Mogla sam biti u vezi ali ima tako puno boljih načina za uništit si život.
Lajk na Drolja sa Save i javit će ti se simpa
Foto: YouTube Screenshot
Idući tjedan mi je prvi ispit. Ne znam je li gore taj prvi ispit, to što nakon njega imam još milijun, ili to što ga mogu pasti pa mogu i dalje imati milijun i jedan ispit.
K-A-O-S.
Što znači da već tjedan dana ne spavam normalno. Legnem u 11 navečer, onda do dva ujutro mislim o seminarima i ispitima, pa ih sanjam do pet i oko šest zaspim.
Ako nema jebenog komarca da mi zuji oko uha.
Tako da, nije baš bajno i već sad sam umorna, a nisam ni krenula u osvajanje rokova.
Vrijeme je za izlazak
Opet sam plakala mami i ona se opet živcirala jer se ja previše živciram.
– Dobro, jel ti opet treba da ti padne imunitet pa da završiš u bolnici?, ispitivala me je dok je miješala ručak.
– Ne…, promumljala sam sebi u bradu jer nisam znala što drugo reći. Naravno da mi ne treba, naravno da znam da to ne valja i da to nije u redu i da mi to samo škodi.
Ali riječi ‘smiri se’ nisu nikada nikoga smirile.
Nisam je baš mogla pogledati u oči. Znala sam da i nju boli to što vidi da se trudim i što vidi koliko se bojim.
– A da ti izađeš van ovaj vikend?
Zagrcnula sam se vodom koju sam planirala popiti. Malo je izašlo na nos.
– Da ja… šta?
Istina, nisam dugo bila vani. I ovo mi je zadnji vikend kod kuće prije ispita i povratka u Zagreb na faks. Ali da mama to predloži? Zar sam tako grozno izgledala?
Prošla sam pored ogledala i zaključila da jesam.
Imala sam izrast u kosi star tri mjeseca, podočnjake do pola obraza, bila sam blijeda i nisam šminku stavila na sebe odavno. Sve se super slagalo sa starom Eminem majicom i hlačicama ‘za po doma’.
Odmah sam otišla do sestre u njezinu sobu i obznanila joj da u subotu izlazimo.
Subota je ludilo
Inače kad idem van učim do navečer i onda se u pola sata spremim i odem.
Mi smo cijeli dan tražile što obuči. Onda nađemo neku kombinaciju, pa su mi cipele za to ostale u Zagrebu, pa tražimo novo, pa gledamo tutoriale za šminku na YouTubeu, jer trebat će mi posebne vještine da se upristojim.
Soba nam je bila kao poslije atomske bombe.
Sva odjeća što inače bude u ormarima je bila po krevetima, foteljama, stolicama, podu, prosula sam one šljokice za tijelo po tepihu, glazba je treštila cijelo popodne da nam da ritam za spremanje.
Bile smo gotove tamo oko pola 11 navečer i bile smo toliko umorne od spremanja da skoro nismo ni otišle van.
Jedan od razloga zašto volim izaći sa sestrama van je što one ne drkaju po mobitelima cijelu večer, pa zapravo i imaš osjećaj da si izašao van i da si vani sa stvarnom osobom.
Nas dvije studiramo u različitim gradovima i vidimo se samo za blagdane i te obiteljske katastrofe, pa je vrijedilo iskoristiti posljednji vikend prije ponovnih ispita za druženje, plesanje i tračanje.
Do jedan smo sjedile u nekom kafiću i pijuckale, pričale, pozdravljale poznanike, pa smo se prebacile u klub.
Nisam bila ondje od četvrtog srednje i apsolutno se ništa nije promijenilo.
Zaštitari su isti, upad je i dalje 10 kuna, na istim mjestima na zidovima nedostaje žbuka, a na plafonu je i dalje neobična mrlja od pića za koju ne znam kako je tamo završila. Čak je i DJ isti, a i dalje su tamo i djeca i starci.
