Europski izbori za 50 dana: Punoljetni uživamo slobodu od roditelja, ali neglasanjem dajemo kontrolu političarima
Europski izbori održat će se za točno 50 dana. Brojni mladi ne shvaćaju njihovu važnost niti ih prate. Međutim, glasanje na svim izborima pa tako i europskim iznimno je važno. To je ustvari vrlo ironično jer brojni mladi nisu mogli dočekati navršiti 18 godina da bi imali svoju slobodu i da ne moraju više slušati svoje roditelje ili učitelje. No, političari su na jedan način upravo roditelji i učitelji koji nam nameću ograničenja, poput dokle smijemo ostati vani. Ali, ovoga puta, mi biramo ‘naše roditelje’ koji nam unaprijed govore koliki nam je rok za izlazak ako im damo povjerenje. Stoga je glasanje i praćenje politike ključno da bi nam se uopće isplatilo biti punoljetnima. Kakva je korist uživati da nam roditelji više ne diktiraju naš život, ako puštamo druge da nam biraju političare koji opet utječu na naš život?
Europski izbori za 50 dana Foto: Pixabay/Ivor Kruljac/Srednja.hr (ilustracija)
Izbori za Europski parlament su zakazani za 9. lipnja. S današnjim danom, to znači za ravno 50 dana. Izbori na bilo kojoj razini, pa tako i europski, iznimno su važan događaj za sve ljude u jednom demokratskom društvu. No, čini se, mladi ljudi u Hrvatskoj to baš i ne prepoznaju.
Tijekom naših posjeta Osijeku i Dubrovniku, vidjeli smo kako mladi nisu prepoznali nijednog od naših trenutnih europarlamentaraca. Iznimka je bila samo jedna dubrovačka studentica koja je prepoznala Ivana Vilibora Sinčića, ali kako nam je rekla, o njemu nema neko posebno mišljenje. Općenito nisu znali kada su EU izbori niti su previše pratili rad ove institucije.
U Hrvatskoj pravo glasa na svim izborima ima svatko tko je navršio 18 godina, odnosno postao punoljetan. Brojni se vesele punoljetnosti, primarno jer s navršenih 18 godina konačno dobivamo slobodu. Svoji smo ljudi i možemo raditi što god želimo, dokle god time ne ugrožavamo druge i ne kršimo zakon. Upravo je mogućnost glasanja ustvari najveće ostvarenje te slobode, iako brojnim mladima to uopće nije zanimljivo. No, još uvijek nije kasno. Ovih 50 dana je i više nego dovoljno za pripremiti se za izbore, vidjeti što se sve do sada događalo na europskoj razini, vidjeti kandidate i procijeniti tko će po vašem mišljenju, najbolje raditi u vašem interesu. Pri tome, upravo je čitav naš život, do 18. godine, najbolja motivacija za informiranje o politici i glasanju na nadolazećim izborima.
Djetinjstvo i politika: Ne možete birati roditelje, ali možete zastupnike
Sjetite se kako je bilo biti dijete. S jedne strane, poprilično super, zar ne? Na vas su pazili vaši roditelji, djedovi i bake, čitava obitelj. Uz vas su bili i nastavnici i djelatnici škole. Pazili su da imate sve što trebate. Hranu, piće, krov nad glavom, odjeću i druge potrepštine koje kao odrasli, morate sami osigurati. Uz to, donose vam i bonuse, kao što su slatkiši, novi uređaji i druge stvari koje vam se čine fora.
No, iako kažu da je roditeljska ljubav bezuvjetna ipak nije besplatna. Željeli ste navečer gledati crtiće, ali poslali su vas u devet u krevet. Željeli ste pojesti tri vrećice gumenih bombona, ali natjerali su vas da se ograničite na jednoj. Kada ste bili malo stariji, željeli ste izaći van s prijateljima. No, roditelji vam kažu, recimo, da se morate vratiti doma do 11 sati. Ako ih ne poslušate, završili biste u kazni, recimo mjesec dana bez televizije, kompjutera ili mobitela.
U školi, zasigurno vas živcirali i učitelji i profesori. Što njih pobogu briga, žvačete li žvaku na satu? Pa pratite nastavu. Pa što ako povremeno odgovorite na neku poruku na mobitelu? Zacijelo ste pomislili, ‘pa zar je to izlika mi oduzmu mobitel?’. No, mobitel vam je oduzet, još vas cinkaju i roditeljima pa zbog ovakvih stvari ili loših ocjena, također i kod kuće završite u kazni. Kao i svaki put kad prekršite neko pravilo koje su vam kao djetetu zadali vaši roditelji, odgojitelji ili učitelji. Koliko ste puta samo poželjeli da imate svoju slobodu i da sami donosite svoja pravila?
Laički govoreći, politika je ništa drugo doli skup pravila. Na tom tragu, političari se mogu gledati kao roditelji, odgojitelji ili učitelji. No, ovoga puta, vi birate tko će vam diktirati život. No, prije odluke, vaš potencijalni ‘roditelj’ ili ‘učitelj’, govori vam za što se zalaže. Što planira, kamo vas želi voditi i na što će staviti naglasak. Svojim glasom birate osobu koja će vam biti nadređena, ali zato jer ste ga vi izabrali da vam bude, jer su vam se svidjela pravila koja vam je obećao nametnuti. Možda ste onaj tip učenika kojemu odgovara da učitelji opominju one žvaču žvakače na satu. Ili vam se sviđa onaj ‘malo liberalniji’ profesor koji je na početku sata rekao da ako baš želite žvakati žvaku, žvačite je, samo nemojte pričati s drugima i ometati predavanje.
