Željko je nakon faksa otišao na doktorat u Belgiju: Da je ostao u Hrvatskoj, ne bi mogao raditi što danas radi
Zašto neki političari negativno komuniciraju, a drugi ne? Temeljno je to istraživačko pitanje koje Željko Poljak, 27-godišnji politolog rodom iz Grubišnog Polja, pokušava odgovoriti u svojem doktoratu. Doktoratu koji će, ako sve bude po planu, iduće godine braniti i to na Sveučilištu u Antwerpenu, u Belgiji. Istraživanje takvog opsega i kvalitete, da je ostao u Hrvatskoj, vjerojatno ne bi mogao odraditi, što zbog manjka vremena, što zbog manjka novca. Iako je cijelim putem imao uspona i padova, Željko je siguran u sebe i drago mu je što se nalazi upravo tu gdje jest.
Željko Poljak tijekom studijskog boravka u Engleskoj
Foto: privatna arhiva
Željko Poljak ima 27 godina i živi nešto što ne bismo nazvali američki, ali možda bismo mogli – akademski san. Nakon magistarske diplome iz politologije na Fakultetu političkih znanosti, Željko je dobio priliku upisati doktorat na Sveučilištu u Antwerpenu u Belgiji. Spakirao je kofere, kupio kartu u jednom smjeru i – odselio.
Zašto neki političari negativno komuniciraju, a drugi ne?
Na tom je sveučilištu sada doktorski istraživač, dio je grupe Media, Movements and Politics (M²P) u sklopu koje s kolegama istražuje političku komunikaciju, izbore, političko ponašanje. Ako sve bude po planu, priča mi Željko, kojeg znam još od prvih studentskih konferencija, nagodinu će doktorirati. Tema disertacije je negativnost u politici.
– Da budem precizniji, moj doktorat pokušava dati odgovore zašto neki političari koriste negativnu komunikaciju kada govore o drugim političarima, dok drugi ne. Primjerice, u zadnjem radu kojeg sam objavio pokazujem kako političari u Hrvatskoj i Belgiji postaju sve više negativni ako stoje loše u rejtinzima javnog mnijenja, no samo ako su izbori sve bliže. To potvrđuje jednu od teza doktorata kako političari koji gube u izbornoj utakmici moraju riskirati puno više na način da koriste negativnu komunikaciju, za razliku od političara koji stoje dobro u percepciji građana pa shodno tome ne moraju kritizirati druge političare, pojašnjava mi Željko.
Oduvijek je znao da se želi baviti društvenim istraživanjima. To je zanimljiv i dinamičan posao, kaže mi, a daje ti priliku da teorijski objasniš fenomene kojima smo svi okruženi.
– I to ne samo teorijski objasniti, već kroz istraživanja testirati što točno dovodi to takvih fenomena kao što je primjerice negativna politička komunikacija: je li to ideološki profil stranke kojoj političar pripada ili je to možda zato što je političar u opoziciji, vladajućoj većini ili u vladi, kaže Željko za srednja.hr.
Belgijski su doktorski potpuno drugačiji od domaćih
Studirati i raditi u akademiji nije svugdje isto. Doktorski studiji u Belgiji i Hrvatskoj, mišljenja je Željko, gotovo pa se ne mogu uspoređivati. Belgijski su doktorati usmjereni na istraživanja, a od studenata se očekuje puna posveta izradi disertacije i objavljivanju članaka u cijenjenim časopisima. To obostrano koristi studentima i sveučilištima; studenti imaju priliku izgraditi karijeru još tijekom doktorata, pojašnjava mi, a sveučilišta zbog silnih objava dobro konkuriraju na rangiranjima koje mjere znanstvenu produktivnost. Ipak, postoji i razlog zašto je tomu tako.
– Takva se znanstvena produktivnost od studenata očekuje zbog velikog izvora financiranja koja se studentima nude na raspolaganje. Ti izvori financija ne dolaze samo u vidu stipendija koje pokrivaju troškove života, već i budžeta koji je na raspolaganju za potrebe istraživanja, studijskih boravaka, odlazaka na konferencije, usavršavanja na ljetnim školama itd. Tu mislim da je važno naglasiti da ti izvori financiranja ne dolaze samo interno sa sveučilišta, već i u pogledu prijava doktorskih, ali i većih znanstvenih projekata pri zakladama za znanosti i projektima koje primjerice financira Europska unija. U većini slučajeva, tek kada je prijava za financiranje kod većih fondacija neuspješna, sveučilišta u Belgiji priskaču u pomoć s vlastitim financijama nakon interne evaluacije projekta, objašnjava mi moj sugovornik.
