EU izbori imaju strane promatrače: Kristina je jedna od njih, otkriva kako je to promatrati strane izbore
EU izbori od 6. do 9. lipnja bit će veliki festival demokracije za organizaciju država koje bi trebale promicati demokraciju diljem svijeta. U 24 godine, imali su preko 180 misija izbornih promatrača u više od 65 država diljem svijeta. Kad je riječ o stranim promatračima izbora u Europi, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) šalje svoje promatrače u europske zemlje pa tako i u Hrvatsku. Razgovarali smo s Kristinom Kostelac koja je jedna od hrvatskih promatračica stranih izbora. Iako navodi da strani promatrači ne mogu utjecati na izborne rezultate ako se utvrde nepravilnosti, njihova izvješća su značajna zbog političkog efekta koji može usporiti razvoj država koje su nekorektne u izbornom procesu.
Foto: srednja.hr
Mnogima je to možda nepoznanica, ali postoje međunarodne promatračke misije za izbore. Na nedavno održanim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, poštenje izbora nije ovisilo isključivo o vjerovanju na riječ našoj Državnoj izbornoj komisiji, već i gostima iz Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE). Ova organizacija je do sad već promatrala 11 izbora u Hrvatskoj.
Dva mjeseca za kompletni izvještaj
Glavni tim OSCE-ove promatračke misije se sastojao od sedam stručnjaka iz sedam država članica OSCE-a. Izbori su bili 17. travnja, a upravo na poziv Republike Hrvatske, OSCE-ova misija je započela svoj rad petog travnja te ga završila 22. travnja.
– Misija će procijeniti izbore i njihovo poštivanje OSCE-ovih obveza kao i drugih međunarodnih obveza i standarda kao i s nacionalnim pravilima. Promatrači će osobitu gledati zakonsku podlogu za izbore, provedbu kampanje, pravila financiranja kampanje kao i medijsku scenu i medijsko pokrivanje izbora (…) Misija će posjetiti ograničeni broj birališta na dan izbora, a sistematsko promatranje, glasanja, brojanje i obrade rezultata na dan izbora nije predviđeno. Konačno izvješće, uključujući i potencijalne preporuke, objavit će se otprilike dva mjeseca nakon što se izborni proces završi, poručio je OSCE uoči izbora u Hrvatskoj.
EU promatra strane izbore, OSCE promatra EU
Hrvatska je članica Europske Unije (EU), a upravo EU nerijetko priča kako se zalaže za demokraciju i vladavinu prava. Stoga ne treba čuditi ni da EU voli slati svoje promatrače u druge zemlje. Štoviše, od 2000. godine, EU je poslala preko 180 misija izbornih promatrača u više od 65 država.
-Podrška demokraciji diljem svijeta, u skladu je fundamentalnim principima Europske Unije. To je vidno u našem interesu i ključni alat naše međunarodne politike. Samo funkcionirajuća demokracija može ispuniti potrebe građana, ostvariti njihove zahtjeve (…) nadzor izbora nije samo zadatak za jedan dan. Kvaliteta izbornog procesa se mora kontinuirano analizirati i poboljšavati. Demokratski izbori nisu potpuni bez jednakih mogućnosti, poštenog natjecanja među kandidatima, slobode govora, okupljanja i udruživanja, poštivanja ljudskih prava i neutralnog, neovisnog tijela za provedbu izbora. Aktivno civilno društvo i pluralnost medija također su važni preduvjeti, pobrojali su iz Europske Unije.
Dodali su i kako EU izborne misije idu diljem svijeta, ali mnogi se zasigurno pitaju, pa tko onda motri izbore u EU? Hrvatska nije usamljena u ugošćivanju OSCE misija. Upravo ova međunarodna organizacija promatra izbore i u zemljama Europske Unije.
Tridesetak Hrvata u stranim promatračkim misijama: Hrvatska ne financira sudjelovanje u OSCE-u
Ni hrvatski građani ne sjede po strani kada je riječ o sudjelovanju u promatranju izbora u stranim zemljama. Tome najbolje svjedoči Kristina Kostelac, članica međunarodne organizacije ENEMA u koju je uključena i naša domaća udruga civilnog društva, GONG. ENEMO osnovan 2001. godine te se sastoji od 22 udruga civilnog društva iz 18 zemalja središnje i istočne Europe i Azije. Među njima su i tri EU države: Hrvatska, Poljska i Slovačka.
