Ovo su znakovi da ste možda pogriješili pri odabiru fakulteta
Kada ste brucoš, imate puno pitanja. Pitanja o tome kako točno funkcionira studiranje, hoćete li uspjeti položiti sve ispite, kako ćete se snaći u novom gradu, ali i ono najbitnije – jeste li napravili dobar izbor?
Foto: Unsplash
Brucošima je uvijek teško, a ove godine nešto teže. Koliko god online nastava otežavala sve ono što studiranje čini zabavnim, ipak se u ova dva mjeseca dalo shvatiti sviđa li vam se vaš odabir ili ne, jeste li na pravom mjestu ili pak morate tražiti dalje. Radi se o teškim temama, o stvarima koji su ljudi često ne žele priznati.
Kao možda i najbitniju stvar u cijeloj toj priči je potrebno istaknuti da ako znate da ste na pogrešnom mjestu, odgađanjem istine si ne pomažete, već samo gubite vrijeme. Svima treba neko vrijeme dok se pomire s tim ‘neuspjehom’ (navodnici jer se ne radi zaista o neuspjehu), ali taj proces prihvaćanja kreće tek nakon što si priznate istinu.
Što si prije priznate ono što u dubini srca znate, to ćete se prije uspjeti pronaći. Odlazak na faks je upravo to – traženje sebe samih. Nitko ne očekuje od vas da znate tko ste, dok ste još u samom procesu razvijanja. Neki ljudi se odmah pronađu, no nekima ipak treba neko vrijeme, pa i pogrešan izbor koji im pokaže na kraju pravi put.
Ako se osjećate i dalje izgubljeno i nesigurno, kao da još uvijek niste sigurni jeste li napravili dobar izbor ili ne, postoje neki ‘simptomi’ koji vam mogu ukazati na to da je možda ipak vrijeme za ići dalje i istražiti neke nove vode. Nastavite čitati kako biste vidjeli prepoznajete li se ili ne.
Teško vam je učiti
Budimo realni, nitko ne voli učiti. Dobro, možda neki ljude, no većini je sam proces učenja naporan i dosadan. S druge strane, ako ste na dobrom mjestu, to vam ne pada toliko teško zato što stvari koje učite, su stvari koje vas zanimaju. Radi se o znanju koje želite steći, činjenicama kojima želite moći baratati.
Ako to nije slučaj, moguće je da vas to ipak ne zanima dovoljno da biste se tome posvetili na način na koji to fakultet čini. Vrlo je dobar indikator i ako neke druge stvari na svoju ruku učite i istražujete, a nemaju veze s vašim fakultetom. Možda da vidite kamo će vas taj put odvesti? Naravno, prvo se uvjerite da nije riječ o hiru ili trenutnoj fazi.
Izgubljenost
Kada bismo morali navesti jednu zajedničku osobinu svih brucoša, onda bi to bila izgubljenost. No, ta izgubljenost se razlikuje od ove, koja je puno osobnija. Naime, za nečemu se posvetiti u tolikoj razini da dobijete diplomu iz toga, potrebna je doza razumijevanja gradiva koju je moguće naučiti, no svakako ste ju trebali steći i prije odlaska na fakultet, ili kroz prva dva mjeseca.
Ako vam gradivo kojim se bavite nema nikakvog smisla te vam je apstraktno i daleko, moguće je da to ipak nije nešto za vas. To ne znači da trebate odustati čim naiđete na najmanju sitnicu koju ne razumijete, no kad se tome zaista posvetite, a nema rezultata – možda samo nije za vas?
Manjak radosti
Nećemo se lagati, studiranje nije najsretnija stvar na svijetu – štoviše, vrlo često je praćeno suzama, tugom i anksioznošću. Ipak, odlazak na predavanja vam ne bi trebao biti tlaka, barem ne u većini slučajeva. Postoje profesori koji predavanja čine mučnima, pa i online situacija ne pomaže, no želja za slušanjem o gradivu bi trebala biti jača.
Iako zvuči kao klišej, većina studenata zaista uživa na predavanjima – jednostavno vole kada moraju slušati o stvarima kojima su se inače bavili u slobodno vrijeme. I to je ona razlika između srednje i faksa. U srednjoj vam je možda jedan predmet bio napet, a na faksu bi vam svi trebali biti, ili barem većina.
Tuga
Na kraju krajeva, riječ je o vrlo osobnom osjećaju koji je teško objasniti – ili znate da tu pripadate, ili ne. Nemojte odustati čim naiđete na prvu prepreku, no ako jednostavno znate da biste drugdje bili sretni, čemu mučenje? Takvim ponašanjem se samo demotivirate i tjerate da se osjećate gore no ikad.
Nije nikakva sramota promijeniti fakultet. Štoviše, vrlo često su studenti koji se prebacuju oni koji su uspješniji, zato što oni cijene to što sada imaju – znaju koliko loše može biti. Na fakultetu se godine ne gledaju, sve je u redu dok ne izgubite prava studiranja, a to sasvim sigurno nećete nakon jednog prebacivanja.
