Izmjene Zakona o znanosti ‘Lex Boras’: Ozakonjivanje nezakonitih odluka i protjerivanje mladih znanstvenika
Prošlog mjeseca u javnost je procurio Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Sporne izmjene kojima se proširuju ovlasti rektora, ozakonjuju nezakonite odluke i mijenjaju uvjeti sankcija za etičke povrede, uvjetovale su nazive ‘Lex Boras’ i ‘Lex Barišić’. Javna rasprava vezana za navedene izmjene i dopune traje do 21. lipnja, u koju se možete uključiti putem ovog linka, a nedavno je svoj doprinos okruglim stolom dao i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja.
Ilustracija srednja.hr
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju vruć je i privlačan komad papira za svaku novu Vladu. Da je tomu tako govori i činjenica da se ove godine ide u 12. po redu izmjene i dopune Zakona. No, kako se čini, ovoga se puta ipak radi o najkontroverznijim promjenama. Zbog mnogih izmjena koje se tiču proširenja ovlasti rektora, ozakonjivanja nezakonitih odluka te promjeni uvjeta sankcija za etičke povrede, ovaj je Zakon u javnosti postao popularan pod nazivima ‘Lex Boras’ i ‘Lex Barišić’.
Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trenutno je u fazi javne rasprave koja traje do 21. lipnja, a svoj doprinos možete dati na stranicama eSavjetovanja.
Ozakonjivanje nezakonitih odluka rektora Borasa – slučaj prodekani i Sveučilišni odjel
Vjerojatno najzanimljivije promjene Zakona one su koje se tiču spašavanja određenih aktera od preuzimanja odgovornosti za nezakonito postupanje. Tako se u izmjenama Zakona mijenja članak 57. koji određuje postupak izbora rektora i njegove ovlasti. U stavku 7, koji sada postaje stavak 10, tako se omogućuje da rektor može i ‘postaviti vršitelje dužnosti prodekana’ sastavnica njegova Sveučilišta, dok je do sada imao ovlasti imenovati isključivo v.d. dekana, odnosno privremene čelnike. Zanimljivo je da dolazi do promjene tog stavka u Zakonu i to baš nakon što je rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras, zbog zakonski neutemeljenog imenovanja prodekana Filozofskog fakulteta u rujnu 2016., zaradio zahtjev za Upravnim nadzorom.
– Problematičnim se ukazuje i koncept suspenzije pa potom i razrješenja prodekana, odnosno osoba koje pomažu drugom čelniku sastavnice, budući da su navedene osobe birane isključivo od strane stručnih vijeća sastavnica, a rektor i senat nisu ni na koji način sudjelovali u njihovom izboru, niti potvrđivali njihovo imenovanje. Činjenica da su nastupile okolnosti zbog kojih je sukladno propisima potrebno suspendirati dekana ili drugog čelnika sastavnice ne može se pravno protegnuti na prodekane, odnosno osobe koje pomažu drugom čelniku sastavnice, budući da one temeljem zakona imaju bitno sužene ovlasti i odgovornosti u odnosu na dekana/drugog čelnika. Uz to, logično je i zamislivo da u slučaju suspenzije upravo prodekan/osoba koje pomažu čelniku može biti odgovarajući izbor za vršitelja dužnosti, komentirala je promjenu Zakona rektorica riječkog sveučilišta Snježana Prijić-Samaržija na stranici eSavjetovanja, ističući kako je to stav Senata Sveučilišta u Rijeci.
Da se Zakon mijenja u smjeru ‘što je bilo ilegalno, sada je legalno’ dokazuje i činjenica da je došlo do promjene članka 64. koji definira Sveučilišni odjel kao sastavnicu sveučilišta. Prema postojećim propisima, Odjel smije izvoditi ‘studijske programe te razvijati znanstveni, umjetnički i stručni rad u jednom znanstvenom ili umjetničkom polju’. Međutim, to nije spriječilo Senat Sveučilišta u Zagrebu da 17. siječnja nezakonito promijeni status Hrvatskim studijima. Tako je institucija, koja izvodi nastavu i znanstvenu djelatnost u 7 znanstvenih polja i ukupno 3 znanstvena područja postala Sveučilišni odjel.