Kostelac nam govori kako u Hrvatskoj tridesetak osoba aktivno sudjeluje u stranim promatračkim misijama, od čega deset vrlo aktivno, No, našu sugovornicu žalosti što za razliku od promatrača iz drugih EU zemalja, Hrvatska danas nema mogućnost sudjelovanja u promatračkim misijama OSCE-a. Čak i unatoč apelima prema Ministarstvu vanjskih poslova da omogući sredstva za te akcije. Nakon ulaska u EU ta je financijska obveza pripala država, a ranije je te troškove hrvatskim promatračima pokrivala upravo Europska unija.
Unatoč tome, Kostelac, politologinja po struci, od 2014. godine pa sve do danas, uspjela je sudjelovati u 17 promatračkih misija. 2014. u Makedoniji čak i za OSCE-, a osim toga i za ENEMA-u ili EU. Trenutno je u Mađarskoj gdje s ENEMO-m promatra tamošnje lokalne izbore, a kasnije će promatrati i izbore za Europski parlament kao politička analitičarka.
– Kao najdraže misije bih izdvojila moje prvo iskustvo promatranja s EU koje je bilo u Gani gdje sam promatrala kao dugoročna promatračica. To iskustvo je bilo posebno jer sam prvi put napustila granice Europe. Potom dvije misije u Ukrajini 2019. godine u kojima sam u misiji ENEMO-a koordinirala 50 dugoročnih i preko 300 kratkoročnih promatrača. Ove misije su predstavljale moj osobni izazov, te svakako lanjsku misiju u Sierra Leoneu u sklopu misije EU gdje sam imala priliku iskusiti pravu ‘divljinu’. Bez struje, vode, hrane i ikakve infrastrukture. U posljednjih pet godina najčešće sam radila kao analitičarka (izborna analitičarka ili politička analitičarka) u sklopu glavnog tima, prepričala nam je Kostelac svoje dojmove.
Struktura promatračkih misija: Neki rade dugoročno, drugi kratkoročno
Napomenula je kako promatračke misije imaju svoju strukturu, a već spomenuti glavni tim sastoji se od tima stručnjaka koji su specijalizirani za određeno područje. To uključuje, medije, izbore, politiku i druge faktore. Kostelac je pobliže objasnila i po čemu se razlikuju dvije vrste promatrača: dugoročni i kratkoročni. U oba se slučaja radi u parovima, ali dok dugoročni promatrači pokrivaju određeni dio promatrane države kroz dulji period od barem jednog do tri mjeseca, kratkoročni promatrači dolaze specifično kako bi promatrali izborni dan. Uglavnom u državu koju promatraju dođu tjedan ili dva prije dana izbora.
Neke od tih zemalja, znaju biti i nerazvijene ili čak i opasne zbog prijetnji terorizmom. Ali, ističe naša sugovornica, to je nije previše plašilo. doduše, kaže nam, osobno se nije prijavljivala na misije visokog rizika.
– Neki od kolega i kolegica su čak sudjelovali u misijama u Pakistanu, Afganistanu i Nigeriji, koje su iznimno rizične. Naravno, doza rizika postoji u svakoj državi. U Nepalu je 2017. godine postavljeno preko 1.000 ručno izrađenih bombi u tjednu izbora. Srećom, nitko nije poginuo i samo nekoliko ljudi je bilo blago ozlijeđeno. Uvijek postoji rizik od automobilskih i prometnih nesreća, ozljeda, malarije, tifusa, kolere. Sigurnosti promatrača i promatračica posvećuje se velika pažnja, a uz dozu sreće uvelike pomažu prevencija, velika doza opreza i ‘zdravog razuma’, ustvrdila je.
