Projekt ‘Ideja godine – novim tehnologijama do poslovnog uspjeha’ koji nudi svim srednjoškolcima priliku da pokažu i prezentiraju svoje ideje ulazi u svoju drugu fazu. Svim srednjoškolcima koji žele svoje ideje prezentirati u praksi donosimo savjete stručnjaka kako to učiniti što bolje. Prvi u nizu planiranih članaka ovog tipa je tekst Jelene Uzelac, predstojnice Katedre za pravo Visokog učilišta Effectus, na temu dopuštenih tehnika oglašavanja.
U svakodnevnom govoru često se susrećemo s pojmom tržišne utakmice. Ako privremeno ostavimo po strani pojam „tržišna“ onda nam ostaje samo utakmica. Kao i kod svake utakmice, i kod tržišne je potrebno nekoliko osnovnih stvari: igrači, sudac i pravila igre.
Igrači su, naravno, svi oni koji se međusobno natječu i pokušavaju ostvariti što bolji rezultat za svoj tim. Sudac je osoba koja vodi brigu o poštivanju pravila igre koja moraju biti svima jasna. Vratimo sada ponovno u igru pojam „tržišna“ i dobit ćemo sljedeće
● igrače koji su u ovoj igri svi oni koji s određenim proizvodima ili uslugama izlaze na tržište;
● suce odnosno građane koji odlučuju o tome hoće li postati kupci proizvoda ili korisnici usluge te druge nevladine organizacije ili sudove koji odlučuju o tome poštuju li igrači pravila igre;
● i u konačnici pravila koja su sadržana u pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske.
Svaka utakmica pa tako i ova tržišna, mora biti fair play odnosno poštena i onoga tko se ne ponaša u skladu s pravilima igre se diskvalificira i kažnjava. Temeljni pojam uz koji se najčešće veže pitanje je li neka tržišna utakmica poštena ili možda nije je pojam reklamiranja odnosno oglašavanja.
Što je oglašavanje?
Oglašavanje se definira kao vrsta komunikacije kojoj je svrha informiranje, obavještavanje potencijalnih kupaca o proizvodima ili uslugama. U suvremenom svijetu se za oglašavanje koriste moderni mediji (televizija, Internet). Iako nam se ponekad čini da se reklamirati može doslovno bilo što i na sve moguće načine, to ipak nije tako. U poslovnom svijetu tako postoje brojna ograničenja vezana za oglašavanje i prakse koje se ne toleriraju. Jedna od tih praksi za koje postoji nulta stopa tolerancije je zavaravajuće oglašavanje.
To je bilo koje oglašavanje koje dovodi u zabludu osobe kojima je upućeno odnosno potrošače te je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovuodluku o primjerice kupnji proizvoda. Isto tako, takav oblik oglašavanja povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente.
Također, nedopušteno je i takozvano usporedno oglašavanje koje se sastoji u tome da se upućuje na konkurentskog igrača, kvalitetu njegovog proizvoda ili usluge odnosno njihovu cijenu. Posebno u okviru tržišne utakmice valja voditi računa i o tome da se ne povrijedi ugled konkurencije te da se ne iznosi u javnost, s ciljem vlastite promidžbe, „prljavi veš“ suprotnog tima za koji smo saznali nedopuštenim kanalima ili iz neke prethodne poslovne suradnje.
Na što paziti?
Osim toga, prilikom oglašavanja vlastitih proizvoda i usluga potrebno je paziti i na izričaj te sveukupni dojam koji će oglas polučiti kod potencijalnih potrošača, pa se tako ne tolerira korištenje uvredljivih ili neprikladnih izraza, diskriminatorni ili govor mržnje, oglašavanje nedopuštenih (ilegalnih) aktivnosti ili proizvoda, lažno predstavljanje i pretjerana sugestivnost. Razvojem koncepta ljudskih prava i temeljnih sloboda, a osobito prava djeteta, posebna pažnja posvećuje se i oglašavanju koje je namijenjeno djeci.
Oglašavanje i djeca
Studije o korištenju Interneta, koji je postao najjači oglašivački medij, pokazuju kako su upravo djeca kao korisnici Interneta nerijetko žrtve nedopuštenih oblika oglašavanja.
U tom smislu, proizvodi koji nisu prikladni za djecu ili mlade ne bi se smjeli oglašavati u medijima kojima su oni ciljna publika, oglasne poruke o takvim proizvodima ne bi smjele biti emitirane u neprikladno vrijeme za djecu, a oglasi usmjereni djeci ili mladima ne bi se smjeli objavljivati u medijima neprikladnog uredničkog materijala
Također, smatra se da oglašivači ne bi smjeli iskorištavati neiskustvo, neupućenost ili lakovjernost mlađahne populacije za vlastite tržišne uspjehe. I pred sam kraj ovoga članka postavlja se jedno pitanje: Pridržava li se uopće itko ovih pravila o nedopuštenom oglašavanju? Skeptičnom čitatelju će se možda učiniti da baš i ne. Međutim, svaki savjestan oglašivač odnosno igrač na tržištu koji prezentira svoj proizvod, ukoliko želi igrati u prvoj ligi dat će sve od sebe da se spomenutih pravila pridržava u poslovnoj praksi.
Ulozi sa suprotno ponašanje su previsoki. Gubitak poslovnog ugleda, novčane, a u najtežim slučajevima čak i zatvorske kazne nužna su posljedica nedopuštenog oglašavanja. Stoga, nemojmo se zavaravati i činiti ono što ne smijemo već na najbolji mogući način odigrajmo ono što smijemo.
U nastavku pogledajte dva videa koji su primjeri zabavnog, ali ipak vrlo lošeg oglašavanja.
_______________________________________________________________________________________________________________________________
Članak je nastao u sklopu projekta Ideja godine u suradnji s partnerima Visokog učilišta Effectus i Visokog Učilišta Algebra. Projekt možete pratiti i putem Facebooka. Kako biste bili 100 posto sigurni da nećete propustiti neku novu vijest o najboljoj srednjoškolskoj Ideji godine, pošaljite mail na [email protected], te se prijavite na naš newsletter.
