Kad bi kemičari u laboratorijima tretirali mlade kao političari u strankama, brzo bi propali
EU izbori bi mogli donijeti značajne promjene, ali čini se, ne i što se tiče ozbiljnog doživljavanja mladih. Zamislite kemijski laboratorij u kojem stariji kemičari uopće ne daju mladima priliku da išta rade s kemikalijama. Samo slušaju nekakve upute dok stariji rade, ništa ne isprobavaju. Potom stariji kemičari očekuju da će njihovi mlađi kolege odjednom, kad starijih više ne bude bilo, raditi kao da sve znaju. Vrlo sličan problem se po svemu sudeći, događa u velikim političkim strankama. Diskriminacija po godinama potaknula je i mlade, ali i umirovljenike na pokretanje vlastitih lista i stranaka koje nemaju preveliku šansu proći, a upitne su i njihove vještine, ako i prođu.
Europski parlament | foto: Canva
Tko će se na pet godina ugodno smjestiti u Bruxellesu i Strasbourgu, a tko će ova dva ključna grada Europske unije moći vidjeti samo ako si plati turističko razgledavanje po Belgiji i Francuskoj? 300 kandidata, s 25 izbornih listi za 12 zastupničkih mjesta, ali nakon 9. lipnja, izborna neizvjesnog novog saziva Europskog parlamenta doći će svome kraju.
Politička logika: Mladi neka glasaju, ali ne sudjeluju
Ostalo je još malo vremena da silni kandidati uvjere pokojeg građanina da su baš oni osoba od najvišeg povjerenja, dostojna njihovog glasa na biralištu. Meta su im svi: stari, mladi, zdravi, bolesni, lijevi, desni, bogati, siromašni, ljubitelji nogometa, ljubitelji baleta. Kada je riječ o mladima, neki kandidati manje, neki više, ali svi vole isticati da su mladi budućnost. Kako i ne bi, ipak i studenti i maturanti kao i svi 18-godišnjaci imaju pravo glasa pa ne bi bilo zgorega priskrbiti podršku i u toj demografskoj skupini.
Mladi u Hrvatskoj s 18 godina imaju pravo glasati i političari ih često pozivaju da u skladu s tim izađu na birališta i ‘izvrše svoju građansku dužnost’. Ali, kao što vidimo, političari su puno manje voljni pozvati mlade da budu korisni i aktivni članovi društva tako da dobiju mjesto na izbornim listama.
Želeći staviti naglasak na mlade, ranije smo upravo htjeli čuti glas najmlađih kandidata na nadolazećim Europskim izborima. Poslali smo sedam jednakih pitanja najmlađim kandidatima svih saborskih stranaka te Gen Z listi koja je navela da su joj u fokusu mladi ljudi. Odgovore smo objavljivali bez intervencija i skraćivanja. Sve u svemu upit smo poslali na adresu osam listi: HDZ-u, SDP-u, platformi Možemo, Mostu, Domovinskom pokretu, Pravu i pravdi, IDS-u te Gen Z listi. No, na kraju, u trenutku pisanja ovog članka, u tjednu pred izbornu šutnju, odgovorila su nam samo tri kandidata. To su redom bili: Ante Petrović (19, Gen Z lista), Gabrijela Bošnjak (29, HSLS) i Borna Lozo (30, Možemo).
Pozvali smo sve, samo su se neki najmlađi kandidati odazvali: Evo tko su najmlađi, tko najstariji
Nećemo se lagati, autoru ovog teksta bilo je žao što nam u redakciju nije pristiglo više odgovora. Iskreno, u našim upitima smo zamolili stranke na spomenutim izbornim listama da sami navedu svojeg najmlađeg kandidata ili kandidatkinju pa da tako dobijemo njihovu perspektivu na važna pitanja oko mladih i obrazovanja. Ranije je i Mreža mladih Hrvatske navela da je među europskim kandidatima jako malo mladih osoba. U svojoj analizi, kao mlade osobe su prihvatili sve političare na listi do 31 godine starosti.