Hrvatski su doktorati drugačiji. Oni podrazumijevaju nastavak studiranja, pohađanje nastave, ispita, skupljanje ECTS bodova. Paralelno s tim studenti provode istraživanje i pišu disertaciju. Troškovi školarina su visoki, a izvori financiranja limitirani. Željko je u Belgiji, priča mi, morao platiti samo troškove upisa koji su znatno manji od godine doktorata u Hrvatskoj. Hrvatska mu akademija, priznaje, u jednom aspektu nedostaje.
– Međutim, ponekad mi nedostaje da svoje teze i istraživanja mogu na dnevnoj bazi diskutirati s profesorima i kolegama sa Sveučilišta u Zagrebu koji su mi dali ogromne temelje za doktorski studij vani. Pogotovo kada u mojim istraživanjima političari u Hrvatskoj odstupaju u svojoj komunikaciji od svojih kolega u Belgiji i u Ujedinjenom Kraljevstvu koje također istražujem u sklopu doktorata. Tada bi mi razgovor i perspektiva hrvatskih politologa bila od velike pomoći. Srećom, i dalje sam u kontaktu s mnogim bivšim profesorima, pa redovito koristim prilike kada sam u Hrvatskoj za razmjenu znanja, priča mi Željko.
Da je isto htio istraživati kod nas, ne bi imao vremena ni novca
Istraživanje opsega i kvalitete koje radi u Belgiji posljednjih godina u Hrvatskoj, vrlo vjerojatno, ne bi bilo moguće provesti. Kako bi testirao hipoteze iz svojeg doktorata, bilo je potrebno kodirati 25.000 govora koji su održani u parlamentima u Belgiji, Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu od 2010. do 2020. godine, i to na četiri različita jezika. Kako na Sveučilištu u Antwerpenu nije imao nastavu, već se mogao posvetiti istraživanju, a financiranje nije toliko limitirano, svoje je istraživanje uspio provesti bez problema.
– Ne samo da sam imao prilike odvojiti nekoliko mjeseci intenzivnog rada na prikupljanje i analizu podataka za doktorat, već sam imao priliku zaposliti četiri studenta diplomskog studija politologije na Sveučilištu u Antwerpu, koji su prošli sva testiranja, te su mi pomagali u analizi, prepričava Željko.
Da je ostao u Hrvatskoj, priznaje, nije siguran bi li to bilo moguće. Radi se o ambicioznom projektu, a domaćim su doktorskim studentima vrijeme i novac krajnje limitirani, što zbog nastave i fakultetskih obveza, što zbog visoke školarine, nepostojećih stipendija i ograničenih izvora za financiranje.
Sloboda koju rijetko možeš naći na tržištu rada
Akademski je put prepun uspona i padova. Sve to nekad rezultira preispitivanjem samog sebe. I Željko se to pitao, nekoliko puta, je li to sve uopće za njega. Međutim sloboda koju ima sa znanstvenom karijerom, istraživanje fenomena koji nas okružuju, bitni su, a zanimaju te, kaže mi, to je nešto što se na tržištu rada pronalazi rijetko.
– Tako da na kraju dana, čak i kad je posao ispunjen padovima i preispitivanjem, ne žalim što sam trenutno tu gdje jesam, veli Željko.
Studentima poručuje da iskoriste prilike koje im se nude, kad god su u pitanju nova iskustva, znanja, vještine. To podrazumijeva i boravak u inozemstvu na neki određeni period.
– Primjerice, Erasmus+ je fenomenalna prilika za sve studente da odu studirani u inozemstvo s dobrim budžetom, neovisno planiraju li odabrati akademsku karijeru ili ne. Ja sam jedan semestar proveo na Sveučilištu u Beču gdje sam imao prilike usavršiti metodološko znanje koje mi je uvelike pomoglo na doktoratu, a pritom sam upoznao prijatelje s kojima sam i danas redovito u kontaktu, zaključuje.
KAKO BI OPISAO ŽIVOT MLADIH ISTRAŽIVAČA?
‘Huh, teško pitanje. Dinamičan i izazovan život koji te potiče na razmišljanje i u kojem naučiš nešto novo svakog dana’.
Više tekstova o našim mladim istraživačima u inozemstvu:
Naša bivša novinarka otišla je na doktorat u Prag: Upravo je objavila svoj prvi znanstveni rad
Toni je u inozemstvu završio dva magisterija: Sad radi kao urednik znanstvenih časopisa u Springeru
