Školska knjižnica nije samo mjesto za posudbu knjiga: Knjižničarka Irena otkriva kako izgleda njen posao
Školska knjižničarka Irena Ostrički s djecom prolazi sve teme od političke participacije, prepoznavanja lažnih vijesti i nošenja s nasiljem. Riječ je o temama koje EU potiče da se sve više obrađuju u školi, ali katkad ih je lakše obraditi izvannastavno nego u redovnoj nastavi. U Poljoprivrednoj i veterinarskoj školi Osijek, Ostrički također vodi dramsku i filmsko-debatnu radionicu. Primjećuje kako učenike najmanje zanimaju radionice o političkoj i građanskoj participaciji. Zbog toga je pojasnila mladima kako mogu zagovarati promjene u zajednici kroz umjetnost. Navodi da je velika prednost knjižnice što može ponuditi jednu potpuno drugačiji vrstu nastave.
Galerija 9 Fotografija
Otvori
Pored učionice, knjižnica je u obrazovanju učenika uvijek bila vitalno mjesto u svakoj školi. Iznimka tu nije ni Poljoprivredna i veterinarska škola Osijeku koja je svoju knjižnicu veličine 109 metara kvadratnih smjestila u samom središtu svoje moderne staklene zgrade.
Polaznici i zaposlenici škole u njoj imaju pristup u knjižnični fond koji ima više od 3.000 naslova, kao i stotinjak jedinica audio-vizualne građe te petnaestak naslova periodika, poput novina i časopisa. Tu su 34 čitaonička mjesta i nekoliko računala koja nude pristup internetu. Ipak, u današnje vrijeme visoke tehnologije kada je mladima sve na dohvat mobilnog uređaja, nekima bi knjižnica možda djelovala kao nepotrebna prostorija. No, ako pitate tamošnju knjižničarku, Irenu Ostrički, to je sve samo ne točno.
– Knjižnica je multimedijsko središte škole i ne služi samo za posudbu knjiga. To je možda i najmanji dio onoga što nudi. Ovdje se održavaju predavanja, radionice i skupovi. Mislim da se knjiga nikad neće napustiti i imamo učenike koji pored stručnih knjiga za radove i seminare čitaju svu beletristiku koja postoji. Mnogi učenici čitaju ljubavne, povijesne ili kriminalističke romane, a čitaju i profesori, opisivala nam je Ostrički čitateljske navike u školi.
U razredu ograničeni kurikulumom, u knjižnici predavačka sloboda
Osim oko posuđivanja knjiga, naša je sugovornica uključena u brojne aktivnosti unutar i izvan škole u kojoj radi. Trenutno završava doktorsku disertaciju na Poslijediplomskom interdisciplinarnom sveučilišnom studiju Komunikologija. U suradnji s kolegicom dr. sc. Sunčanom Tuksar, objavila je znanstveni rad ‘Transmedijske funkcije filmskih stilskih figura i jezičnih odstupanja od norme u informativnim televizijskim emisijama’ te samostalno znanstveni rad ‘Globalizacijski procesi u jeziku’ medija, ali i desetke stručnih radova. Također, redovito izlaže na međunarodnim konferencijama i skupovima te sudjeluje na okruglim stolovima i u radnim skupinama.
Kao stručna suradnica radi 20 godina, a osim u knjižnici, niz je godina radila i kao profesorica hrvatskog jezika. U školi je znana i kao voditeljica je Dramske skupine, Filmsko-debatnog tima, Multimedije te kao voditeljica školskog projekta Sigurnost mladih na internetu. Sudjeluje u organizaciji i provedbi javne i kulturne djelatnosti, uređuje dva informacijska sustava WorldSkills te Natjecanja i smotre, mrežnu stranice škole, a članica je i uređivačkog odbora zbornika S(K)OK te županijske mrežne stranice srednjoškolskih knjižničara. Članica je Školskog odbora, Povjerenstva za državnu maturu, Etičkog povjerenstva, Povjerenstva za akreditaciju Erasmus+ te Projektnog tima Erasmus+ za opće predmete.
– Moram reći da obožavam hrvatski jezik i voljela sam ga predavati. No, u nastavi ste osuđeni na ono što kurikulum nalaže. Kao stručna suradnica, mogu ulaziti u druga područja i teme, ako je učenicima zanimljivo, zadržati se i dulje, recimo tri ili četiri radionice. Imam mogućnosti ući u sve razrede i raditi korelaciju sa svim drugim predmetima, obrađivati mnoge međupredmetne teme. U okviru sata razrednika s razrednicima svake godine ponudim dvadesetak različitih tema, objasnila nam je Ostrički.
