Kako je živjeti u studentskom naselju Trsat: ‘Prije svega, treba biti spreman na buru’
Nakon što smo predstavili sve zagrebačke studentske domove, odlučili smo se pozabaviti i onima van Zagreba. Prva na red je došla Rijeka. U Rijeci se nalaze dva studentska naselja – SN Ivan Goran Kovačić i SN Trsat. Ovaj put smo odlučili krenuti od onog većeg, pa smo tako razgovarali sa studentima koji borave u SN Trsat.
Studentsko naselje ‘Trsat’| foto: www.scri.uniri.hr
I dok vrlo često čitamo o tome što se događa u studentskim domovima u Zagrebu (iako ne svima, već odabranima), koliko toga znamo o tome kako izgleda život u ostalim studentskim domovima? Jesu li u boljem ili gorem stanju od onih na koje smo ‘naviknuli’? Koliko su veliki ostali studentski domovi? Odlučili smo odgovore na ova pitanja potražiti kod jedinog pouzdanog izvora – kod stanara.
Prije svega – kratki uvod. SN Trsat, kako piše u brošuri Studentskog centra u Rijeci, raspolaže sa 754 kreveta. Od toga ih je 730 rezervirano za studente, dok ih je 24 namijenjeno profesorima, ostalom nastavnom osoblju i gostima Sveučilišta i Veleučilišta u Rijeci. Većina soba je napravljena tako da dvije dvokrevetne sobe zajedno dijele lođu, kupaonicu, toalet, kuhinju i predsoblje. Postoje i dvije vrste jednokrevetnih soba – one u kojima borave studenti međusobno dijele lođu, dok su profesorski apartmani u potpunosti odvojeni.
Naselje se sastoji od tri paviljona, a u sklopu naselja se nalazi i jedna menza, student servis, teretana i trim, praonica, kafić i informatička učionica. Sve u svemu – dom je opremljen svime što bi studentu moglo zatrebati. Najveća je prednost to što se nalazi u sklopu kampusa na Trsatu, gdje je smješten i dobar dio fakulteta. No, što nam na sve ove podatke imaju reći studenti?
Dobra lokacija i blizina menze
– Kod kampusa volim to što je na dobroj lokaciji, menza je odmah ispred i fakulteti su na maksimalno pet minuta udaljenosti. Volim isto tako što unatoč poprilično strogoj upravi, ljudi se druže i može se ostvariti puno prijateljstava. Sobe na kampusu su u jednu ruku odlične i volim ih, a u drugu ruku i ne baš. Ne volim to što je dom dosta brzo izgrađen te u sobama ima jako puno kvarova. Zasigurno ne volim Internet u domu, to je problem koji se provlači kroz sve tri godine mog boravka u domu (možda i duže). Studenti koji su na kampusu su većinom pristupačni, ali ono što mislim da je problem jest to što ima previše pravila pa je poprilično ubijen studentski duh unutar doma. Ne volim pretjerana pravila, kamere na zidu i one “šetajuće”, često se ne osjećam opušteno kao što bih trebala na mjestu gdje živim, rekla nam je Lea koja studira likovnu pedagogiju na Akademiji.
Inače se uz studentske domove veže slika velikih partija, neprestane zabave i mjesta gdje vlada anarhija, pa nam je teško zamisliti da postoje pravila koja su uspjela ‘ubiti studentski duh’. Ipak, naša sugovornica nam je dala neke primjere.
Partiji, bez obzira na rizik
– Partiji na kampusu su dobri kada je toplo vrijeme pa je moguće otići iza doma na stepenice, to je mjesto gdje se ljudi iz doma često okupljaju. Kad je zima sve dosta utihne jer uprava dosta kontrolira konzumiranje alkohola u blizini doma. Često se zna dogoditi da zbog 0,5L piva netko dobije opomenu i -200 bodova na sljedećem upisu. Ali nećemo se lagati, dosta nas već zna kako i kada možemo imati partije u domu. Nije da ne postoje preko hladnih vremena, samo postoji dosta velik rizik, objasnila nam je Lea.
Slična iskustva s partijanjem ima i naša sljedeća sugovornica, koja nam je rekla da je posljednjih dana odlučujući faktor – vremenska prognoza.
– Zbog koronavirus-ograničenja nažalost nisam imala priliku iskusiti kampus partije. ‘Osuđeni’ smo na improviziranje koje najčešće rezultiraju praćenjem vremenske prognoze i druženjem ispred paviljona, ako bura dopusti – prije svega treba biti spreman na buru. Kada zapuše, i mačke lete okolo… Dosta toga ovisi o tome kako se slažete sa cimerima, a treba računati i na poštivanje određenih pravila. Ne sviđa mi se što su brojna pravila kontradiktorna, pogotovo ona donesena u svrhu suzbijanja pandemije. Kritiku bih uputila i recepciji koja prijavljene kvarove (nestanak grijanja, loša internetska veza i sl.) ne rješava adekvatno. Često smo upućeni da pritužbe šaljemo mailom, a odgovori su u pravilu višeznačni ili nepotpuni, požalila nam se Marta (19) s Filozofskog fakulteta.
