Mlada profesorica prvi put vodila učenike na maturalac pa nam prepričala sve (ne)zgode toga iskustva
Jelena Beroš je profesorica stručnih predmeta u Drugoj ekonomskoj školi u Zagrebu te razrednica jednom od maturantskih razreda, radi čega je prije nepuna dva tjedna, po prvi puta u svojoj prosvjetnoj karijeri, vodila učenike na maturalac. Kako i puno iskusnijim profosorima, nadzor nad razredom maturanata željnih što luđeg provoda ne pada lako, prva takva ‘avantura’ nesumnjivo nije jednostavna.
Galerija 13 Fotografija
Otvori
Potvrdila nam je to i profesorica Beroš, koja je s nama podijelila osjećaje te doživljaje uoči, sa i nakon svog prvog maturalca u ulozi profesorice.
Usput nam je malo usporedila maturalac iz perspektive učenice i profesorice, ali i navela pozitvne stvari, koje joj je ova nedavna ekskurzija donijela.
Srepnja i stres su bili najveći uoči putovanja, osobito zbog horor priča kojih se naslušaš u školi
I dok je s jedne strane učenicima maturalac prilika da možda i po prvi put bez roditelja odu s vršnjacima na putovanje koje očekuju da bude ludo i nezaboravno, profesorima upravo zbog toga što u ovim situacijama trebaju igrati ulogu roditelja, ekskurzijska putovanja i nisu omiljeni dio službe. Ipak valja se s time nekako nositi, a profesorica Beroš komentira da je s kolegicom kao pojačanjem, imala dobru startnu poziciju.
– Razrednica sam maturantima 4. F razreda Druge ekonomske škole u Zagrebu i ovo mi je bilo prva ekskurzija u svojstvu razrednika. Maturanti su odabrali Grčku kao svoju destinaciju za maturalno putovanje i nisu niti malo požalili. U mojoj pratnji bila je kolegica Ana Lasić čija je uloga korisna i nužna jer pedagoška pratnja hrpi adolescenata jako puno znači, barem psihološki, neovisno o ponašanju samih učenika. Dvije odrasle osobe na 20-ak učenika je čisto solidno, govori nam profesorica Beroš.
Premda je profesorica u odgovorima ostavila dojam da je sve stoički podnijela, priznaje da su joj se od ljeta kojekakve stvari motale po glavi. No, zbog povjerenja i poštovanja koje je iskazala učenicima, smatra da joj je uzvraćeno istom mjerom.
– Strepnja i stres nastavnika najveća je tijekom ljeta i prije samog putovanja zbog samog elementa neizvjesnosti, ali o svemu ovisi kakav ste tip osobe i kakav odnos imate s učenicima i njihovim roditeljima. U školi uvijek slušaš svakojake priče i dogodovštine kolega koje graniče s horor filmovima i naravno da nije lako. Strah uvijek postoji jer je niz situacija koje se mogu dogoditi neočekivano, a na koje nastavnik ne može utjecati. Moj cilj je bio djecu vratiti zdravu i sretnu njihovim roditeljima. Čovjek mora jednostavno prihvatiti činjenicu da su to mladi ljudi, željni zabave koju oni ne mogu zamisliti bez konzumacije alkohola, što mene osobno čini žalosnom. Ono što sam primijetila iz osobnog iskustva, ti učenici, to su mladi ljudi, koje često podcjenjujemo, a koji su ustvari željni poštovanja i povjerenja. Kada im se pokaže poštovanje i ukaže povjerenje oni definitivno uzvrate na isti način. Također, suradnja i kvalitetni odnosi s njihovim roditeljima razredniku olakšavaju sve odgojne uloge. Srećom, moj najveći stres činili su pozivi s recepcije u hotelu kako su neki učenici preglasni. Smiješna je situacija kada se nađete u isto vrijeme s kolegicama u spavačicama u 2-3 sata ujutro trčeći hodnicima, izigravajući policajce i detektive, ne bi li otkrili tko je toliko glasan i zbog koga ne možete spavati, prepričava profesorica neke doživljaje i uloge koje je bila dužna obavljati na maturalcu.
‘Želimo vas u istom broju vratiti u Zagreb: Ni premalo, ni previše’
Da bi se svi učenici u jednom komadu vratili u Zagreb, bilo je nužno odrediti niz pravila i dati nekolicinu uputa. Jelena Beroš nam je izdvojila neke, koje je podijelila svome razredu.
