Na Erasmus projekte s učenicima odlaze i nastavnici: ‘Kod njih su kantine u srednjim školama poput menzi’
III. gimnazija Osijek, osim što je poznata po uspjesima svojih učenika na maturi, zadnjih nekoliko godina provodi razne Erasmus+ projekte zbog čega smo ih odlučili posjetiti. Tako su učenici i nastavnici imali prilike putovati u Portugal, Švedsku i druge zemlje, a ti su učenici dolazili u Osijek. Školska koordinatorica Erasmus+ projekta istaknula je da sam posao pisanje projekta nije kompliciran, već oduzima puno vremena. Smatra da bi posao Erasmus+ projekta trebao ulaziti u satnicu kao što je to u školama u Litvi. Ravnatelj škole navodi da putovanja mogu pomoći učenicima da bolje razumiju programe budućih eurozastupnika, kao i funkcioniranje Europske unije općenito.
Nastavnici III. gimnazije Osijek (s lijeva na desno): Zvonimir Parać (Politika i gospodarstvo), Dražen Jakopović (ravnatelj) i Katarina Moržan (Engleski jezik, Erasmus+ koordinatorica) | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Nastavnica Engleskog jezika u III. gimnaziji Osijek, Katarina Moržan, još 2019. godine krenula je istraživati mogućnosti Erasmus+ projekata u koje bi se škola mogla uključiti. Na Facebooku je upoznala kolegu iz Turske koji je tražio partnere za jedan projekt i odlučila mu se javiti. No, taj projekt na kraju nije odobren, ali je Katarinu kolega iz Turske potaknuo da napiše svoj Erasmus+ projekt za školu.
Kako odabrati učenike koji će putovati? ‘Bilo je kompetitivno, kao neka arena u kojoj su se oni borili’
– Opisivala sam mu što sve radim s učenicima mimo nastave i tako je došao taj njegov prijedlog. Meni je to bilo motivirajuće pitanje, ali i šok pitanje jer to nikad nisam radila. Htjela sam da prvo budemo partneri na projektu pa ćemo onda dalje vidjeti. I to njegovo pitanje je meni bilo poticajno, ako sam sve u životu dosad mogla valjda mogu i to. I on je meni bio veliki mentor, pomogao mi je u prijavi od pitanja do pitanja. Sastavljala sam projekt, to je naš autorski projekt, ali on mi je bio mentor i taj projekt je na kraju odobren, započela je Katarina.
Taj prvi projekt zvao se ‘Svi za prirodu, priroda za sve’, po tadašnjoj klasifikaciji KA229 Erasmus+ projekt. U njemu je sudjelovala Hrvatska kao koordinator, Turska, Nizozemska, Grčka, Švedska i Litva. Na projektu je sudjelovalo oko 40 učenika i nastavnika. Kako na putovanja ne mogu svi učenici koji sudjeluju u samom projektu, Moržan je osmislila metodu odabira učenika.
– Prvo smo imali smo poziv za sve učenike koji žele sudjelovati u projektu. Svi koji su se javili činili su skupinu koja će sudjelovati u projektu. Bilo je njih 55. No, nisu mogli svi putovati. Međutim, ja sam njim davala niz aktivnosti i zadataka za koje su skupljali plusiće. Onih pet s najviše plusića su putovali. Na red je došla većina njih, većina je putovala. Neki su ipak pred kraj već odustali jer su shvatili da neće moći skupiti plusiće ili su imali druge obveze poput mature. Bilo je kompetitivno, kao neka arena u kojoj su se oni borili i nisu odustali, opisala je Katarina.
Kazala nam je da ju nikada nije bilo strah putovati s učenicima. Na putovanjima, nastavila je Katarina, niz je aktivnosti na kojima učenici sudjeluju, a i broj učenika je manji nego inače. Osim edukacije razgledava se grad, kao i znamenitosti. Moržan je savjetovala drugim nastavnicima da se upuste u Erasmus+ projekte jer to nije kompliciran posao, no ipak je izazovan u smislu količine samog posla.
‘U Litvi jedna kolegica radi kao projektni koordinator u školi, kod nas je to na dobrovoljnoj bazi’
– Pitanja u aplikaciji za pisanje projekta uvijek su ista i zapravo te navode na odgovore. Jako je bitno točno definirati temu, a ne pisati neke floskule. Definiraj ciljeve, koji su benefiti učenika kroz taj projekt, što se realno očekuje i to zahtijeva puno vremena i truda. Osobno sam na tome više učila kroz iskustvo kolega, kad sam naišla na prepreke konzultirala sam se s turskim kolegom i kolegicama iz drugih škola u Osijeku i Hrvatskoj, imamo i Facebook grupu za pitanja o Erasmus+ projektu. Drugi kolege su velika podrška. Postoje edukacije za početnike, one su dosta rijetke i tu se mogu dobiti osnovne smjernice, a detalji na kojima zapneš su stvari koje se ne mogu naučiti na seminarima od dva do tri sata, navela je Moržan.
Dodala je i da se odlično snalazi u ulozi i nastavnice Engleskoga i školske koordinatorice Erasmus+ projekata. Priznala je da ju je tog dijela bilo strah, no iza sebe Moržan ima tim kojima zadaje zadatke i koji se bave projektom. No, taj dodatni posao oko Erasmus+ projekta ne ulazi joj u satnicu, što bi svakako htjela da se promijeni.
– U Litvi jedna kolegica radi kao projektni koordinator u školi. To je radno mjesto, koordinator za europske projekte. Ona je zaposlena da piše i stvara projekte za svoju školu, a kod nas je to sve na dobrovoljnoj bazi i u želji da povećamo ugled svoje škole. Kada su učenici iz inozemstva dolazili u Hrvatsku, uvijek se prijepodne odradi formalni dio, a popodne je zabava. Dvojica profesora iz inozemstva unajmili su bicikle i vozili po gradu, odlazilo se na večere u Baranju, posjetilo se i selo Latinovac gdje se nalazi 16 Erasmus+ volontera, a tamo živi 60 stanovnika, objasnila je Moržan.