Zbog toga je, ponovno, rektor Boras zaradio zahtjev za Upravnim nadzorom, ali osim toga i tužbu pri Upravnom sudu u Zagrebu od strane Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja. Nekom providnom slučajnošću u izmjenama Zakona mijenja se i definicija Sveučilišnog odjela, pa on sada postaje ‘sastavnica sveučilišta koja izvodi studijske programe te razvija znanstveni, umjetnički i stručni rad u jednom ili više znanstvenih polja ili znanstvenih područja, odnosno područja umjetnosti’.
U javnoj raspravi i taj je dio komentirala rektorica Prijić-Samaržija ističući kako se takvim definiranjem odjela gubi njegov smisao jer postaje isto što i fakultet. S tim su se složili još neki sudionici rasprave.
– Koja je razlika između sveučilišnog odjela i fakulteta ovakvim zakonskim rješenjem? Mišljenja sam da je ovaj članak napisan samo kako bi se legalizirao status Hrvatskih studija koji su nezakonito degradirani na stupanj odjela, napisao je Marko Kovačić na stranicama eSavjetovanja.
Ironična je i situacija u kojoj se u izmjenama ovog Zakona dodaju i dva članka – 40.a i 95.b koji se tiču pravne zaštite vezane za izbore u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja. Ukratko, ukoliko se pri izboru u više zvanje, bilo znanstveno ili znanstveno-nastavno, zaposlenik koji se smatra oštećenim u procesu može podnijeti tužbu Upravnom sudu. Istom onom sudu koji 4 mjeseca ne rješava pitanje nezakonite odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu.
Lex Barišić – izmjene Zakona spašavaju bivšeg ministra od oduzimanja znanstvene titule
Rijetkost je da se šira javnost ‘zabavlja’ pitanjima povrede etičkih kodeksa od strane znanstvenika, ali slučaj bivšeg ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića izazvao je veliku buru. Mnogi su znanstvenici i pripadnici akademske zajednice, bili za ili protiv ministra, tvrdili da treba urediti etičke kodekse i prijestupe u važećim propisima, kao i odrediti nadležna tijela za ocjenu istih. Međutim, izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i u ovom su aspektu krenule u sumnjivom smjeru.
Došlo je do promjene članka 37. stavka 2 koji je inače definirao slučajeve u kojima se znanstveniku može oduzeti znanstveno zvanje. U točki 3, sadašnji zakon kaže da se znanstveno zvanje može oduzeti i ‘u slučajevima teških povreda etičkog kodeksa’, u koje spada plagijat i autoplagijat, za koji je bivši ministar Barišić prijavljen Sveučilištu u Augsburgu gdje je doktorirao.
U izmjenama se, pak, suptilno mijenja točku 3 koja sada kaže da se zvanje može oduzeti ‘u slučajevima propisanih povreda etičkih kodeksa znanstvenih organizacija, sveučilišta i sastavnica na kojima je prekršitelj zaposlen ili na kojoj je proveden dio postupka izbora u znanstveno-nastavno zvanje, a koji su u vrijeme počinjenja bili propisani kao povrede’. Bivši ministar doktorirao je 1989., bio je zaposlen na Institutu za filozofiju i Filozofskom fakultetu u Splitu, koji imaju važeće etičke kodekse iz 2012., odnosno 2006. godine. Budući da je prijavljen Augsburgu za autoplagijat doktorske disertacije, ovdje možemo uvidjeti da nijedan od važećih kodeksa nije postojao 1989., pa tako niti propisivao autoplagijat kao etičku povredu. To znači da se Zakonom osiguravaju uvjeti po kojima će Barišić sačuvati svoj doktorat bez obzira što istraga Sveučilišta u Augsburgu pokaže.