– Pravila su neizostavni dio u našem poslu, granice moraju biti postavljene jer ih djeca ionako nesvjesno traže. Upute na samom početku putovanja su bile općenite i za koje se nadam da su dobili od samih roditelja, a to su: uvijek se kretati u grupama nikad samostalno, paziti na piće jer postoji opasnost od droga za silovanje, biti odgovoran u pogledu muško ženskih odnosa i slično. Kako se moja kolegica LJ. Šandrk šali: „želimo vas vratiti u istom broju, niti premalo a niti viška u Zagreb“ ! U predjelu Atene, sigurnom naselju Glyfada, ne postoje diskoteke tako da su rizici od mnogih stvari smanjeni to jest uklonjeni. Međutim učenici se uvijek snađu, tako da su sami organizirali partije na plažama uz vlastitu muziku i piće i moj jedini strah je bio da se sigurno vrate natrag do hotela, govori nam profesorica.
Meni je maturalac ispao kao produženi godišnji odmor
S obzirom na više puta navedene uloge, a i predputni stres, pitali smo profesoricu može li se uopće uživati u, konkretnom slučaju prekrasnoj Grčkoj, kada imate odgovornost za 20-ak maturanata koji se žele provesti najluđe u životu.
– Uživanje graniči s dozom odgovornosti koja uvijek postoji. Odgovor je: može se uživati, ali do određene granice koja najviše ovisi o vlastitom, pojedinačnom odnosu sa svakim učenikom. Meni je ovaj maturalac bio produženi godišnji odmor, sav stres i nemir postojao je samo tijekom ljeta i to sasvim neopravdano. Dobre kolegice, zabavan vodič i vozači te odgovorni učenici meni su bili sasvim dovoljan razlog za opuštajuće putovanje po Grčkoj i Makedoniji. Jedina negativna stvar na koju se nastavnik mora pripremiti je nespavanje, odnosno, spavanje u prosjeku 4-5 sati dnevno, uz cjelodnevno razgledavanje lokaliteta. Na početku se osjećate kao zombi, a kasnije to postane normalno, objašnjava Beroš.
Maturalac u ulozi učenice i ovaj u ulozi profesorice se i nisu razlikovali previše
Iskoristili smo priliku priupitati profesoricu iz Druge ekonomske škole, može li usporediti svoj maturalac u ulozi učenice i ovaj nedavni u ulozi profesorice. Dobili smo iznenađujući odgovor.
– U biti, moje maturalno putovanje u Češku i ovo sada s odmakom od skoro 20-ak godina, ne razlikuje se previše. Kombinacija zabave uz osobnu odgovornost spram nastavnika moguće je ako ste normalan čovjek i ako ste sposobni stvarati i zadržavati dobre međuljudske odnose. Tajna moga zadovoljstva je u međusobnom poštovanju i još mi se nikada nije dogodilo da mi je na ukazano poštovanje i povjerenje uzvraćeno neposluhom i nepoštovanjem. Moj vlastiti odnos s razrednicom (danas kolegicom) bio je prepun poštovanja te sam se uz nju uvijek osjećala sigurno. Isti takav odnos želim i da moji učenici imaju sa mnom, govori nam Jelena Beroš.
Na kraju nam je preostalo još samo da priupitamo profesoricu za najljepše i najružnija iskustvo, koje će pamtiti sa svog prvog maturalca u ulozi razrednice.
– Najljepša stvar koju ću pamtiti s maturalca su opuštena slobodna poslijepodneva i večeri, te druženje s dragim kolegicama Lasić, Šopron i Šandrk te odličnim vodičem Josipom Domazetom. Večerice i kokteli uz živu muziku uz more, za mene je neprocjenjivo iskustvo koje na kraju dana dođe kao neka vrste nagrade. Najružnije iskustvo dogodilo se na povratku na samoj granici Makedonije na ulazu u Srbiju. Dvojca mojih učenika morali su hitno obaviti malu nuždu i kako su izašli iz autobusa a nisu ponijeli novce, odlučili su potražiti neko skriveno mjesto, ali ubrzo ih je sustigao granični policajac koji se u maniri strogog vojnika ponašao verbalno agresivno i jako neugodno. Mene kao odraslu osobu uhvatio je strah od njegove reakcije i potencijalne kazne kojom je zaprijetio u iznosu 450 eura za obavljanje male nužde na teritoriju međugraničnog prostora. Nije bilo nimalo ugodno, vrijeđao je i ponižavao vodiča a učenici su se prestrašili kazne i po povratku u autobus samo su rekli vozačima: „ Vozite i ne zaustavljajte se do granice s Hrvatskom“, na kraju će profesorica Beroš.
