad u kojem i inače studiraju?
Foto: Unsplash
Na proljeće, kada je nastupio lockdown, studentski domovi i stanovi su bili prazni. Možda ne u potpunosti, no skoro. Sada, iako je dobar dio fakulteta odmah počeo s online nastavom, većina studenta se vratila u svoje studentske sobe i stanove. Mnogi su se zaželjeli tog studentskog života i nakratko je to sve djelovalo koliko-toliko normalno.
Zatim se situacija pogoršala i većina fakulteta (skoro svi) se u potpunosti prebacila na online nastavu – znači potrebe za izbivanjem od doma više nema. Ipak, rijetki su se vratili svojim kućama. Pričali smo s nekoliko studenata i pitali ih kako su donijeli tu odluku te kako se snalaze s online nastavom daleko od kuće.
– Budući da je manji fakultet, imali smo uvjeta na početku godine biti potpuno uživo, a prošli utorak smo se morali prebaciti online. Budući da je to bio početak mjeseca, studentski dom je objavio da ako odlučimo otići kućama, da ne moramo plaćati stanarinu za 12. mjesec. Velika većina nas je tako već četvrtak ili petak otišla u rodne gradove (u cijelom domu ostalo je oko 30 stanara). To bi značilo da sam dva dana slušala online nastavu u studentskom domu, a od ovog ponedjeljka ju slušam od kuće (3 dana). Obje stvari imaju svoje dobre i loše strane. Npr. u studentskom domu imala sam više mira (cimerica mi nije došla taj tjedan), a nakon predavanja sam se mogla družiti s kolegama. Ipak veliki minus je bio Internet tamo. Dom ima besplatni CARNet internet za sve stanare, ali kako nas je bilo puno odjednom, jako je štekao i više me puta izbacivalo s predavanja zbog interneta. S druge strane, volim biti doma, tu su mi braća i sestra, roditelji, prijateljice itd. Internet je bolji, ali npr. teško mi je 8-godišnjem bratu objasniti da moram stalno učiti i biti na online predavanjima, on bi se, kada se vrati iz škole, igrao sa mnom. Isto tako, tu stalno netko hoda, priča sa mnom itd. Naravno, trudimo se svi biti što bolji jedni prema drugima, ali u malo mjesta smo smjestili moj faks, sestrinu srednju školu i treninge i mamin posao. Najgore mi je kada smo svih 6 odjednom doma, a rasporedi nam se ne poklapaju, npr. ja sam ujutro na predavanju, a sestra popodne u školi i onda se cijeli dan mora biti tiho. Trenutno u kući imamo osnovnu i srednju školu, fakultet te poslovni ured, požalila nam se Helena (18) koja studira programsko inženjerstvo.
Velika poteškoća s kojom su se susreli svi stanari studentskih domova jest bila upravo slaba Internet veza. Tako postoje i slučajevi studenata koji su došli u domove sa svojim Internetom, iako je u cijenu stanarine uključen pristup internetskoj vezi.
Kako do vlastitog mira?
Problem s online nastavom na proljeće je većini bio (uz tehničke probleme) to što je vrlo teško imati svoj mir. Upravo je to bio problem našoj sljedećoj sugovornici koja se zato odlučila ovaj semestar provesti u gradu studiranja, bez obzira na online nastavu.
– Inače sam iz Rijeke i živim sa sestrom koja također studira na FER-u, s roditeljima i bakom, a za vrijeme studiranja sam u stanu u Zagrebu sa sestrom. U prvom valu korone cijelo vrijeme sam bila u Rijeci, ali ovaj semestar sam cijelo vrijeme preko tjedna u Zagrebu, a vikendom kao i ranije odlazim doma. Doma su mi obveze potpuno drugačije, tu je tijekom cijelog dana aktivnost po kući, odlasci vani kad god je to potrebno jer je uvijek moguće, a online predavanja se snimaju pa se mogu kad god pogledati…ali to dovodi do gomilanja istih i navikavanja na neobaveze. Dok si u Zagrebu organiziram dan kao da odlazim ujutro u osam na predavanje. Predavanja se po rasporedu slušaju, svi zadaci se redom rješavaju i nema zaostataka. Zbog toga ispiti kad dođu bude sve odmah posloženo i ovi zadnji rokovi koji su se odvili uživo u prostorijama fakulteta nisu bili ni šok niti je bilo potrebe za privikavanjem, već kao i svaki prijašnji upravo zato sto sam cijelo vrijeme bila u Zagrebu kao da je sve “normalno”, priznala nam je Dita (21) s FER-a.
Postavlja se pitanje koliko je kvalitetna online nastava, ne samo zbog načina predavanja na koji nitko nije navikao, već i zbog razine koncentracije kod studenata, koja je sasvim sigurna puno manja nego u dvoranama. Naš sljedeći sugovornik nam je rekao da smatra da je naučio jednako puno koliko i prijašnjih godina, no istaknuo je da je nastava lošije organizirana nego na proljeće.
