Bio je klinac koji je volio igrati nogomet, a danas je Noel olimpijski prvak iz matematike: ‘Društvo i okolina cijene nas vrlo malo’
Noel Lakić na prvi je pogled običan srednjoškolac. Voli kasnovečernje izlaske s prijateljima, šetnje po susjedstvu i zaigrati nogomet. No, njegova priča puno je sadržajnija od toga. Noel je vrsni matematičar, kod kuće ima tri Oskara znanja, a tik pred početak nove školske godine briljirao je na Srednjoeuropskoj matematičkoj olimpijadi. Kompleksna četiri zadatka koja su se rješavala pet sati on je uspio riješiti bez ijedne greške. Upoznajte ovog pravog znalca koji ne prestaje nizati uspjehe.
Noel Lakić, fotografije iz privatne arhive
Za sebe kaže da je bio običan klinac koji je volio igrati nogomet i družiti se s prijateljima. Volio je školu, ali učenje baš i ne. Uvijek je težio biti najbolji u razredu, a sada, u trećem srednje, jedan je od najboljih matematičara Srednje Europe.
Njegovo ime je Noel Lakić i, ako još uvijek niste čuli, potpuno je ‘rasturio’ na Srednjoeuropskoj matematičkoj olimpijadi koja se nedavno održala u Poljskoj. Sve zadatke riješio je bez ijedne greške i tako se u jakoj konkurenciji u Hrvatsku vratio sa zlatom oko vrata.
‘Naše školstvo ne daje točno precizan smjer za mlade znanstvenike’
– Bila je dilema hoću li imati 31 ili svih 32 boda. Kad sam ipak saznao da imam 32/32 samo sam legao na pod i rekao glasno ‘TOOO!’. Čak i nije bilo toliko teško postići takav dobar rezultat jer na pripremama radimo teške zadatke, tako da su se ovi, osim jednog zadatka na ekipnom, činili laganima, pojašnjava nam Noel, učenik trećeg razreda Gimnazije Frane Pertića.
No, nama običnim laicima baš i ne zvuči lako. Individualno natjecanje u kojemu je Noel ostvario stopostotni rezultat traje pet sati. Sastoji se od četiri zadatka – po jedan je iz algebre, kombinatorike, geometrije i teorije brojeva. Drugi dio natjecanja je ekipno u kojemu je naša reprezentacija osvojila srebro. Ono se sastoji od dva zadatka iz svakog od maloprije spomenutih područja. Ekipno natjecanje traje također pet sati, a šesteročlana reprezentacija ima zasebnu učionicu u kojoj se tijekom rješavanja dogovara.
Ipak, koliko god se trudili na ovakvim i sličnim natjecanjima, mladim izvrsnicima u Hrvatskoj je uspjeh slabo priznat, smatra Noel. Preveliku brigu njima o njima ne vodi niti obrazovni sustav.
– Mislim da naše školstvo ne daje točno precizan smjer za mlade znanstvenike jer su trenutno i prirodoslovni i opći smjer skoro jednaki. Trebala bi postojati jasna granica u satnici i rasporedu. Nas vrlo malo cijeni društvo i okolina jer ih nije briga za matematiku niti pametne ljude, što je vrlo žalosno, ocjenjuje mladi matematičar.
Najveća motivacija mu je želja za prvim mjestom
A da zaslužuje puno više od samo pet minuta pažnje, Noel već pokazao u više navrata. Na natjecanja je krenuo u 4. razredu osnovne škole. Nitko ga na to nije nagovarao, sudjelovati je odlučio sam jer se volio natjecati. Tada je na županijskom iz matematike osvojio prvo mjesto i njegova priča s natjecanjima tu se zakotrljala. Natjecao se od tada u brojnim predmetima, a na državnim je natjecanjima, osim u matematici, sudjelovao u kemiji, fizici i informatici.
– Sigurno mi je najdraže prvo mjesto na državnom iz matematike u 8. razredu. Za taj sam se uspjeh tako namučio i naradio da nisam znao kud bih prije od sreće. Taj me uspjeh najviše oblikovao u natjecatelja kakav sam sad, kaže Noel.
Zadarski gimnazijalac ponosni je vlasnik tri Oskara znanja. Dva je dobio za prvo mjesto na državnim natjecanjima iz matematike, a jedan za brončanu medalju na prošlogodišnjoj Srednjoeuropskoj matematičkoj olimpijadi. Ovi uspjesi nemaju previše veze s talentom, već Noel pripremama za sva natjecanja pristupa vrlo ozbiljno. Vježba za natjecanja više no što uči za školu – omjer vremena pripreme za natjecanja u odnosu na vrijeme pripreme za školu iznosi pet naprema jedan sat.
– Najveća motivacija je moja želja za prvim mjestom i želja za dokazivanjem samom sebi koliko zapravo mogu, otkriva nam Noel.
‘Svakako bih htio ostati u Hrvatskoj jer njoj fali mladih nadarenih ljudi’
U čitavom procesu pripreme i tijekom samog natjecanja najveća su mu podrška obitelj, mentori i drugi natjecatelji (iako su si u individualnom dijelu natjecanja zapravo konkurencija). Podršku mu pružaju i prijatelji i profesori zadarskog MIOC-a.
– Prijatelji reagiraju na moj uspjeh kao da sam osvojio Mt. Everest, ali stvarno nije uspjeh takvih dimenzija. Obitelj se jako veseli mojim uspjesima, ali brzo me vrate na zemlju, odaje Noel.
Oni koji su do kraja ovog teksta pomislili kako Noel sigurno nema vremena za nešto drugo osim knjige, kalkulatora i bilježnica s kvadratićima, prevarili su se. Mladi genijalac kaže kako slobodne trenutke voli iskoristiti za kasnovečernje izlaske u grad i šetnje po susjedstvu. Povremeno još uvijek zaigra nogomet, a voli i vježbati na vojnom poligonu (ne matematiku).
Treći je razred gimnazije, ali već sada zna što želi studirati – planira upisati smjer Matematika na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.
– Ne znam čime bih se bavio u budućnosti jer me dosta toga zanima, ali ništa ne iskače. Svakako bih htio ostati u Hrvatskoj jer njoj fali mladih nadarenih ljudi, zaključuje zadarski izvrsnik.
