Zašto su na čelu fakulteta ljudi koji nisu sposobni organizirati nastavu?
Ono što je najžalosnije je da o nekompetentnim dekanima koji ne znaju organizirati tako temeljnu stvar na fakultetu kao što je nastava, nećete čuti baš puno kritike. Jer oni su često najbolje što sustav može ponuditi. Nisu krali, unajmljivali suspektne odvjetnike i detektive, ljetovali u sveučilišnim apartmanima niti tužili vlastite studente, a one bivše nazivali frustriranim neuspjesima. Pa su onda relativno dobri. Nemamo im gotovo što zamjeriti. S takvim standardima nije ni čudo da, malo-malo, u akademiji svjedočimo prizorima dostojnima cirkusa iz brodvejskih predstava. To smo si sami napravili.
Domagoj Tončinić, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Foto: srednja.hr | Youtube screenshot; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Studente zagrebačkog Filozofskog fakulteta prošli je tjedan dočekao hladan tuš. Gotovo pa niotkud uprava im je tog faksa, na čelu s dekanom Domagojom Tončinićem, mrtvo hladno priopćila da će naredna tri mjeseca, umjesto na faksu, nastavu slušati iz svojih stanova i skučenih studentskih soba. Radi se fasada, posvuda će biti skele, nije sigurno. Tako je kako je.
Preko šest tisuća studenata stajalo je tako u šoku ne znajući objasniti što se upravo dogodilo. Kad kreće semestar, trebaju li biti u Zagrebu, hoće li otkazati stan ili otići kući u smanjiti mastodontske troškove koje njihovi roditelji podmiruju kako bi im potomci mogli dobiti visoko obrazovanje i time bolje šanse u životu… Ništa od toga nisu znali, a s fakulteta nisu stizali konkretni odgovori.
Koliko je ta odluka došla iznebuha pokazuje i reakcija fakultetskih profesora. Mahnito su nas pozivali i u nevjerici ispitivali kako je moguće da se ovo događa. Kako to da je jedan od najvećih fakulteta u državi preko noći odlučio poslati svoje studente i zaposlenike na online nastavu? Bez ikakvog upozorenja, upute, isprike. Kako li je samo moguće da o tome nisu ranije razmišljali?
Tek kada se situacija zahuktala, dekan Filozofskog obratio se studentima. Objasnio im je kako je to jedini način i kako će faks nakon obnove biti bolje mjesto za studiranje. Usputno im je tek rekao da će ih o mogućnostima održavanja kontaktne nastave pravovremeno obavijestiti. Njegovo pravovremeno je zapravo jučer. Održan je sastanak i, zamislite, sve se riješilo. Svi će ići na nastavu uživo i živjeti sretno do kraja života.
Mi smo novinari, naš je posao da ne prestajemo postavljati pitanja
Čekaj, samo malo. Isti dekan koji je prije tjedan dana, naprasno, bez dužnog pojašnjenja i isprike prema studentima i zaposlenicima najavio online nastavu kao jedino rješenje, sad je, nakon jednog sastanka, uspio sve riješiti. Ne polovično ili djelomice, nego potpuno. Svi, ama baš svi studenti jednog od najvećih fakulteta u državi moći će na nastavu uživo.
Siguran sam da su studenti zadovoljni, ali novinari, naš je posao da ne prestajemo postavljati pitanja tamo gdje ih treba postavljati i da se baš nikad zadovoljno ne davimo u malim ‘pobjedama’. Na nama je da postavimo baš ona pitanja koja neki ljudi, za to nadležni i odgovorni, ne žele čuti niti na njih odgovoriti. Dekan i prodekani na Filozofskom fakultetu u ovoj su priči upravo ti neki ljudi.
A glavno pitanje je kako su se ti neki ljudi, nesposobni organizirati tako temeljnu stvar kao što je nastava, našli na čelu fakulteta s višestoljetnom tradicijom? Jesu li u svojim visokim akademskim tornjevima potpuno odvojeni od stvarnosti zbrke koju je stvorila njihova ishitrena odluka? Ili su u startu očekivali potpunu apatiju od tisuća studenata, anksioznih, traumatiziranih i za znanje zakinutih još od pandemije?
