FOTO: Ova škola ima svoj plastenik, vinograd, voćnjak, vinski podrum, traktor, uskoro i pčelinjak
Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek, u kojoj se između ostalog školuje za veterinarskog tehničara i agrotehničara, ima svoj voćnjak na pola hektara i vinograd koji je također na pola hektara. U plasteniku uzgajaju ljutu začinsku papriku, a pokrenuli su i sajam gdje prodaju presadnice. Podignuli su i nastambe za pčele, a prve košnice postavit će ovog proljeća. Učenici s kojima smo razgovarali otkrili su da su školu upisali jer se i kod kuće bave poljoprivredom, a ravnatelj i nastavnica iz škole kazali su nam da se često dogodi da učenici kod kuće koriste moderniju opremu nego oni imaju u školi.
Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
U Poljoprivrednoj i veterinarskoj školi Osijek učenici se mogu školovati za agrotehničara i veterinarskog tehničara kao četverogodišnja zanimanja ili pak za cvjećara i vrtlara koji su trogodišnja zanimanja. Osim u dobro opremljenim učionicama ova škola daleko je poznatija po tome što ima svoj plastenik, vinograd i voćnjak u kojima se izučavaju upravo učenici.
‘Od malena sam u poljoprivredi, ni jednom se nisam dvoumio što upisati’
Školu smo posjetili u sklopu našeg redakcijskog putovanja u Osijek gdje smo obišli i druge škole te fakultete. Od 2018. godine škola ima zadrugu Agrovet koja je osnovana u sklopu projekta Zelena vizija. Nastavnica Željka Jambrović kazala nam je da već dugo škola ima viziju ‘od polja do stola’ jer im je i zadatak da učenici proizvedu neki proizvod, a potom ga finaliziraju.
– Mi nismo prehrambena škola, ali smo odluči kroz zadrugu djeci da vide da taj njihov posao u polju ima smisla. Oni to znaju jer jako puno djece je sa sela te su uključena u rad na zemlji i u poljoprivredi kod kuće. Učenici imaju dosta ekonomskih predmeta, marketinga, vježbeničkih tvrtki, samostalnog vođenja gospodarstva i organizacije. Kroz tu zadrugu to sve objedinimo. Mi u školi radimo džemove od raznih voća, imamo začine, uzgajamo i ljutu i slatku papriku, započela je Jambrović.
Poznati su i po svojoj ljutoj začinskoj paprici. Učenik Marko tako nam je objasnio da se prvo od ljute začinske paprike, koja se ne smije dirati prstima, odvaja peteljka, pa se onda melje. Dodaje se sol. Tako se svježa mljevena paprika sa sjemenkama pomiješa sa soli i stavlja u staklenke te koristi kao dodatak jelima, fiš paprikašu i čobancu.
– Od malena sam u poljoprivredi, ni jednom se nisam dvoumio što upisat, znao sam. Kod kuće se bavimo poljoprivredom, konkretno kamilicom. Sad u četvrtom razredu u školi se bavimo predmetom ljekovitim i začinskim biljem. Pomaže mi znanje iz škole. Rekao sam nekim profesorima da me ne zanima vinogradarstvo, isključim se jer me to ne zanima. Znali su reći da nikad ne znaš gdje će te život odvesti, ali mislim da bih se pripremio na to da mi treba, proučio i naučio, otkrio nam je Marko.
Galerija 45 Fotografija
Otvori
‘Imamo i sušaru za jabuke pa smo radili i čips’
Brojni učenici ove škole nakon obrazovanja počnu se baviti poljoprivredom ili otvaraju svoje OPG-ove. Prema podacima Europske komisije poljoprivrednici mlađi od 40 godina nalaze se na čelu samo 11 posto svih poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji, dok je udio mladih poljoprivrednica samo 3 posto. Kako bi se osnažilo učenike smjera veterinarski tehničar, škola je podignula nastambu za pčele te bi na proljeće trebale biti postavljene prve košnice.