Na sličan problem nas je upozorila i naša prva sugovornica, s time da nam je ona dala i nekoliko konkretnih primjera. Dok čitate sljedeće, važno je imati na umu da zime u Rijeci znaju biti vrlo hladne, a pogotovo na Trsatu gdje skoro uvijek puše jaka i ledena bura.
– Zadnja tri dana sam ludila u domu – problemi s toplom vodom, grijanjem i internetom. Internet je pogotovo ove godine jako bitan, a problem s istim se vrti godinama i uvijek govore kako je popravljeno ili kako rade na tome, ali velikog pomaka nema. Nije čak problem u slabom signalu, na to smo se svi već navikli, ali dolazi do kompletnog pucanja. Grijanje i topla voda variraju po sobama. Nikad ne znaš. Kada sam birala ove godine sobu, razmišljala sam kako će mi biti ove godine – hoću li se smrzavati u hladnoj vodi ili u hladnoj sobi. Da se ne varamo, cijenom i ponudom dom je poprilično dobar, ali ne onako kako se u zadnje vrijeme govori, napomenula je Lea.
Naselje izgrađeno prije pet godina
Kad bismo zanemarili probleme s toplom vodom i grijanjem (ako je to moguće), kakav je smještaj? Dom je nedavno izgrađen, u 2016. godini, i to kao rezultat projekta Europske unije i Sveučilišta u Rijeci, piše na stranicama SC-a Rijeka.
– Smještaj bih ocijenila solidnim 7/10. Sobe su još uvijek dosta očuvane, ali vidi se da je dom izgrađen prebrzo pa su se potkrale greške (na primjer, zid u našoj lođi ide blago ukoso pa ne možemo do kraja zatvoriti klizna vrata). Na higijenu nemam prigovora, javni sanitarni čvorovi uvijek su čisti i opremljeni papirom i sapunom, a higijena sobe ovisi o dogovoru s cimerima (mi s time nemamo problema). Hrana u menzi je u redu – ponuda nije uvijek najraznolikija, ali uvijek postoji opcija da si sami pripremimo obrok u sobi, rekla je Marta (19).
Sličnu recenziju nam je dala i Lea, koja je dala još neke detalje o samom smještaju u sobama.
– Smještaj na kampusu je na prvu jako lijep, djeluje kao nekakav hotel. Lijepo je opremljen, ali postoji dosta stvari koje su loše napravljene. Na primjer: neki zidovi idu na koso, ne postoji napa iznad indukcijske ploče pa se ormarići kidaju, radijatori su često pokvareni itd. Soba je sasvim okej – nije najkvalitetnije odrađeno, ali je dobro za živjeti. U sobama stvarno ima jako puno mjesta za stvari, puno ormarića i polica. U sobi je sve u svemu ugodno. Da je najbolji dom u Rijeci, sigurno je. Što se tiče menze, po meni je okej – znaju napraviti dosta dobra jela. Stvarno je higijenski te su radnici većinom ljubazni. Ocjena bi bila sveukupno jedna četvorka, procijenila je Lea.
Konkurencija nije jaka
Iako su nam cure skrenule pozornost na nekoliko negativnih stvari, postoje i one dobre. Kako bismo završili ovaj članak na optimističnoj noti, odlučili smo pitati cure planiraju li ostati u domu i sljedeće godine i zašto. Ako se i sami dvoumite između odlaska u dom ili u stan, odgovor naše sugovornice bi vam mogao pomoći u donošenju odluke.
– Definitivno najbolji dom u Rijeci. Iskreno, konkurencija nije baš jaka, ali gledano i na međugradskoj razini, dom nudi stvarno visok stupanj privatnosti i brojne druge aktivnosti. Volim što nikada nisi usamljen. Na kampusu sam upoznala stvarno jako puno zanimljivih ljudi iz svih dijelova Hrvatske pa i šire. Ima nas raznih, od štrebera do partijanera. Ako imamo bilo kakvih problema (od toga da nam treba lonac više do toga da se netko ne zna spojiti na internet), u Facebook grupi kampusa će se naći netko voljan pomoći. Na kampusu sam od početka ove akademske godine. Planiram se i sljedeće godine prijaviti na natječaj za dom jer se financijski itekako isplati, a i lokacija je idealna. Osim toga, pogled je predivan, nadam se da ga izgradnja nove bolnice neće previše narušiti, nadanja su Marte (19).