Jesu li znali da neki studenti žive u preskupim, poluraspalim šupama?
Statistike kažu da preko 70 posto studenata danas radi. Ne kako bi si kupovali skupocjenu odjeću, parfeme i šminku po uzoru na neke druge dekane zagrebačkih fakulteta, već kako bi si platili troškove studiranja i života. Obitavaju pritom u preskupim stanovima, često neprilagođenim i za puko životarenje, kamoli učenje, studiranje i polaganje ispita od doma.
Njihovi su životni prostori daleko od prostranih, suncem objasnih soba s reklama popularnih brendova koji im žele prodati laptop od tri tisuće eura kako bi na njemu mogli pisati seminare koje nitko od njihovih profesora ionako neće čitati. Ti neki ljudi na čelu fakulteta s višestoljetnom tradicijom, koji su studentima mrtvo hladno priopćili da će nastavu slušati od doma, očito pretpostavljaju da svatko doma ima svoj kutak, internet, laptop i sve uvjete za studiranje iz udobnosti stana. Neki od njih nemaju ništa od toga, čak ni svoju sobu i mir, kao najtemeljnije uvjete.
U stvarnosti, nakon što su čuli vijest o prelasku na online nastavu, studenti su možda krenuli i razmišljati o otkazivanju najma i preseljenju svojim obiteljskim kućama. Dva, tri mjeseca rente danas mogu život značiti, posebno ako znamo da se poluraspale šupe na zabačenim krajevima grada iznajmljuju za tri do četiri stotine eura. Tržište najma stanova mjesto je gdje za male pare danas možete dobiti samo besplatne podstanare iz carstva gljiva. Sve to, ili ne znaju, ili potpuno ignoriraju ovi neki ljudi sa svojim ishitrenim odlukama na čelu fakulteta.
Jesu li čuli za efekt socijalne izolacije na ljudsku psihu?
Jesu li ti neki ljudi na čelu fakulteta gdje se obrazuju generacije vodećih psihologa, terapeuta i pedagoga, uopće pomislili što bi sama ideja ponovnog prelaska na online nastavu mogla značiti za pojedine studente? Gotovo svako istraživanje provedeno u posljednje dvije godine pokazuje istu stvar – online nastava mentalno je, socijalno i emocionalno loša po studente i učenike.
Znaju li za istraživanja ti neki ljudi na čelu Filozofskog fakulteta, ili ne, ne znam što bi bilo stravičnije otkriće. Da intelektualna krema društvenjaka i humanista ne zna za razarajuće efekte socijalne izolacije na ljudsku psihu, ili da, pak, znaju, ali se time pretjerano ne opterećuju. Bilo kako bilo, ne odaju dojam kompetentnih čelnika dostojnih tako odgovornih pozicija u akademiji.
Jesu li znali da im je plan ilegalan?
Jesu li ti neki ljudi znali da je organizacija online nastava, na razini faksa, nezakonita? Za to im treba posebna dopusnica koju su nabavili za tek jedan od svojih brojnih studija. Da na brigu o tome nisu potrošili baš previše vremena pokazuje i činjenica da se odluka o prelasku na online nastavu donijela bez ikakvog pretjeranog razmišljanja.
Nitko tada nije pričao o dvadeset posto. Samo da se ide doma jer na faksu neće biti sigurno. A kad smo ih obavijestili da je to što planiraju napraviti nezakonito, sve se odjednom može riješiti. Izvođači mogu riješiti sigurnosne uvjete, na faksu može biti više stotina pa i tisuća studenata, a stvari se mogu rješavati vikendom tako da se preko tjedna nesmetano može na predavanje.
Ono što je najžalosnije je da o nekompetentnim dekanima i rektorima nećete čuti baš puno kritike. Jer oni su često najbolje što sustav može ponuditi. Nisu krali, unajmljivali suspektne odvjetnike i detektive, ljetovali u sveučilišnim apartmanima niti tužili vlastite studente, a one bivše nazivali frustriranim neuspjesima. Pa su onda relativno dobri. Nemamo im gotovo što zamjeriti. S takvim standardima nije ni čudo da, malo-malo, u akademiji svjedočimo prizorima dostojnima cirkusa iz brodvejskih predstava. To smo si sami napravili.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