– Time bismo krenuli i s medom. U početku bi to bila mala količina kako bi veterinari imali za praktičnu nastavu i pripreme za natjecanja. Ljudi nas znaju nazvati pa i njima prodamo neke proizvode. Na početku školske godine imali smo kruške i grožđe pa se to prodavalo. Naši stalni kupci nas zovu, dođu u školu i kupe svježe proizvode, voće. Cijena krušaka nam je na primjer bila jedan euro po kilogramu, objasnio nam je ravnatelj škole Ivan Aničić.
Škola zna organizirati i svoj sajam, a prodaju se presadnice, povrće, cvijeće i začinsko bilje. Cijene ne nabijaju, a zarađeni novac ulažu u nešto drugo. Pored škole imali su i dva hektara voćnjaka jabuka koji su morali iskrčiti jer je bio star. Sada su zasadili novi voćnjak na pola hektara.
– Imamo i sušaru za jabuke pa smo radili i čips. Treba pričekati par godina da novi voćnjak da proizvode. Škola je već 20 godina na ovoj lokaciji, pa se jedan dio voćnjaka obnavlja. Imamo i kruške, višnje, trešnje i breskve, i one će se kroz godine obnavljati, kazala nam je Jambrović.
‘Od prvog razreda učenici prate suvremene stvari u poljoprivredi, a u opremu mi svake godine nešto ulažemo’
Na prošlogodišnjem sajmu, otkrio nam je ravnatelj, imali su dvadeset štandova, a predstavili su se i OPG-ovi sadašnjih i bivših učenika. Posjetitelji su, rekao je, bili oduševljeni te se u jednom danu prodala sva rasada u plasteniku. Škola ima i mali ribnjak te proizvodi svoje vino u sklopu vježbi učenika iz predmeta Vinarstvo.
– Imamo jednu prostoriju koja je vinarija gdje držimo i sve proizvode pod klikom. Nekad učenici znaju mnoge stvari bolje od nastavnika koji nisu toliko u nekom području. Od prvog razreda učenici prate suvremene stvari u poljoprivredi, a u opremu mi svake godine nešto ulažemo. Nešto kao mi škola pokrivamo, nešto pokrije osnivač pa se kupi kakav stroj. Imamo i druge suradnje i sve funkcionira, naveo je Aničić.
Učenik Edi školu je pak upisao upravo zato što je imala vinograd, voćnjak i plastenik. I oni se kod kuće bave poljoprivredom pa je htio upisati školu gdje bi nešto novo naučio i što bi mogao primijeniti doma. Ravnatelj je dodao i da u modularnoj nastavi vidi prednost što će module moći namjestiti da zimi bude teorija, a na proljeće kada krenu radovi u plasteniku, voćnjaku i vinogradu vježbe.
Problem stvara što preko ljeta, kada je najviše radova, nema učenika
– Baratamo s malo podataka oko modularne, u našoj struci moglo bi biti dobro zbog vremena, sezonalnosti i organizacije. Sada kada nešto iskrsne oko radova, malo promijenimo raspored jer kad nešto dođe, mora se odraditi. Zna biti posla da se ne stigneš okrenuti, naglasio je Aničić.
Za sve to škola ima i ratarski traktor koji koriste u voćarstvu, a pokriveni su sa svom ratarskom mehanizacijom. Ravnatelj je istaknuo da škola sada ima oko 200 učenika, ali da primjećuju pad broja djece. Problem im stvara i što je dosta radova oko voćnjaka i vinograda preko ljeta kada nema učenika.
– Ovaj smjer agrotehničar nema stručnu praksu, prošli smjer opći poljoprivredni tehničar imali su stručnu praksu i preko ljeta. Onda smo mi djecu rasporedili od kraja jedne školske godine do početka druge i imali smo djecu kroz cijelo ljeto raspoređeno. Ta djeca su održavala naše školsko vježbalište – berba voća, kruška, breskva, šljiva, prije smo imali i plasteničku proizvodnju povrća. Sad je ljeto problem. Preko ljeta uskočimo i mi profesori, zaključili su Aničić i Jambrović.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