Samo što više ja nisam dijete zalutalo u klub koje gleda što tamo rade starkelje, nego gledam ovu djecu u štiklama i pitam se zašto već ne spavaju kod kuće.
Srele smo neke ljude iz sela pa smo se skrpali njima za stol.
Prljavi ples
Ako izuzmemo loš glazbeni izbor, nije bilo loše vani. Pravila sam se da su mi svi ljudi super jer, realno, neću ih vidjeti minimalno opet do Božića, i bilo je skroz okej.
– Hej, nisam znao da ćeš biti tu večeras!
– Hej, Tomo!, uzviknula sam malo glasnije nego što sam planirala kad me je zagrlio za pozdrav.
Otišao si je po piće i rekao da će ostati s nama, ako nije problem.
– Prestani me gledati tako, rekla sam mu k’o fol posramljeno.
Samo se nasmijao i povukao me da plešemo.
Bio je presmiješan dok je plesao. Koordinacija ruku i nogu nula bodova, ritam je valjda ostavio kod kuće, i na prepad bi me uhvatio za ruku da me zavrti ili nagne. Ali je izgledao kao da se strašno zabavlja i ja sam se zabavljala skupa s njim.
Bili smo na prolazu i neka grupica ljudi oko nas se uzjebala pa su nas gurali sa svih strana,
Bili smo si toliko blizu da sam mu mogla vidjeti da mu je jedno oko malo tamnije smeđe boje od drugog.
Stavio mi je ruku na struk i privukao sebi, da me kao netko opet ne gurne u prolazu, a zapravo je cijelo vrijeme gledao u moje oči i smješkao se.
Isti smiješak kao i one večeri ispod drveta.
Sagnuo se i poljubio me.
Zagrlio me je i nastavio se smijati.
– Ovaj put ćemo uspjeti, šapnuo mi je na uho.
Molim? Što ćemo? Kako?
Odmaknula sam se i pogledala ga vidno namrgođena.
– Kako to misliš?, pitala sam i trudila se ne zvučati prestrašeno i ozbiljno.
– Pa, kada smo prvi put pokušali biti skupa nije baš išlo. Ovaj put hoće.
Okej, ne. Ne, ne, ne, ne.
Zar on misli da smo mi u vezi? Ono, tri dana prije nego ću se ja vratiti u Zagreb, a on otići u Osijek? Nakon što se godinama nismo vidjeli?
Zamisli, da sam ja u Zagrebu i imam dečka u Osijeku kojeg vidim tri puta godišnje kad se vratim kući. Kome to treba? Zar je to uopće veza? Pa sve poruke, pozivi, ljubomore, svađe, suze…
Nemam ja snage za te drame.
– Ajme, Tomo, ne…
Povukla sam ga do slobodnog separea i objasnila mu kako stvari stoje. Da ja nisam za to. Da mi je život trenutno kaos i da nisam baš najbolje. Da sam hodajući uragan i da mu to ne treba. Da je bilo divno čuti se opet s njim i da mi je nedostajao, ali da sada nisam za to. Da smo si predaleko.
Najprije je bio zbunjen, a onda se samo nasmijao i rekao da zna da sam u pravu ali da je morao probati i da se nada da se vidimo još jednom prije nego odem u Zagreb.
Rekla sam da ćemo otići na kavu i onda smo se vratili za naš stol i nastavili plesati.
Uostalom, zarađujem za život time što pišem kako sam drolja. Ne mogu sada i to izgubiti. Ali to mu nisam rekla.
Trebat će mi nešto platiti stan, sad kad su me drukali da sam kupila dom.
Previously on…
[Drolja sa Save s1e30] #fitgirl #nature #justgirlythings
[Drolja sa Save s1e29] Ljubav je na selu
[Drolja sa Save s1e28] Ružičasti flamingo
[Drolja sa Save s1e27] Fakin jebena pobresita bolnica
[Drolja sa Save s1e26] Dečki ne plaču
[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put
[Drolja sa Save s1e24] Obratila sam gej tipa
[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama
[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare
[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih
[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer
[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija
[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?
[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
