Stres za sve: Dvoje osmaša i jedna mama podijelili su s nama svoja iskustva groznice ‘upisnih’ dana
Jučer u podne osmašima su krenule prijave srednjoškolskih programa u kojima žele nastaviti svoje obrazovanje. Prijave programa i iščekivanje oglednih i konačnih ljestvica svim osmašima predstavlja dosta stresno razdoblje, a od stresa nisu cijepljeni niti njihovi roditelji. Dvoje osmaša koji od jučer pozorno prate ljestvice, ali i jedna mama osmaša s nama su podijelili svoja iskustva te groznicu iščekivanja ovih ‘upisnih’ dana.
Korina Danica Vrban (14): “Ne znam što me sve čeka, ali i to je dio odrastanja”
Ne znam što me sve čeka, ali i to je dio odrastanja. Počeli su upisi u srednje škole i započeli su za nas dani velikog iščekivanja i svi smo pod užasnim pritiskom. Nadam se da ću postati gimnazijalka, dovoljno bodova imam, ali nikad se zapravo ne zna. Svake godine mijenjaju ili izborne pragove ili nešto ukidaju ili dodaju i do zadnjeg trenutka ne znaš kako stojiš. Ja se bavim plesom i iza mene i moje ekipe su brojna natjecanja i medalje, ali nažalost eto to se ne računa – i 5 treninga tjedno po 3 i više sati provedenih u dvorani, jednostavno nema nikakvog utjecaja, ništa se ne boduje kod upisa. Smatram da bi se i tu stvari trebale mijenjati jer nam se čini da su neki sportovi privilegirani.
Korina Danica Vrban, učenica OŠ Sveta Klara | Foto: Silvia Vladić Vrban
Iako smo bili dosta dobra ekipa u osnovnoj školi, prijateljstva nisu toliko utjecala na odabir srednje škole, već smo birali po svojim željama i preporukama roditelja ili starijih braće i sestara. Nešto učenika ima izravan upis i već odavno znaju kamo će, a jedan dio želi u gimnazije, dok bi drugi u strukovne škole.
Naravno da će mi nedostajati svi, ipak je to bilo društvo s kojim sam provela 8 godina i teško će biti odreći se nekih navika. Sama spoznaja da ih na jesen neću vidjeti, već skroz neka nova lica je zastrašujuća. Pokušat ćemo svakako ostati u kontaktu. Baš smo se dopisivali u našoj WhatsApp grupi i i mislimo kako će stres biti sve veći, udara nas i tjeskoba i teško se odmarati dok visi pitanje: „Hoćemo li upasti u željenu školu?“. Ima i onih kojima je svejedno jer znaju da će upasti negdje i to im je sasvim dovoljno. Ja sam već našla škole na kraju 7. razreda i od tada sam pokušavala imati što bolje ocjene, jer je svaki bod bitan. Kako nas muče skoro isti problemi: je li naš odabir pravi izbor, hoćemo li se uklopiti, kakve nas situacije mogu snaći, kakvi su profesori … dio odgovora dobili smo putem društvenih mreža, tj. postoji stranica na Instagramu koja je posvećena srednjim školama u Zagrebu. Ne znamo tko se krije iza stranice Srednje.Zagreb, ali su napravili grupe za škole gdje se djeca upoznaju i raspituju oko bodova, atmosfere, profesora i sl. Već danima komuniciramo na tim stranicama i mislim da će i to pomoći oko sklapanja novih prijateljstava jer će se na prvi dan nastave učenici na neki način već poznavati. Iskreno, plašim se, ali sam, također, i uzbuđena. Ne znam što me sve čeka, ali i to je dio odrastanja.
Vijeko Lončarić (14): “Podijeljeni su osjećaji, ali smiren sam”
Sad treba vježbati strpljivost. Jučer je konačno došao taj dan, početak upisa. Vjerojatno će biti samo stresniji zadnji dan prije samoga zaključavanja. Podijeljeni su osjećaji, svatko na svoj način proživljava činjenicu kako će biti rangiran na ljestvici vlastitog uspjeha. Smiren sam. Odabrao sam školu u koju se želim prijaviti. Od petog razreda sam pomalo razmišljao da bi moje daljnje školovanje trebala biti škola stvaralaštva. Tako se nametnula strukovna škola koja uz teorijsko znanje praktično primjenjuje znanje i vještinu. Različito su na to gledali moji prijatelji, bilo je onih koji su prihvaćali moj izbor, a bilo je i onih koji su mi sugerirali da promijenim mišljenje.