No, nakon svega tri zaprimljena odgovora, išli smo sami provjeriti tko su najmlađe osobe među onim listama koje nam nisu odgovorile na pitanja. Jedna od sugovornica mogla nam je biti i 28-godišnja Anamarija Jurković, inače deseta kandidatkinja na listi Mosta, Hrvatskih suverenista i HSP-a. Preostali najmlađi kandidati među aktualnim saborskim strankama doista jesu bili stariji od 30. Tako SDP s partnerima kao najmlađeg kandidata imaju Bojana Glavaševića na šestom mjestu i Sonju Kovač na sedmom mjestu. Oboje imaju 39 godina. HDZ-ov najmlađi kandidat je aktualni europski zastupnik, 34-godišnji Karlo Ressler, postavljen na četvrtom mjestu njihove kandidacijske liste. Kod stranke Pravo i pravda, najmlađi kandidat je 33-godišnji Ivan Vilibor Sinčić, koji je isto europski zastupnik od 2019. godine. Kod Domovinskog pokreta, najmlađa je 36-godišnja Ivana Mujkić, smještena na sedmom mjestu njihove liste.
Otišli smo i korak dalje pa izračunali prosječnu dob kandidata svake izborne liste. Vjerovali ili ne, prosječna dob kandidata na osam izbornih lista koje smo kontaktirali, iznosi 46,77 godina. Najmlađa lista je Gen Z lista gdje kandidat u prosjeku ima 26,16 godina. Slijedi ih Most (42,75) pa potom stranka Pravo i pravda (47,58). Najstariju izbornu listu, prema prosječnim godinama, ima Domovinski pokret s 55,33 godina. Slijede ih SDP s 51,83 i IDS s 51,08 godina. Detalje možete vidjeti u našoj infografici.
Prosječna dob kandidata EU izbornih listi. Foto: Srednja.hr
Odnos starijih političara prema mladima: Sreća pa su političke stranke, a ne zanati i struke
Iako ostali najmlađi kandidati jesu stariji od 30, svejedno smo poslali ponovni upit, moleći političke stranke da njihov najmlađi kandidat odgovori. Naglasili smo da godine nisu bitne, samo da je najmlađi na listi. No, nove odgovore, pored tri već navedena, nismo dobili.
Zašto točno nismo dobili preostale odgovore, nećemo spekulirati. No, u svakom slučaju, razočaravajuće je vidjeti tako mali broj kandidata u dvadesetim godinama na listama saborskih izbornih stranaka. Politika je profesija za koju bolje da ne citiramo što brojni ljudi kažu kad je spomenete, ali ipak je profesija. Kao i u svakom dobrom poslu, stari znalci ne mogu vječno raditi. Doista, ne bi bilo baš najpametnije da idući predsjednik ili predsjednica Europske komisije budu u svojim dvadesetim godina. Ali, da mladi ljudi sudjeluju parlamentarnim raspravama sa starijim stranačkim kolegama i skupljaju iskustva u donošenju odluka, zbilja bi bilo dobro za razvoj društva.
Zamislite, primjerice da kemijski laboratoriji nikad ne zapošljavaju mlade osobe. Ili još gore, imaju ih, ali stariji kemičari im uopće ne daju da diraju kemikalije. Ne daju im probati napraviti elektrolizu vode, ne pokazuju im praktično kako provesti neutralizaciju i ne omogućuju im stjecanje navike baratanja s otrovnim tvarima s kojima trebate raditi u digestoru. Umjesto toga, stariji kemičari objašnjavaju mladima što oni planiraju raditi, traže ih pomoć u sitnicama kao što je pranje laboratorijskog suđa i sve se zadrži samo na riječima.