Užici punoljetnosti: Oslanjate se na sebe, političari ovise o vama
Ako ovo čitate i ljudi vas već gnjave pitanjima ‘za koga ćete glasati’, znači da imate 18 godina i da su bezbrižni dani djetinjstva iza vas. Možda vam pravo glasa nije ‘toliko napeto’ kao mogućnost da recimo u dućanima bez problema kupujete, ‘određene proizvode’ koji se ne prodaju maloljetnicima ili imate mogućnost polagati vozački, izlaziti bez da morate odgovarati roditeljima kad ćete se vratiti.
No, nažalost, kao što znaju svi odrasli, uz slobodu dolazi i odgovornost. Da je potrebno dobro balansirati između obaveza i zabave, često se najbolje nauči upravo tijekom studiranja. Primjerice, ostali ste vani do pet ujutro i nitko vam ništa nije prigovorio. Ali, onda ste se drugo jutro probudili i bilo vam je jako, jako loše. Zakasnili na predavanje ili neki čudom na njega došli, ali niste se uopće mogli skoncentrirati. Nije vam se dalo učiti, radije ste pogledali kakvu seriju, slušali glazbu ili ponovno otišli u neki izlazak. Naposljetku, pali ste ispit, a u najgorem slučaju, isti ćete predmet morati ponavljati i iduće godine. Stoga s vremenom svi studenti, barem oni koji magistriraju s vremenom nauče balansirati između odgovornosti i zabave. Spoznaju svoje granice i organiziraju si vrijeme. Kada se može izaći van, kad pogledati serija, a kada se, htjeli ne htjeli, mora učiti. Kao i kada se mora počistiti soba. Život u nepočišćenoj sobi, bog neugodnih mirisa, kukaca i crva, lako postaje prava agonija.
Političari vole puno obećavati, ali iza njihovog posla leži i velika odgovornost. Nažalost, svjedoci smo i kako se ta odgovornost ne poštuje uvijek. Iako političari govore lijepe riječi i zbog toga dobiju povjerenje na izborima, ne drže se uvijek obećanog. Drugim riječima, dobili su slobodu, ali su neodgovorni u svojim obavezama. Kao što vi volite izlaziti, ali pritom morate polagati ispite na studiju, tako i političar koji uživa u svojoj funkciji mora ispuniti obećano prije nego su se otvorila birališta. Kada vi pogazite svoje odgovornosti, riskirate gubitak prava studiranja ili posla kod nezadovoljnog šefa. Tako i političar, ako ne održi svoje obećanje, isto može biti otpušten. Na svakim idućim izborima, upravo vi odlučujete želite li istog ‘roditelja/učitelja’ ili nekog drugog. Zato je bitno pratiti rad političara, sjetiti se što su vam obećali i što po tom pitanju rade kontinuirano kroz svoj mandat. Ako ste nezadovoljni, bitno je to prepoznati i izraziti na idućim izborima, kada će se pojaviti neki novi kandidat.
Redovno praćenje politike, reći će cinici, ustvari zvuči kao još jedna odgovornost upravo za nas. Doista je, ali to je odgovornost koju moramo ispunjavati, upravo kako bi političari mogli vidjeti da s biračima, napose mladima nema šale. Ako vi, kada pretjerate s izlaskom, zabavom, gledanjem serija trpite posljedice. Trebaju i političari. Samo u slučaju političara, vaš glas je ocjena na ispitu, vaš glas je miris u sobi, koji može biti ugodan ili neugodan, ovisno koliko ju je (ne)odgovorna osoba počistila.
Bolje i uzaludno glasati nego pustiti druge da vam diktiraju
Pa ipak, neki će se pri spomenu izbora vjerojatno baciti u očaj pesimizma. Vjerojatno misle da njihov glas ne može ništa promijeniti. Istina je da ima sto ljudi, sto čudi i da možda vaš kandidat neće pobijediti. Možda neće uopće ući u parlament, ali čak i u tom slučaju, zapitajte se što je gore. Da vama odgovarajući političar dobije mandat jer niste glasali ili unatoč tome što ste glasali za njega? Ako smo sretni da smo punoljetni jer nam roditelji više ne mogu govoriti što da radimo, kako nam se je u redu da nam drugi biraju političare koji će nam diktirati što da radimo bez da smo mi pritom bilo što rekli?
Svima nam se nebrojeno puta dogodilo da smo se trudili, ali nismo uspjeli ostvariti što smo naumili. Iako smo svojski učili, ipak nismo dobili željenu ocjenu na ispitu. Ponekad za neki level u videoigrici smo iznova morali odigrati misiju i po trideset puta. Kada je riječ o politici i političarima, kandidat na izborima koji nam se sviđa možda neće upasti u parlament. Ali, to ne znači da na onim idućim izborima taj isti kandidat ili neki drugi koji nam je simpatičan neće upasti upravo našim glasom.
Naposljetku, svaki političar koji dobije nekakvu funkciju ima odgovornost prema svim građanima. Osim glasanjem, na političare se pritisak podnosi i prosvjedima ili potpisivanjem peticija, koji utječu na promjene kada su građani nezadovoljni čak i kada nije izborna godina.
Kao što smo ranije pisali, Hrvatska u Europskom parlamentu ima 12 zastupnika te usvaja 60 do 80 posto zakona koje on usvoji. Stoga su ovi izbori itekako bitni, iako se možda čine daleko zbog sjednica koje se održavaju u Bruxellesu i Strasbourgu. Pitanja kojima se Europska unija bavi je puno, ali ako tek sada krećete s informiranjem o ključnim stvarima, pedeset dana je i više nego dovoljno za donošenje informirane odluke kome biste htjeli dati svoj glas. Upravo vam tu mogu pomoći i svi tekstovi koje smo do sada objavili u našoj rubrici, ‘Izborni predmet‘.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