Nastavnik Politike i gospodarstva Zvonimir Parać također je sudjelovao na Erasmus+ projektu u kojem se govorilo o predrasudama. On je putovao u Portugal, u malo mjesto Mira blizu Atlantskog oceana. Putovanje mu je dalo drukčiju perspektivu našeg obrazovanja u odnosu na druge.
‘Učenici šire vidike i granice, osnažuju misao o sebi kao građanima Europe’
– Moram priznati da nas more isti problemi, poput toga kamo nakon fakulteta, a slične su i predrasude muško ženskih zanimanja. U Portugalu je primjerice bilo organizirano događanje s bivšim učenicima koji su sada na fakultetima. Jedna od bivših učenica studira aeronautiku, što je jako zanimljivo i jedno pitanje je bilo što dalje, kamo se zaposliti. Bilo je rečeno da jedino može raditi u glavnom gradu Lisabonu, ali ni tamo ne postoji neka perspektiva već je bolje u inozemstvu, u čemu sam prepoznao sve naše boljke, pojasnio je Parać.
Moržan je istaknula da učenici uživaju na projektima jer je to odmak od klasičnog učenja. Radionice su neformalnijeg tipa, a učenici i usavršavaju strani jezik prirodnim razgovorima sa strancima. Parać je istaknuo da svaki projekt doprinosi osnaživanju europskog identiteta jer učenici druženjima i radionicama u drugim zemljama grade svoj europski identitet.
– Šire vidike i granice, osnažuju misao o sebi kao građanima Europe i EU te većina učenika širi svoja razmišljanja da se educiraju izvan Hrvatske, skupe nova znanja. Erasmus projekti jačaju našu svijest o europskom identitetu i vrijednostima kao ključnima za nas građane EU. Ovakvi projekti neprocjenjive su važnosti i vjerujem da je pred našom školom sličnih iskustva, spomenuo je Parać.
Kod učenika koji sudjeluju na ovakvim projektima, smatra Parać, vidi se pozitivna promjena oko izlaska na izbore. Istaknuo je i da mu je u ovoj superizbornoj godini važno osnažiti učenike da izađu na sve izbore, a to čini upravo raznim projektima. Nastavnike smo pitali i jesu li neka znanja iz inozemstva implementirali u svoje škole.
‘Volontiranje je promjena kojom bi se mijenjale vrijednosti, a ni jedna promjena to nije donosila’
– Projekt o prirodi proširio se na puno više tema, a generalno je to održivost. A to nije samo okoliš, već i druge teme. Posjeti školama dali su mi ideje što bismo mi mogli promijeniti. U Švedskoj u srednjim školama i dalje postoji domaćinstvo. Educiraju se za život iako nisu strukovna škola. To ja ne mogu promijeniti u svojoj školi, a mi smo na to zaboravili i ostavili u prošlosti jer je u školama ono životno zanemareno, navela je Moržan.
Moržan je ugodno iznenadilo i što u Švedskoj učenici i profesori zajedno provode vrijeme za ručak. U hrvatskom školstvu takve su situacije, objasnila je Moržan, jedino na putovanjima. Navela je i da bi učenici trebali više volontirati jer se u inozemstvu to valorizira kod zapošljavanja.
– Tako se razvija empatija koja je prijeko potrebna u našem društvu. To je promjena kojom bi se mijenjale vrijednosti, a ni jedna promjena to nije donosila. Samo donose nešto činjenično. A društvo mijenjaju vrline. Mi imamo volonterski klub i učenici u tome žele sudjelovati. Imamo i vizije oko EU projekta o solidarnosti, da strani volonteri dođu u našu školu. Sada nam slijedi nam projekt u kojem će sudjelovati učenici, a putovat će nastavnici i stručno osoblje. Povezuje matematiku jer smo mi prirodoslovno matematička gimnazija. Razvijat će se matematička aplikacija na engleskome. Bit će zanimljivo, objasnila je Moržan.
‘Kod njih su kantine u srednjim školama poput menzi za studente, to je jedan mali kampus’
Ravnatelj škole Dražen Jakopović također je bio na putovanju u sklopu projekta, i to u Portugalu. Istaknuo je da učenici putovanjem po drugim zemljama mogu puno toga naučiti i to primijeniti kada će čitati programe budućih eurozastupnika. Naime, smatra da ono što oni predlažu mogu usporediti s onim što su vidjeli primjerice u Portugalu ili Švedskoj.
– Mladi ne znaju čemu služi Europski parlament, to je neka EU, ali mi svejedno imamo našu Hrvatsku, svoje propise. Neke stvari
mogu se odvijati na višim razinama, pritisnuti Hrvatsku da prilagoditi svoje zakonodavstvo ili pravila spram cijele EU. U Portugalu je primjerice obrazovanje malo više usmjereno, nemaju opterećenje s masom predmeta, suženi su. Imaju dosta prostora. Malo mjesto, a škola ima tri ili čak četiri zgrade sa svojom kantinom. Kod njih su kantine u srednjim školama poput menzi za studente. To je jedan mali kampus. Na putovanjima učenici su bili toliko krasni. Brinulo me hoće li se preplašiti ako ravnatelj ide na Erasmus putovanje. Njima je ipak drago, dam im podršku, motiviram ih. Na putovanjima upoznate učenike, oni se opuste, žele razgovarati, imaju kvalitetne ideje, stvori se povezanost, zaključio je Jakopović.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
