Prije 15 godina hrvatski studenti blokirali su nastavu i spavali na faksu: Zato danas besplatno studiramo
‘Besplatno školstvo’. Uzvik je to koji su prvo studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a potom i studenti nekih drugih gradova, ponavljali prije točno 15 godina u blokadama nastave. Studenti su, naime, prekinuli nastavu, čak i spavali na fakultetima, sve kako bi osigurali besplatno visoko obrazovanje za sve. Blokada na Filozofskom trajala je čak 35 dana. Iako borba odmah nije urodila plodom, visoko školstvo za studente ipak je postalo besplatno godinu dana kasnije. Bez masovnih reakcija studenata, zaključak je, današnje školstvo sigurno bi bilo skuplje.
Blokada na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 2009. | foto: isječak iz filma ‘Blokada’ Igora Bezinovića
Prošlo je 15 godina od studentske blokade na zagrebačkom Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali i od blokada u drugim studentskim gradovima. Studenti su obustavili održavanje nastave kako bi skrenuli na tadašnji veliki problem – plaćanje studija. Željeli su da novim generacijama studiranje bude besplatno pa je parola blokada bila ‘Besplatno školstvo’.
Blokada je značila i da su ponekad studenti čak i spavali na fakultetu, u vrećama ili na kartonima
Kako je izgledala studentska blokada prikazuje film ‘Blokada’ Igora Bezinovića koji se mogao pogledati u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti 20. travnja, točno 15 godina nakon početka studentske blokade na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Studenti na početku filma postavljaju svoje zastave, objašnjavaju profesorima da preuzimaju fakultet jer kreće blokada. Dopuštaju nastavnicima da završe nastavu, ispred fakulteta čeka njihov redar koji preuzima ključeve fakulteta. Poanta blokade nije u samom prosvjedu, već u obustavljanju nastave, naglašavaju odmah studenti.
Ono što su studenti tražili je ukidanje školarina, odnosno upisivanje po kriteriju znanja, a ne socijalnom porijeklu. Dakako, posljedično je to značilo i veća ulaganja u znanost te obrazovanje. Za vrijeme blokade o bitnim pitanjima i nastavku blokade odlučuje plenum studenata. U plenumu su isključivo studenti koji se zajednički dogovaraju o aktivnostima i potom glasaju za njih. Dakle, fakultet je pod kontrolom studenata, a sve odluke donose se demokratski. U medije su na početku studenti Filozofskog fakulteta slali samo odluke plenuma, no kasnije su ponekad znali istupati i reći nešto više. Ali i tada ponavljali su ono što se dogovorilo na plenumu.
Blokada je značila i da su ponekad studenti čak i spavali na fakultetu, u vrećama ili na kartonima. Na plenumu se ponavljalo da školarine treba osigurati iz poreza građana, a pravo je veselje izazvalo kada su se studentima s Filozofskog pridružili i oni iz Zadra. Nekim profesorima blokada, koja se događala usred međunarodnog tjedna protiv komercijalizacije školovanja pa se nastava blokirala diljem svijeta, nije bila jasna. Studenti su svoje zahtjeve izložili Fakultetskom vijeću te tražili daljnje prekidanje nastave. Oni su se u početku složili i metode studenata smatrali opravdanim. Tražili su očitovanje ministra obrazovanja Dragana Primorca do 29. travnja, a ako se to ne dogodi obećali su da će razmisliti o daljnjim akcijama.
Studenti su sve više naglašavali da blokada nije festival, već borba za besplatno obrazovanje
Studentima s Filozofskog onda su se osim Zadrana pridružili i studenti Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Akademije u Rijeci, a blokade su krenule i u Splitu. Širio se plakat natpisa ‘Traži se u društvu znanja nestali ministar obrazovanja’. Naime, ministar je izbjegavao ovu temu i nije se oglašavao o njoj. Kako su dani prolazili, studenti su sve više naglašavali da blokada nije festival, već borba za besplatno obrazovanje. Na plenum Filozofskog, gdje su dolazili i tadašnji dekan Filozofskog Miljenko Jurković i njegov skorašnji nasljednik Damir Boras, stigao je i tadašnji zagrebački rektor Aleksa Bjeliš. Sjeo je na pod uz sve ostale studente. Studenti su ponovno istaknuli da oni ne žele novi model plaćanja, već besplatno školovanje. Za takvo što, bili su svjesni, tada je trebalo izdvojiti 40 milijuna eura, ali znali su da se to može pokriti iz poreza građana.
Potom je Fakultetsko vijeće izglasalo da se počinje s nastavom i predavanjima. U teoriji bi to značio početak deblokade, no studenti to nisu prihvatili. Naime, očitovanjem ministra nisu bili zadovoljni jer on nigdje nije rekao da će obrazovanje doista biti besplatno. Uprava fakulteta krenula je tražiti zamjenske prostore gdje će se održavati nastava. Studenti organizatori blokade ponavljali su da su konzultacije s profesorima moguće, ali povratak na nastavu – ne. Na plenum je stigao i tajnik Ministarstva obrazovanja, no konkretnih pomaka nije bilo. Studenti su za kraj blokade koja je trajala 35 dana organizirali i prosvjed te se okupili na Trgu bana Josipa Jelačića. Za kraj su željeli ‘zakucati’ poruku – besplatno školstvo. Iako to nisu postigli odmah, godinu dana kasnije, od akademske godine 2010./2011., visoko školstvo postalo je besplatno, i to zasigurno zbog studenata koji su pokrenuli masovne blokade.
Što je to zapravo plenum i ima li ga i danas?
‘Mi bismo sigurno danas imali goru situaciju na sveučilištima i u akademiji po pitanju komercijalnih aspekata da ovog nije bilo’
Nakon prikaza filma u Muzeju suvremene umjetnosti održao se panel na temu studentske blokade, sve u sklopu programa Škole promjene EU projekta Museum of the Commons. Jedna od sudionica na panelu bila je Sara Renar, kantautorica i diplomirana arhitektica koja je bila studentica za vrijeme blokade.
– Proces komercijalizacije obrazovanja svakako je usporen zbog studentskih blokada. Smatram da su blokade bile uspješne, no možda ne u onoj mjeri koliko bi se čovjek nadao. Uspjeh je svakako da su se blokade proširile i na tehničke fakultete koji se obično drže podalje takvih tema. Dosta studenata tada je jako intuitivno reagiralo. Na Arhitekturi konkretno nije bilo pretjeranog razmišljanja, vidjeli smo što se događa na Filozofskom, skupila se kritična masa i rekli smo – ‘ajmo, kazala je Renar.
Na panelu je bio i Hajrudin Hromadžić, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu bio docent za vrijeme studentskih blokada. Smatra da bi danas bilo skuplje studirati da nije bilo blokada i da je tada od studenata puno toga naučio.
– Meni je sve to bilo inspirativno. Ipak, nemam dojam da je ostalo puno sjećanja na taj događaj. Ja s vremena na vrijeme pitam današnje studente znaju li za događaje blokade i jako malo, nažalost, zna za to. To govori o duhu današnjeg vremena. Blokada nije ostala u sjećanju današnjih studenata koji žive u promijenjenim okolnostima. Njihov prosječni dan sada je složen tako da ovakav oblik kompleksne organizacije i zahtjevne akcije više nije moguć. Mi bismo sigurno danas imali goru situaciju na sveučilištima i u akademiji po pitanju komercijalnih aspekata da ovog nije bilo. Tada se komentiralo ‘Mi ovu djecu nismo zaslužili’. Artikulirati takve probleme 2009. godine je velika stvar, zaključio je Hromadžić.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