Problemi s ispitima
– Kod kuće mi je lakše pratiti nastavu zbog brzine i fleksibilnosti, dok je najveći minus održavanje online nastave svakakve svakodnevne životne smetnje. Ne može se dovoljno koncentrirati na samo predavanje kao na faksu. Prošli ispitni rok je prošao zadovoljavajuće jer su se svi držali online mjera te smo tako polagali predmete. Dok se sada jednom desilo da sam imao ispit u 8 h do 10 h i onda bi trebao u 10.30 h imati online provjeru. Mnogima je to teško moguće jer ne žive svi u bliskom krugu faksa. Postoje profesori koji misle da su veći od ove cijele situacije te bez obzira na sve upute stožera i donesenih propisa i dalje traže obavezno dolaženje na ispit u fizičkom obliku iako se polovica studenata javlja da je ili pozitivno ili u samoizolaciji. Njihov odgovor je da će se sve to nadoknaditi te ti studenti gube pravo nadoknade ispita jer će u tom roku pisati ono što nisu mogli sada zbog svih opravdanih razloga. Ispiti koji se pišu na faksu su daleko od idealnih uvjeta distanciranja. Iako nisu dozvoljena okupljanja veća od 30 ljudi te su zatvoreni kafići, restorani, bazeni i dvorane, mi na faksu pišemo ispit u grupi po 50 ljudi gdje sumnjam da ima četvorni metar za svaku osobu. Ima i slučajeva gdje pišemo ispit u takozvanim računalnim učionicama gdje je kapacitet 32 osobe. Naravno na ispit dođe 30 ljudi te je nemoguće održati distancu. No ti profesori ne žele ni čuti o online načinu polaganja ispita, otkrio nam je Zoran (21) koji pohađa Odjel za informatiku u Rijeci.
Sasvim je jasno zašto profesori ne žele održavati ispite online, no to ne znači da bi se ispiti trebali održavati uživo. S istim problemom se srela i naša sljedeća sugovornica, koja inače ima pozitivno iskustvo s online nastavom, što je prava rijetkost.
– Online nastava je super za sada, a moram priznati da je bila i na prošloj godini. Sve je organizirano i nemamo nikakvih problema tijekom provođenja nastave pa čak niti tehničkih Kod ispita nema neke razlike, iako su svi uvjereni da se sad lakše prepisuje kada je online to nije istina jer profesori već nekako osmisle kako da do toga ne dođe. Doduše, za sada se na našem fakultetu ispiti pišu uživo jer izgleda moj fakultet odbija otići na online verziju iako je Krapina jedan od gradova Krapinsko-zagorske županije s najviše zaraženih, rekla nam je Kristina koja studira prometnu logistiku.
Brucoško iskustvo
U teškoj su poziciji i brucoši koji se nose s prijelazom iz srednje na fakultet, a nemaju apsolutno nikakvu sigurnost. Svoje iskustvo nam je prepričala naša sljedeća sugovornica.
– Trenutno sam na prvoj godini upravnog prava te se suočavam s online nastavom. Početkom pandemije virusa Covid-19 moja srednja škola je bila zatvorena tako da sam skoro cijelo drugo polugodište slušala online nastavu. Online nastavu na faksu pratim tek dva do tri tjedna. Imala sam samo jedan ispit na faksu i moram priznati da je tada vladala veća nervoza u mome tijelu zbog toga sto je ipak u prostoriji sjedio profesor i nadgledao nas. Što se tiče online ispita, nije toliko lagano prepisati kako svi misle da je. Vremena je jako malo, a gradivo je jako opširno tako da se ne stigne listati knjigu. Zbunjujuće je što na ispitima online u pitanjima na zaokruživanje ne znamo koliko je točnih odgovora dok bi uživo taj podatak znali. Online nastavu pratim od kuće, teško mi je to. Oko mene se svašta dešava. Mama ulazi u sobu, pas laje, mobitel zvoni, pali se televizija. Jednostavno ne mogu se skoncentrirati na gradivo. Kada na faksu slušam predavanja koncentrirana sam samo na ono što profesor govori jer me ništa sa strane ne ometa. Cijela ova situacija za mene je vrlo stresna, no smatram da bi mi ipak bila više napeta da sam na faksu zbog toga što bi gubila vrijeme vozeći se do faksa. Ovako se ulogiram na predavanje dvije minute prije nego što počne, nigdje ne kasnim i uz to mogu pratiti predavanje u pidžami, optimistična je Lea Leonarda (19) s Pravnog fakulteta.
Dok se neki sasvim dobro snalaze u online nastavi, ima onih koji bi se istog trenutka vratili u dvorane i uživali u svemu, pa čak i dosadnim predavanjima s kojih žele pobjeći bez razmišljanja, a jedna od njih je i naša sugovornica.
Kakva je budućnost?
– Snalazim se okej, ali da mogu birati odmah bih se vratila tradicionalnoj live nastavi. Razumijem da online nastava ni profesorima nije ono kako bi voljeli provoditi nastavu i da se trude olakšati nam te da kvaliteta predavanja bude na razini, ali tu uživo komunikaciju ništa ne može zamijeniti. Također, vidi se napredak i usavršavanje načina izvođenja nastave. Sada su tehnološki problemi minimalni, a i ako se pojave, profesori znaju što napraviti. Dok je na početku ipak znalo biti problema koji bi ometali izvođenje nastave… Već smo se naviknuli na ovu situaciju te smo svi skupa spremniji na probleme i potencijalne propuste. U svakom slučaju online nastava nama je trenutno nužno zlo, ali tko zna možda jednog dana to bude jedini način studiranja i možda smo upravo mi ta prijelazna generacija, mišljenje je Dite (21).
Koliko god nam je teško zamisliti da bi netko odabrao biti na online predavanju kada postoji opcija predavanja uživo, toliko nam je bilo nemoguće zamisliti online predavanja uopće prije samo godinu dana. Tko zna što nas zaista čeka u budućnosti, no nadajmo se da što god bude – neće više biti koronavirusa…
