Prisiljava li EU sve svoje članice da uvedu euro? Odgovor je ne, ali objašnjenje nije tako jednostavno
Istina je da postoji pravna obveza svih članica EU-a koje su se pridružile nakon potpisivanja Maastrichtskog ugovora 1992. godine da uvedu euro kada ispune određene ekonomske kriterije. Svaka članica samostalno određuje tempo kojim će uvesti euro, a postoje i neki izuzeci poput Danske.
Foto: Unsplash/Wikimedia Commons
Prema stranici Europske unije, euro je najopipljiviji dokaz europskih integracija. Svakodnevno ga koristi oko 341 milijun ljudi, što znači da je druga najčešće korištena valuta u svijetu. Prednosti zajedničke valute očite su svakome tko putuje u inozemstvo ili kupuje putem internetskih stranica iz druge države članice EU-a, čega su i Hrvati svjesni od 1. siječnja od 2023. godine.
No, je li istina da Europska unija prisiljava sve članice da uvedu euro? Kada se tako postavi pitanje, odgovor je – ne. Međutim, postoji pravna obveza svih članica EU-a koje su se pridružile nakon potpisivanja Maastrichtskog ugovora 1992. godine da uvedu euro kada ispune određene ekonomske kriterije, poznate i kao konvergencijski kriteriji.
Što je Maastricthski ugovor?
Koje kriterije zemlja treba ispunjavati za uvođenje eura?
Prema tim kriterijima, stopa inflacije ne smije biti veća od 1,5 posto iznad stope inflacije tri zemlje EU-a s najnižom inflacijom, deficit proračuna ne smije premašiti tri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a javni dug ne smije prelaziti 60 posto BDP-a. Uz to, zemlja mora najmanje dvije godine sudjelovati u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) bez značajnih devalvacija svoje valute, dok dugoročne kamatne stope ne smiju biti više od dva posto iznad stope tri zemlje EU-a s najnižom inflacijom.
Iako su konvergencijski kriteriji obvezujući i u pravilu bi svaka EU zemlja trebala koristiti zajedničku valutu, proces uvođenja eura nije automatski. Zemlje same određuju tempo kojim će uvesti euro, aktivno radeći na ispunjavanju kriterija i odlučujući kada će zatražiti procjenu ispunjavanja tih kriterija. Također, svaka članica može odlučiti o najboljem trenutku za ulazak u europodručje.
Kada zemlja ispuni konvergencijske kriterije, proces uvođenja eura uključuje nekoliko koraka. Prvo, Europska komisija i Europska središnja banka procjenjuju ispunjavanje kriterija, a nakon toga zemlja mora najmanje dvije godine sudjelovati u ERM-u II bez značajnih tečajnih napetosti. Na kraju slijede praktične pripreme, uključujući tiskanje novčanica i kovanica, prije nego što Vijeće EU donese konačnu odluku o uvođenju eura.
Postoje i izuzeci
Ipak, postoje neki izuzeci u cijeloj toj priči. Primjerice, Danska je jedina članica EU koja ima službeni izuzetak iz Maastrichtskog ugovora, što znači da nije obvezna uvesti euro. S druge strane, Švedska, iako možda nema formalnu klauzulu, ne sudjeluje u ERM-u II, što joj omogućuje da odgodi uvođenje eura.
U trenutku pisanja ovoga teksta, 20 od 27 članica EU-a koristi euro kao svoju valutu te su one i ujedno članice europodručja. Među članicama EU-a koje još nisu uvele euro nalaze se Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Očekuje se da će Bugarska uvesti euro 2026. godine.
Na kraju, treba napomenuti da postoje zemlje koje su službeno usvojile euro kao svoju valutu bez sporazuma s EU-om i prema tome nisu dio europodručja i nemaju pravo izdavanja kovanica. To su Kosovo i Crna Gora.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