Osim toga, predložene izmjene u suprotnosti su s člankom 112., stavkom 13 istog zakona gdje se navodi da organizacije mogu, ali ne moraju imati vlastite etičke kodekse.
– Ovako određenom točkom 3. se u Hrvatskoj uvodi (potencijalno) toliko etičkih standarda koliko postoji znanstvenih institucija. Isto tako, u slučaju loše određenih ili nejasnih etičkih kodeksa određenih institucija, potencijalno dopusta proceduralno zaobilaženje odgovornosti, u javnoj je raspravi komentirao Ivan Flis.
Najviše komentara u javnoj raspravi tiče se neobjektivnosti i nejednakih kriterija za oduzimanje znanstvenih zvanja obzirom na činjenicu da svaka organizacija može utemeljiti svoje ključne etičke povrede.
– Etički standardi i uvjeti za oduzimanje znanstvenih zvanja trebali bi biti jednaki za sve znanstvene institucije, misli Dina Vozab.
Lude 70-e: Rektori i deset godina nakon granice umirovljenja dok za mlade i strane znanstvenika nema mjesta
Otkako je rektor Damir Boras proslavio 65 rođendan, cijeloj je javnosti postala poznata činjenica da se znanstvenici i nastavnici mogu zadržati na svojem radnom mjestu i do 70. godine, ako za to postoji opravdana potreba. U novim izmjenama i dopunama Zakona relativno se olakšao put profesorima i znanstvenicima u lude 70-e.
Mijenja se članak 42., koji se tiče znanstvenih instituta i znanstvenih radnih mjesta te članak 102., koji se tiče visokoobrazovnih institucija i znanstveno-nastavnih radnih mjesta. U oba se članka uređuje mogućnost da se, bili znanstveniku ili nastavniku u najvišem znanstvenom ili znanstveno-nastavnom zvanju, produlji ugovor o radu bez obzira na navršenih 65 godina života i uobičajenog odlaska u mirovinu. Međutim, u sadašnjem Zakonu postoje određeni kriteriji izvrsnosti koje prema članku 6. donosi Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Te kriterije treba ispuniti redoviti profesor ili znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, kako bi mu se ugovor s javnim institutom, sveučilištem, sastavnicom ili visokom školom mogao produljiti najdulje do 70. godine. Igrom slučaja, u izmjenama i dopunama stavak 8 članka 6. se briše.
– Ovo je primjer lošeg/štetnog prijedloga prema kojem bi se iz nadležnosti Nacionalnog vijeća izuzelo određivanje kriterija za produženje zaposlenja znanstvenika starijih od 65. godine. Nema nikakvog argumenta da za ovaj tip zaposlenja nisu potrebni minimalni nacionalni kriteriji, kao i za sva ostala zaposlenja iz sredstava državnog proračuna za plaće znanstvenika, u komentarima na stranici eSavjetovanja napisala je Beata Halassy.
U stavak 8 članka 42. i 102. dodaje sa kako kriterije izvrsnosti, prema kojima se djelatnicima produljuje ugovor o radu, raspisuju same institucije, dakle, javni instituti, visoke škole, sveučilišta i sastavnice. Na temelju istih, svoje zaposlenike ostavljaju još nekoliko godina u sustavu. Osim što se radi o potencijalnom sukobu interesa, postoji i problem neobjektivnosti i relativnosti kriterija izvrsnosti jer će ih svaka institucija donositi za sebe.
U javnoj raspravi oštro se komentirala i mjerodavnost instituta, sveučilišta i pojedinih znanstveno-obrazovnih institucija za donošenjem kriterija znanstvene izvrsnosti.
– Stavak 8. u suprotnosti je s imperativom izvrsnosti budući da dopušta institutima da ostavljaju svoje znanstvenike na radnim mjestima nakon navršene 65. godine s bilo kojom argumentacijom, a ne nužnom znanstvenom izvrsnošću, jer je odredba ‘kada postoji potreba’ previše nejasna i nedefinirajuća, stoji u komentaru Marka Kovačića.