Pritom im obećavaju da će, primjerice, svojim znanjem kemije sintetizirati proizvod koji će pomoći mladima u borbi s gubitkom kose. Iako taj problem više muči starije kemičare. Ne slušaju ni slušaju svoje mlađe kolege koji im objašnjavaju da mladi trebaju kvalitetnija sredstva za uklanjanje nametnika s kućnih ljubimaca. Nažalost, stariji kemičari na to odmahuju. Oni sami nisu kao mladi imali kućne ljubimce pa im se to ne čini kao stvarni problem mladih. Na kraju dana, stariji kemičari očekuju da će ih mladi kemičari jednog dana naslijediti i znati nastaviti dalje tamo gdje treba. Iako svoje mlađe kolege nisu nikada ništa ozbiljnije pitali, što njih doista muči, niti im dali priliku da zajednički svi skupa smisle neki plan rada.
Velike političke stranke i (ne)odnos prema mladima i starima: Recept za lančanu eskalaciju problema
Kemijski laboratorij kakvog smo sada opisali bi brzo imao velike probleme ako stariji kemičari ne bi uopće davali priliku mlađim kemičarima. Isto je tako problem i kada vidimo velike političke stranke koje ignoriraju mladež svoje stranke. Kada ne daju priliku barem nekom ispod 20 da dobije realnu šansu sudjelovati, u ovom slučaju u radu Europskog parlamenta. Dakle, raspravljati i glasati o budućim europskim zakonima u suradnji sa starijim kolegama i tako polagano stjecati naviku stvarnog kreiranja političkog života i bavljenje političkom profesijom. Naravno, u skladu sa stranačkim programom i idealima stranke u koju su mladi pristali ući (nadajmo se iz iskrenih uvjerenja, a ne oportunizma).
Umjesto toga, imamo velike političke stranke koji imaju svoje ogranke za mlade. Ti ogranci za mlade u principu, čini se, uopće ne dopiru do vodstva stranke i ne objašnjavaju stvarne probleme svoje generacije, Ili se čini da ih vodstvo stranke ne čuje. Što se događa zauzvrat? Mladi su sve više apolitični, ogorčeni političarima koji čini se, uopće ozbiljno ne doživljavaju njihove probleme. Mlade generacije postaju sve ciničnije prema politici, uopće prema ideji prema tome da se nešto može promijeniti. Čak se stvaraju i zamjerke ili podsmijesi prema njihovim vršnjacima koje političko sudjelovanje, usprkos svemu, ipak zanima.
Taj trend da velike političke stranke ignoriraju ne samo mlade, već i starije generacije, primjetno je dulje vremena. Zato već od ranije i postoje raznorazne stranke umirovljenika, a kao što vidimo i ove godine na Europskim izborima, sad postoji i izborna lista koja stavlja naglasak isključivo na mlade ljude, do 30 godina. Međutim, upitno je koliko bi takve, dobnim razlikama definirane stranke i inicijative doista mudro vladale, bez da i same ne budu diskriminatorne.
K tome, šanse za ikakvo ozbiljnije probijanje su im vrlo male, što sugeriraju i trenutne ankete. No, s druge strane, iako velike stranke dobivaju izbore, cinizam i nezadovoljstvo njima raste, a s njima i sve veći pesimizam u društvu. To će kratkoročno možda razveseliti možda neke ljude koji će dobiti kakvu parlamentarnu fotelju, ali ne i većinu koja živi u društvenoj zajednici koja se oslanja na demokraciju i jednaku zastupljenost te razumijevanje svih dobnih skupina. I mladi i stari i sredovječni, imaju svoje specifične probleme, koji su pritom međusobno povezani. Mladi nemaju stanove, nemaju poslove pa s vremenom stariji gube mirovine. Kada mladi ostare, odakle će imati mirovine i hoće li više uopće biti mladih koji ih nasljeđuju? Dakle, problemi različitih generacija se moraju rješavati bez diskriminacije. U suprotnom, s vremenom ni stariji neće moći pomoći mladima, ni mladi starijima, niti će se itko biti uvjeren da političke stranke rade bilo što za njih. Bez obzira koliko godina imali.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti. Sve vijesti iz projekta pratite u rubrici Izborni predmet.