Učenik OŠ Dugave, Vijeko Lončarić | Foto: Silvia Vladić Vrban
Dinamičnost je glavni razlog odabira zanimanja medijski tehničar jer obuhvaća svestranost, maštovitost i kreativnost pojedinca koji pokušava sačuvati zanimljivost i ozbiljnu igru. Roditelji su mi podrška i vjetar u leđa u svemu što radim. Primijetili su moju kreativnost i omogućili mi radionice na kojima sam učio i razvijao svoja znanja i stjecao nove spoznaje. Puno su mi pomogli dani otvorenih vrata koje su organizirale neke od škola o kojima sam razmišljao i „Dojdi osmaš, Zagreb te zove“. Mislim da takvi oblici informacija mogu neodlučnom učeniku biti od velike koristi. Jučer u 12 sati počeo sam se natjecati i sad treba vježbati strpljivost. Nadam se da neće doći do zagušenja sustava i tehničkih nepravilnosti. Informacije, kontrola situacije, razredbeni postupak i poštivanje rokova je osobito bitno da bi rezultat bio uspješan. Sretno svima na upisima.
Silvia Vladić Vrban, nastavnica i mama osmaša: “Stres, stres za sve!”
Ukratko stres, stres za sve. Kako radim u srednjoj strukovoj školi, svake godine aktivno pratimo upise u srednje škole i za cijeli kolektiv to je jedna vrsta stresa. Naime, ovisno od broja upisane djece i profesorima ovise satnice te smo uvijek sretni kad imamo dovoljno učenika, a tužni kad zbog smanjenja satnice gubimo neke od mladih kolega profesora. Za srednje trogodišnje strukovne škole posebno je teška situacija jer djeca i roditelji radije biraju četverogodišnje škole pa čak ni primamljive stipendije Grada Zagreba u iznosu od gotovo 5000 eura ponekad nisu dovoljan poticaj za upis deficitarnih zanimanja. Naravno, riječ je većinom o fizički zahtjevnim poslovima, ali u isto vrijeme i dobro plaćenim i traženim na tržištu. Na primjer, evo, pokušajte danas dogovoriti posao s dobrim keramičarem! Čekat ćete ga danima i odmah ćete mu morati platiti ili kad ste posljednji put izašli iz frizerskog salona, a da niste platili uslugu? Možda je dobro napomenuti kako naši učenici u velikom broju ostaju raditi kod svojih poslodavaca nakon završetka školovanja, a svi koji se odluče za rad u struci bez problema pronalaze poslove i kod nas, a i u inozemstvu jer dobar majstor je uvijek tražen majstor. Kakvo će konačno stanje ove godine biti u rujnu, nitko još ne zna, a kako ove godine i sama imam dijete za upis u srednju školu i napetost je u obitelji veća.
Nastavnica i mama osmaša Silvia Vladić Vrban
Moje dijete je više umjetnički tip, dosta čita, zanimaju je strani jezici, informatika, jako lijepo slika, aktivno se bavi plesom, ali recimo ta njezina aktivnost se ne boduje i zapravo svi ti slini državni i svjetski rezultati nemaju nikakvu ulogu pri upisu u srednju školu. Možda smo i tu progriješili i trebali odabrati ciljano sport koji se boduje, ali ljubav prema plesu je pobijedila. Razumljivo mi je da sa svojih četrnaest godina ne zna što bi željela raditi u životu, trenutno kaže kako želi studirati arhitekturu i moj savjet je bio da se odluči za neku od gimnazija jer gimnazije daju široku lepezu znanja i za četiri godine, kad njezine želje sazriju, može pokušati upisati željeni fakultet, ako se želja s nastavkom školovanja promijeni, uvijek postoje dokvalifikacije, tečajevi i morat će nešto raditi.
Nadalje, kao roditelj smatram da upisi predugo traju. Svi su do ovoga trenutka svjesni kamo žele ići i imaju spreman popis škola. Zašto se djecu, a i roditelje „muči“ više od dva tjedna, doista ne znam kad se sve može obaviti unutar tri do pet dana. Djeca sumanuto lupaju i osvježavaju stranicu na upisi.hr, a svjedoci smo kako se u zadnjih 5 minuta stvari potpuno znaju okrenuti i znamo dobro da su i prošle godine djeca s pravom na izravni upis ostala neupisana u prvom roku jer su pobrisana neka od zanimanja točno u podne. Navodno da je ove godine ministrica izjavila kako takvih iznenađenja neće biti, ali koliko smo se mi u prosvjeti nagledali svega od strane naših ministara i naslušali raznoraznih obećanja, dosta smo suzdržani u komentarima.
Više o upisima u srednje škole
Koliko je bodova lani bilo potrebno za upis vaše željene škole, a koliko ih imate vi možete izračunati uz pomoć ovog kalkulatora.
Najsvježije novosti oko upisa u srednje škole možete pratiti u rubrici Upisi u srednje na portalu srednja.hr.
Koja su zanimanja trenutno deficitarna i u kojima u vašoj županiji nedostaje radne snage, doznajte ovdje.
