Pobjednici Ideje godine na putovanju u Budimpešti
U finalu projekta ‘Ideja godine’ u organizaciji portala Srednja.hr i u suradnji Visokom školom za financije i pravo Effectus i Visokim učilištem Algebra, pobjedu je odnio tim Trampolin iz Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka u sastavu: Marin Nižić, Slavica Blašković i Kristijan Žic s mentorom Matijom Rubinićem. Prezentacija ideje popraćena poslovnim planom i pratećim tehnološkim rješenjima oduševila je stručni žiri te su riječki srednjoškolci osvojili studijsko putovanje u Budimpeštu. Kako su se na putovanju proveli, pročitajte u tekstu Marina Nižića.
Pobjednički tim Ideje godine 2015
Primoraju li me da sažmem Budimpeštu u dvije riječi upotrijebio bih jedan od onih klišejiziranih naslova koji joj se uvijek pripisuju – Kraljica Dunava, Srce Europe, Pariz Istoka. Monumentalne građevine od starog kamena, ispranih fasada i podsjetnika na crvenija vremena. Avenije konkurentne onim pariškima. Skulpture koje kao da vrše invaziju na grad koliko ih, tobože, ima. Mostovi bdiju nad gradom kao stare dame.
7.5.2015. godine u ranim jutarnjim satima učenici naše škole Slavica Blašković, Kristijan Žic i moja malenkost u pratnji prof. Matije Rubinića uputili su se na studijsko putovanje Mađarskom. Nakon dvosatnog putovanja do hrvatske prijestolnice tamo nas dočekaše studenti Effectusa – visoke škole za financije i pravo. Studenti nenaspavani, ali uzbuđeni kao mi brzo nas upoznaše te krenusmo prema Budimpešti vodeći kvalitetnu seansu grupnog spavanja. Program putovanja kaže da provodimo tri dana u Budimpešti, vinskim katakombama, Balatonu te tako i bješe.
Nakon šest sati putovanja do Budimpešte stadosmo ispred Magyar Nemzeti Bank – Mađarske Nacionalne Banke gdje smo imali zakazano predavanje o monetarnoj krizi te revitalizaciji mađarske ekonomije.
Brzo smo se smjestili u hotel kojeg od Dunava dijeli samo stotinjak metara hoda te se spremili za prvu u nizu izvrsnih večera i kušanja hedonistički nastrojene, ali iznimno paprene mađarske kuhinje. Uvijek govorim da je teško spavati kada si na putovanju. Držim da je svaki sat u danu vrijedan i treba ga proživjeti i iskusiti. I tako, vođen svojom životnom filozofijom, ostadoh neispavan za sutrašnji dan prepun aktivnosti i razgledavanja.
U jutarnjim satima drugog dana našeg studijskog putovanja posjetili smo sveučilište Corvinus i prisustvovali predavanju Budimpeštanske burze. Iako nije vezano uz našu struku, učenici Prirodoslovne i grafičke Škole budnim okom su pratili predavanja, a još budnijim okom pratili smo poludnevno razgledavanje grada koje je uslijedilo. Posjetili smo Budimpeštanski parlament – jednu od najstarijih pravnih građevina u Europi, gornji grad i dvorac Buda te razgledavanje priveli kraju na Trgu slobode, prepoznatljivoj vizuri Budimpešte. Večernje sate proveli smo sa studentima i profesorima Effectusa u vinskim katakombama uz tradicionalnu hranu, neograničene količine vina te mađarski ples.
Neočekivani splet okolnosti doveo je do situacija u kojima je naša učenica bila pozvana dovršiti jedno jelo (s komplementarnom pregačom i kuharskom kapom) te naši učenici bili pozvani na pozornicu otplesati tradicionalni ples (s vjernom publikom iz Istanbula koja nije mogla stati pljeskati nam). Petak je, trebali bi izaći zar ne? U pratnji grupe studenata sitne sate dočekali smo uz zvuke elektronike i mađara koji ne razumiju engleski jezik u jednom od mnogih budimpeštanskih klubova koji su, moram priznati, impozantni, veliki i dobro uređeni.
Zadnji dan proveli smo na jezeru Balaton, najvećem jezeru u Mađarskoj, ljetnoj turističkoj destinaciji na divnom ručku u lokalnoj čardi – tradicionalnom mađarskom restoranu (usporediti se može s konobom).
Nakon ugodne šetnje uz Balaton uputili smo se prema Zagrebu. Eh sada, nebih mogao izdvojiti ono što mi se najviše svidjelo, što će mi ostati u sjećanju pošto je svaki detalj putovanja dostojan sjećanja. Stekli smo lijepa prijateljstva, vidjeli impresivan grad, jeli ekstremno ukusno hranu i ne bili u školi tri dana.
Budimpešto, nadam se da ovo neće postati našim posljednjim susretom. Ljubomoran sam na tvoje stanovnike. Dao bih se kladiti da sam Dunav svaki puta uzdahne pred tobom, Budimpešto, a tisućljećima prolazi ispod tvojih mostova.