Knjižnica puna EU tema: Ljudska prava, demokracija, obrazovanje
Dodala je i da se ove radionice tiču svih tema na koje EU potiče škole da obrađuju s učenicima. Od obrazovanja, ljudskih prava, demokracije i načina kojima se učenici mogu uključiti u rad lokalne zajednice. Teme glasanja i donošenja promjena u zajednici, ekološke teme, digitalna pismenost, mentalno zdravlje i drugo.
– Na taj način učenike mogu privući u knjižnicu i ponuditi im radioničke oblike nastave. Ovdje sami istražuju, što na internetu, što u referentnoj zbirci, pišu scenarije, glume, stvaraju. Sami kreiraju plakate, panoe, održavaju debate i izražavaju se na različite načine. Time dobivaju jedan odmak od tradicionalne nastave, rekla nam je Ostrički, objašnjavajući kako su nastali brojni plakati koje smo imali prilike vidjeti u knjižnici i drugim mjestima u školi.
Naglasila je i da je ‘osnovni posao školske knjižnice poučavati učenike o informacijskoj i medijskoj pismenosti’. Opisala je to kao ‘kritičku pismenost’ gdje nije dovoljno samo pronaći informaciju, već istu i vrednovati. Važno je znati tko je što i kada rekao, s kojim ciljem i paziti da sami ne širimo dezinformacije. U tom duhu, Ostrički preferira praktični pristup.
– U nekim od radionica im pokazujem internetske izvore, a onda sami učenici moraju odabrati izvora koji su dobri i one koji su loši. Pritom moraju objasniti što su vidjeli u tim izvorima što odgovara ili ne odgovara dobrim kriterijima. Prilično su dobri u tome, iako im ponekad treba dodatno obrazloženje zašto je neki izvor loš. Često imaju problem jer im se čini da je neka mrežna stranica službena. Ali, onda istražuju malo dublje pa vide da neke stranice mogu biti lažne. Izvori se mogu lažno predstavljati, a kao što smo vidjeli tijekom korona pandemije, odnosno infodemije. Neki izvori kojima bismo trebali vjerovati, ipak nisu dovoljno kompetentni ili imaju skrivene namjere. Puno je tu kriterija koje treba uzeti u obzir prilikom vrednovanja informacije, prisjetila se knjižničarka osječke Poljoprivredne i veterinarske škole Osijek.
Učenici doživjeli nasilje, ali ga možda nisu uvijek prepoznali
Upitana koje radionice su najviše zanimale učenike, Ostrički nije dvojila da su to bile one na temu nasilja na internetu. Kako nam je objašnjavala, učenici su se u životu susretali sa sextingom, flamingom, groomingom, trollingom, happy slappingom (snimanje i objavljivanje tučnjava na internet, op.a), ali nisu znali kako se ti fenomeni zovu. Još važnije, učenike je trebalo informirati kako ova ponašanja prepoznati i kako se od njih zaštiti. Iako navodi da u samoj školi nije bilo nasilnih incidenata zbog kojih su djelatnici trebali intervenirati, učenici su se s ovim problemima, upozorava Ostrički, susreću u svakodnevnom životu ili ranije, u osnovnoj školi.
– Primijetila sam da je jako puno učenika doživjelo nekakav oblik nasilja. Ne klasično fizičko, već vrijeđanje, govor mržnje ili izostavljanje iz društvenih grupa. U takvom je slučaju važno naglasiti da zlostavljače mladi uvijek nose u džepu (na mobitelu) te da je od toga teško pobjeći. Učenici su prvo trebali osvijestiti da je to isto vrsta nasilja koju treba prijaviti te da im je dostupna stručna pomoć i podrška. Internet je vezan uz njihov svakodnevni život, druženje i dopisivanje, ali i školske obveze. Ima jako puno dobrih video isječaka, filmova i scenskih igara kojima se služimo na radionicama za tu temu, na taj način učenici prepoznaju nepoželjna ponašanja i znaju kako reagirati. Kada dožive neke od ovih oblika nasilja, učenici misle da to nije dovoljno za prijavu, jer nitko ih nije udario. Važno je da znaju da postoje institucije poput Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, Centra za sigurni Internet, Hotline prijave ilegalnog sadržaja, Helpline telefona za besplatnu pomoć i Red Buttona pri MUP-u, koji nude pomoć, dodaje Ostrički, koja je i sama certificirana za trenericu sigurnosti na internetu.