Uz to, u članak 102. dodaje se novi stavak pod brojem 10 koji definira da se ‘iznimno od odredaba…,zaposlenicima izabranim na položaj dekana, prorektora i rektora produljuje se radni odnos do isteka mandata na koji su izabrani’. Ovim će se stavkom buduće rektore, prorektore i dekane spasiti od muke koju je Damir Boras morao proći s Učiteljskim fakultetom kako bi ostao na mjestu rektora.
– Dodavanje stavka 10. značilo bi stavljanje dekana, rektora i prorektora u povlašten položaj u odnosu na ostale redovne profesore u trajnom zvanju, doprinos je Odsjeka za anglistiku FFZG-a u javnoj raspravi o izmjenama ZZDVO-a.
Došlo je i do znatnih promjena kod izbora u znanstvena, umjetnička i znanstveno-nastavna zvanja. Promijenio se članak 19. Zakona po kojem su do sada Matično odbori sudjelovali u izboru, a sad imaju ekskluzivno pravo odlučivati o izboru u znanstveno ili umjetničko zvanje. Također su se promijenili i kriteriji za imenovanje članova Matičnih odbora. Prema sada važećim propisima, da bi znanstvenik bio članom Odbora mora biti svjetski priznat. Ako se izmjene prihvate, članovi će imati priliku biti ‘svi znanstvenici koji su izabrani u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika ili znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju’. Također dolazi i do promjene cijelog članka 32. gdje se kriteriji za izbor u viša znanstvena zvanja mijenjaju tako da više nije bitno je li znanstvenik ima radove koji su doprinijeli znanosti, međunarodni utjecaj, je li svjetski renomiran. Međutim, prema izmjenama Zakona znanstvenik bi morao ‘zadovoljiti uvjete koje je utvrdilo Nacionalno vijeće’.
– Brisanjem navedenog, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj dobilo bi slobodu donositi potpuno proizvoljna pravila za izbore u znanstvena zvanja. Smatramo da, ukoliko već postoje nacionalna pravila za izbore u znanstvena zvanja, ona moraju imati svoj temelj u Zakonu i ne smiju se ostaviti potpuno na volju članovima NVZVOTR-a., stav je Prirodoslovno-matematičkog fakulteta izražen u javnoj raspravi.
I u članku 32. i 95. spominje se minimalnih 5 godina između izbora ili reizbora u znanstvena, odnosno znanstveno-nastavna zvanja, no, ne definira se slučaj inozemnih znanstvenika i nastavnika koji su karijeru odradili u inozemstvu. Ove izmjene i dopune, a dodamo li njima i posebne uvjete znanstvenih radova na hrvatskom jeziku, preostaje zaključiti da su strani znanstvenici znatno diskriminirani u odnosu na hrvatske.
Dodatno, u člancima 32. i 95. pojavljuje se i ponovna ‘obveza za napredovanjem u više znanstveno zvanje’ kao i mogućnost dva reizbora, u odnosu na jedan koji je dozvoljen prema važećem Zakonu.
Ideju obveze napredovanja kritizirala je u javnoj raspravi i rektorica Prijić-Samaržija, kao i brojni drugi, ustanovivši da bi se toj ideji trebali pristupiti obzirno i pažljivo.
Svoj doprinos javnoj raspravi Nezavisni sindikat dao okruglim stolom na temu izmjena i dopuna ZZDVO-a
U srijedu je održan okrugli stol o izmjenama ZZDVO-a koji je organizirao Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Kao sudionica prisustvovala je i nova resorna ministrica Blaženka Divjak, a tu se našao i bivši ministar Vedran Mornar, predsjednik Sindikata Igor Radeka i predsjednik Povjerenstva za izradu izmjena i dopuna ZZDVO-a Frane Staničić. Od ostalih govornika tu su bili Marija Brajdić Vuković, Neven Budak, pomoćnik ministra Tomislav Sokol i pravnica Sindikata Ana Petošić, dok je moderator okruglog stola bio Saša Ceci.
