Zašto svi studenti izbjegavaju roditelje za vrijeme ispitnih rokova?
Ispitni rokovi se polako bliže kraju i tenzije su pri vrhuncu. Neki ispiti su položeni, neki nisu. Planovi lagano propadaju i sve je realnije da svi ispiti neće biti položeni, i gdje nas to ostavlja? U stresu i depresiji.
teenscosmo.com
U tako teškim trenucima, stvar koju najviše želimo jest nazvati roditelje i pričati s njima o svemu što nas muči, pošteno im se izjadati i barem donekle podijeliti naš teret s nekime. No, s druge strane, upravo su roditelji osobe čije pozive izbjegavamo sve dok stvari nisu riješene.
Roditelji često imaju nerealna očekivanja od studenata, zato što ili nisu sami osjetili sve ‘čari’ studiranja, ili zato što su zaboravili na to što studiranje jest. Ponekad je teško objašnjavati im sve iznova, ne zato što je nama problem, već zato što to objašnjavanje se ponavlja barem na dnevnoj bazi, ili prvi svakom telefonskom razgovoru.
Zašto je neke ispite moguće položiti, zašto neke nije. Zašto smo na nešto izašli, zašto na nešto nismo. Zašto smo nešto jedva prošli, dok smo iz nečega briljirali. I naravno, svačiji favorit, zašto nam ne ide savršeno, iako smo upisali ono što smo htjeli, ono što je bio naš prvi izbor.
Ispitni rokovi su vrlo stresni, što je teško objasniti bilo kome tko to trenutno ne proživljava. Čak i u priči s prijateljima iz srednje koji još nisu na faksu, teško je pronaći razumijevanje stresa i panike i tereta, zato što toga nema u srednjoj. Možda su državne mature donekle stresne koliko i ispiti, no i dalje ne iscrpe toliko koliko i ispitni rokovi, koji traju i traju i ne prestaju.
Nikad kako treba
Roditelji uvijek imaju visoka očekivanja od svoje djece, ili pak preniska, što je u svakom slučaju demotivirajuće. Razgovarajući s njima, nikad ne znate jeste li napravili dobru ili lošu stvar – ako niste dali ispite, kako ste ih mogli ne dati? Ako ste ih dali, zar niste mogli bolju ocjenu dobiti? Zašto ste izašli na ispit ako ste znali da ga nećete položiti? Zašto niste barem probali izaći na ispit, možda biste bili prošli? Što god napravili, uvijek ima druga opcija koja je bolja.
Nisu roditelji nekakve babaroge koje žele da mi budemo jadni i nikakvi, daleko od toga. U potpunosti su svjesni da smo pod stresom i da nam je teško, no to je jednostavno njihova ideja o tome što je dobro za nas, kako nas motivirati.
Najbolje je kada krenu s onim praznim idejama, kao ‘daj sve od sebe’. Kao da nismo svjesni toga da moramo dati sve od sebe i potruditi se ostvariti što bolje rezultate? Kao da nam je sada odjednom otkriven novi svijet i sad ćemo magično postati bolji studenti?
Još jedna takva fraza je dobra, stara ‘ti samo uči, moraš učiti’. Možete li vi to zamisliti? Student? Koji mora učiti? Neviđeno! Sada kad su nas podsjetili zašto smo uopće išli na faks i odlučili postati studenti, možda sad počnemo učiti i napokon briljiramo.
Stres na kvadrat
Sarkazam na stranu, takve izjave zaista donose samo još više stresa u stresnu situaciju. Ne zato što studenti vole misliti da nisu studenti i da nemaju nikakve obaveze (hmm…), već zato što je većina ipak odgovorna i zna da mora položiti ispite. Sigurno, ne učimo jednako za sve ispite, ali to je zato što znamo gdje koliko treba stisnuti.
I da, svima se dogodi da nešto zeznu. Ili ne stignu početi na vrijeme, ili ne stignu učiti uopće zbog ostalih stvari, ili u jednom trenutku jednostavno odustanu od svega, zato što ne mogu više. Naše zdravlje (psihičko i fizičko) je ipak bitnije od prolaza ili pada na ispitu. Na kraju krajeva, što je najgore što se može dogoditi? Pad na ispitu? To u većini slučajeva ipak nije toliki problem.
Možda su to neke stvari koje zamjeramo roditeljima pa ih onda izbjegavamo, sve dok im ne možemo ponosno reći ‘Da, sve je riješeno i sve je dobro!’. I sigurno ih ima još milijun i jedna koja nas dodatno živciraju, a to nam ne treba za vrijeme rokova… Stoga, dragi roditelji, imajte razumijevanja za nas