Ništa intervencija, samo izvještaji
Kostelac ističe da se misije promatranja izbora ‘rijetko odvijaju u državama gdje ne postoji potreba za neovisnim promatranjem’. Stoga se nepravilnosti uvijek očekuju, No, ističe da su brojni u zabludi da je sam izborni dan i glasanje fokus, izbornog promatranja. Umjesto toga, promatraju se svi aspekti izbora koji uključuje zakonodavni okvir, političke kampanje, formiranje popisa birača i svega ostaloga. U pojedinim državama već godinama ili desetljećima, ističe Kostelac, najmanje nepravilnosti ima upravo na sam dan izbora. Međutim, kada se nepravilnosti i primijete, promatrači i promatračice ne interveniraju. Nepristranost i neuplitanje u izborni proces, upozorava Kostelac, ključni je princip međunarodnog promatranja izbora.
– Čak i kada se utvrde značajne nepravilnosti, promatrači i promatračice nemaju pravo i ne bi smjeli poduzeti išta po tom pitanju. Oni promatraju različite segmente izbora te je važno znati da se zaključci donose na temelju cjelokupnog zbira njihovih opažanja. Jedna nepravilnost ne znači da je čitav sustav loš, već je svaku nepravilnost potrebno potvrditi, utvrditi koliko je ona rasprostranjena i definirati njezin efekt na cjelokupni izborni sustav. Jedini način na koji je dopušteno priopćiti kakve su sve nepravilnosti utvrđene su izvještaji. Ponekad se privremeni izvještaj objavljuje prije izbornog dana, a svaka misija objavljuje izvještaj dan ili dva nakon izbornog dana te konačni izvještaj otprilike dva mjeseca nakon održanih izbora. Konačni izvještaj je specifičan po tome što sadrži set preporuka za unaprjeđenje izbornog procesa, pojasnila je Kostelac.
Unaprjeđenje izbornog procesa je uvijek važno, ali Kostelac je posebno istaknula dodatni aspekt izvan europskih granica. To povezuje s činjenicom da EU ulaže znatna financijska sredstva u razne neeuropske države i regije.
– Gana ima najrazvijeniji sustav visokog obrazovanja u zapadnoj Africi te je čak uključena u Erasmus programe, a EU ima ključnu ulogu financiranja sustava zdravstva u Nepalu. Tim je državama jako važno da unaprjeđuju svoje demokratske i izborne procese kako bi nastavili dobivati potporu za ova ključna područja i njegovali odnose s EU. Zanimljiv je podatak da je Sierra Leone jedina država koja nakon svakog izbornog ciklusa usvoji sve preporuke EU za unaprjeđenje izbora. Inače države usvoje nekoliko preporuka kako bi demonstrirale napredak, pojasnila je izborna promatračica.
Nepošteni izbori, pošteni ekonomski gubitak: Mađarska dobila po prstima
Iako promatračke misije nemaju moć izravne intervencije, izvještaji imaju politički efekt. Kostelac taj efekt ocjenjuje posebno važnim kada je riječ o članicama EU-a. Ponajviše kada je politički efekt ustvari gospodarski i ekonomski, jer ovi nepristrani izvještaji pokazuju u kojem se smjeru država kreće.
– Primjerice, Mađarska je država koja je podlegla nizu sankcija radi svojeg zakonodavstva, koje uključuje i izborno zakonodavstvo i političkih skandala. To je rezultiralo čak i zamrzavanjem EU sredstava koja su im trebala biti dodijeljena. Rekla bih da efekt svakako nije zanemariv, ističe Kostelac.
Europski izbori: Svaka EU država ima svoje ‘tradicionalne izazove’
Prisjetila se i kako u većini afričkih i azijskih zemalja standardna izborna izlaznost prelazi 70 posto, pa nerijetko i 80 posto. Upravo je njima, navodi, važna nepristrana međunarodna misija promatranja izbora. Time dobivaju ‘dozu sigurnosti da će nepravilnosti biti identificirane i ispravljene u budućnosti’. No, strani promatrači važni su i za izbore u EU zemljama. I ovdje je riječ o uvjerenju da će problemi biti identificirani, a ne zanemareni. A ni EU zemlje nisu imune na probleme pri izbornim procesima.
– U kontekstu EU izbora, svaka država članica kroji vlastiti izborni sustav. Doduše, oni nisu previše različiti kada ih se usporedi, a problemi su često vrlo povezani s njihovim ‘tradicionalnim’ izazovima. Primjerice, ako država ima problema s popisom birača ili ima nedovoljno transparentna pravila izborne kampanje i promidžbe, ti problemi se reflektiraju i na EU izbore, zaključila je Kostelac.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