Prvo je izlaganje na okruglom stolu imala pravnica Sindikata Ana Petošić koja je vrlo detaljno prokomentirala izmjene i dopune ZZDVO-a, a kao posebno iracionalnim je ocijenila potrebu za produljenjem ugovora znanstvenicima i nastavnicima nakon što navrše 65 godina.
– Rad iznad 65 godina, to je najneracionalnija promjena kojoj ne možemo vidjeti baš nikakav razlog bez jedinstvenih i objektiviziranih kriterija, a i to je dosta neekonomično jer ustanova mora stajati iza toga da joj je potreban znanstvenik narednih 5 godina, u svojem je izlaganju rekla Petošić.
Nakon Petošić, riječ je preuzeo predsjednik povjerenstva koje je izradilo (sporne) izmjene i dopune Zakona Frane Staničić koji je ustanovio kako su izmjenama pristupili vrlo transparentno. Osvrnuo se i na, kako kaže, medijsku eksploataciju proširenja ovlasti rektora i stvaranje pogrešne slike o oduzimanju znanstvenih zvanja, zbog kojih su izmjene ovog zakona dobile naziv ‘Lex Barišić’.
– Oduzimanje znanstvenih zvanja neprovedivo je jer nije propisano što su teške etičke povrede. Mi smo ovim izmjenama pokušali to precizirati, a hoće li to biti i prihvaćeno vidjet ćemo nakon javne rasprave. U izmjenama ZZDVO-a ne vidim ništa personalizirano, kazao je Staničić, a prisutnima se potom obratio i njegov zamjenik Tomislav Sokol koji je ustanovio kako je Nacrt Prijedloga izmjena i dopuna ZZDVO-a nastao kroz brojne konstruktivne rasprave.
Predsjednik Sindikata Igor Radeka istaknuo je kako nije bio prisutan na prvoj sjednici Povjerenstva jer tada još Sindikat nije bio uključen u izmjene Zakona već je ministar Barišić to tek naknadno potvrdio.
– Dobili smo draft izmjena na kojem se nije znalo tko je što predložio pa sam zatražio da se na sjednicama prolazi članak po članak i na taj se način uistinu radilo. Međutim, postoji problem što su se na sjednicama pojavljivali i novi stavci za koje se opet nije znalo od koga stižu. Nekako je moj dojam da je netko izvan Povjerenstva odlučivao i izmjenama, kazao je Radeka.
Ministrica Divjak je ustanovila da je dosta važno da se o primjedbama na izmjene i dopune Zakona razgovara i konstruktivno raspravlja. Bivši ministar, odmah je nakon njenog izlaganja istaknuo glavne probleme sustava znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj.
– Mislim da sustav visokog obrazovanja ima tri problema. To su nejasno i loše definirana autonomija Sveučilišta, financiranje Sveučilišta i neintegriranost Sveučilišta, kazao je Mornar.
Poslije se prisutnima obratila Marija Brajdić Vuković, nastavnica na Hrvatskim studijima koja se osvrnula na položaj mladih znanstvenika u Hrvatskoj.
– Mi u jednom našem priručniku mlade znanstvenike nazivamo ‘kanarincima u rudniku’. Kaže se da će, ako je zagađen zrak, prvi kanarinci uginuti u rudniku. Tako je i s mladim znanstvenicima u sustavu.
Čini se da naše institucije ne mare za osposobljavanje mladih znanstvenika, ne osiguravaju im mentorsku podršku. Grupica moćnika u jednoj instituciji, zahvaljujući sustavu koeficijenata, odlučuje o napredovanjima znanstvenika, neke su riječi docentice Brajdić Vuković.
Cijelu raspravu na okruglom stolu možete pogledati i poslušati u videu ispod.
