Najveća razlika između srednje škole i faksa jest ta što na faksu, zaista učite ono što vas zanima. Uvijek postoje predmeti koji su vam manje zanimljivi, no vrlo je vjerojatno da u svakome možete pronaći nešto što vas oduševljava. Sve to naravno uz pretpostavku da ste upisali faks koji ste htjeli…
Najteži predmet u školi bio vam je tjelesni odgoj
Nekad vam se ne da otići na predavanja, nekad jedva čekate slušati svog omiljenog profesora. Nekad su vam predavanja zanimljivija, nekada samo brojite sekunde do kraja. No u svakom slučaju, tu ste zato što vas to zanima, zato što želite saznati više o tom području. I to je slučaj s gotovo svim predmetima na faksu. Osim jednim. Tjelesno zdravstvena kultura ilitiga tjelesni.
Tjelesni u osnovnoj i srednjoj školi
U osnovnoj i srednjoj školi, ovisno o tome jeste li bili sportaš ili ne, obožavali ste ili mrzili tjelesni. Nije bilo između. Vjerojatno je najgora stvar bila ta što su sati tjelesnoga bili unutar satnice, pa biste jedan dan po školi hodali znojni s posebnim mirisima koji su vas okruživali. Bili su to trenuci kada čak ni sportaši nisu voljeli tjelesni.
Sigurna sam da je većina ljudi jedva čekala faks kako bi se posvetili onome što ih zanima. I onda dođete na faks i saznate da imate ne jedan, ne dva, nego četiri semestra obaveznog kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura. Sjećam se da je meni bio pao mrak na oči.
Kad bi me zanimala fizička aktivnost, sigurno bih joj se posvetila. Da me zanima do te mjere da želim to slušati kao kolegij na faksu, vjerojatno bih upisala KIF, a ne nešto drugo. I da, svjesna sam argumenata poput ‘fizička aktivnost je neophodna za zdrav život’, ali isto tako znam da deset dolazak u semestru mi neće pomoći da se osjećam bolje.
Naprotiv, svaki mišić u tijelu će me boljeti 4 dana nakon tjelesnog, a onda taman kad se počnem osjećati bolje, vrijeme za tjelesni i tako u krug. Dok ne skupim 10 dolazaka i dobijem potpis. Uz sve to, za to dobijemo točno 0 ECTS bodova. Ili je tako barem na mom faksu.
Stoga da, sve to su razlozi zašto je tjelesni najteži kolegij na faksu. No, možemo i detaljnije.
-
Manjak motivacije
Kada bih imala osobnu motivaciju za bavljenje fizičkom aktivnošću, pozabavila bih se time u slobodno vrijeme i sigurno ne bi izgledalo tako da jednom tjedno sat i pol provedem razmišljajući samo o boli koja slijedi.
S obzirom na to da iz toga ne postoji ocjena, a kod većina niti ECTS bodovi, ne postoji niti vanjska motivacija. Ta četiri kolegija se moraju odslušati na preddiplomskom studiju, ali upravo zbog manjka motivacije, većina to razvlači na tri godine, umjesto da sve riješi u prve dvije. I može li ih tko kriviti? Ne.
-
Loša izvedba
Imati dobar raspored je ključno za preživjeti godinu, no ako u rasporedu imate predavanja odmah nakon tjelesnog, nema šanse da ćete ići na tjelesni. Osim što vjerojatno nećete stići na predavanja, zato što je tjelesni često u nekoj dvorani udaljenoj od faksa, nitko ne želi provesti dan na faksu smrdeći po znoju.
Možda u dvoranama imate tuševe i možete se istuširati, no rijetko tko to zaista i radi, svi se žele osvježiti u udobnosti vlastitoga duša, što znači da morate doma kako biste se spremili za novi radni dan. Satničari ne razmišljaju prečesto o tome…
-
Kontraefekt
Poanta tjelesnog na faksu je da se studenti pomaknu, no istina je da jedina stvar koju studenti rade, a ima veze s tjelesnim, je kalkuliraju kako što bezbolnije odraditi tjelesni. Koja od ponuđenih aktivnosti najbolje paše u raspored, koja je najmanje zahtjevna i na kojoj će se moći švercati.
Neki fakulteti imaju QR kod preko kojeg se bilježe dolasci i ne ostavljaju puno mjesta za improvizaciju, no zato ostali fakulteti i dalje rade na principu prozivanja i dijeljenja pečata, pa je onda moguće odraditi 10 tjedana tjelesnoga u 2 tjedna…
Malo je toga što studenti mrze, no kada nam netko govori da nešto ‘moramo’, a to nešto nema previše smisla… Onda je to zaista nešto čemu ćemo se opirati i što nećemo podržavati!