Psiholog je nezamjenjiv, ali i knjižničari mogu ići na edukaciju
Sve se više priča i kako mlade muči briga o mentalnom zdravlju, čega je itekako svjesna i naša sugovornica. S učenicima trećih razreda u listopadu 2023. godine sudjelovala je na edukaciji, javnoj debati i u radnoj skupini u okviru projekta ‘Mladi, kako ste?. Cilj je bio kreirati dokument koji će dati smjernice za unaprjeđenje mentalnog zdravlja mladih na području Osječko-baranjske županije. U okviru projekta, otkrila nam je knjižničarka, 1.200 ispitanika otkrilo je vrlo zabrinjavajuće podatke. Naime, mladi trebaju podršku za različite poremećaje poput ovisnosti i alkoholizma, poremećaja u prehrani, obiteljskog ili vršnjačkog zlostavljanja te mnogih drugih emocionalnih poteškoća.
Nažalost, Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek nema školskog psihologa. Odnosno, imaju kolegicu koja je zaposlena na godinu dana u okviru stručnog osposobljavanja, što je problem koji imaju brojne škole u Hrvatskoj. Dok se nada da će iduće godine dobiti stalno zaposlenu školsku psihologinju na barem pola radnog vremena, Ostrički se trudi pomoći učenicima koliko može. Položila je tri modula za pružanje mentalne podrške mladima, a surađuje i sa stručnom suradnicom pedagoginjom kako bi zamijenile nedostatak stručnog kadra.
– Pišemo jedan Erasmus + projekt u kojem nam je jedan od ciljeva osposobiti tim za psihološku podršku učenicima. Plan je educirati tim koji će prepoznati smetnje i probleme mentalnog zdravlja, pružiti emocionalnu podršku i ohrabrenje te usmjeriti i motivirati. No, ključno bi bilo imati psihologa jer mi možemo svojom daljnjom edukacijom samo biti zamjena, ali naravno da je psiholog jedina prava osoba za ova pitanja, najavila je Ostrički.
No, upitali smo je i što je s profesorima, zbog ranijeg nasilnog incidenta u zagrebačkoj Strojarskoj tehničkoj školi Frana Bošnjakovića. Podsjetimo, profesor se potukao s učenicima i kasnije se branio da je bio isprovociran i da je zbog niza obiteljskih tragedija bio u lošem psihičkom stanju. Ranije je nam je Hrvatska udruga psihologa navela kako bavljenje problemima profesora nije u opisu posla školskog psihologa. Međutim, Ostrički smatra da se može puno više napraviti kako bi se pružila i podrška profesorima, a ne samo učenicima u školi.
– Svakako, ne vidim zašto osoba koja ima poteškoće ne bi priznala sebi i stručnom suradniku da ima probleme te tražila savjet i podršku. Više svjesnosti o važnosti mentalno zdravstvene pismenosti te poticanje sudjelovanja u radionicama uvijek je dobrodošlo. Postoji dosta edukacija koje nam se nude i na kojima možemo unaprijediti svoja znanja, uvjerena je.
Učenje mladih o politici: Umjesto na birališta, odvedite ih na ‘novi planet’
Kada je riječ o politici i društvenom angažmanu, naša sugovornica je primijetila da je tu doista bio najmanji interes učenika u usporedbi s drugim radionicama koje je održala. To je, nažalost, u skladu s podacima kako su mladi nezainteresirani za informirati se o politici, političku participaciju i razumijevanja zašto je važno sudjelovati u demokratskim procesima. No, Ostrički se dosjetila kako približiti politiku mladima na jedan drukčiji, ali vrlo zanimljivi način.
– Primjerice, redovito održavam jednu radionicu gdje učenike stavljam u situaciju gdje zamišljaju da su došli na novi planet, tada moraju donijeti 10 pravila po kojima će taj planet funkcionirati. Radionica je jedna od inovativnih metoda i praksi usvojenih na edukacijama Norveške akademije ljudskih prava u okviru projekta Modus. Tu se dotaknemo svih važnih tema Građanskog odgoja i obrazovanja. Učenici moraju odlučiti koja su pravila po kojima žele živjeti, hoće li postojati policija i sudovi, tko će odlučivati što je s obrazovanjem, etikom, ekologijom, kako će se odnositi prema strancima, hoće li postojati novac i slično. Zadatak je to u kojem moraju dubinski razmisliti tko o svemu u nekom društvu odlučuje i da oni svojim glasom mogu nešto promijeniti. U takvim se radionicama dosta bavimo ljudskim pravima, slobodama, pravima žena i manjina i te su im teme zanimljive, opisivala nam je Ostrički.
Primijetila je i da se učenicima teško staviti u perspektivu da mogu nešto promijeniti u svojoj lokalnoj zajednici. Stoga smatra da ih je bitno poticati na građansku participaciju ne kroz političke akcije, već kroz stvari kao što su debata, predstava ili čak film. Stoga joj je drago što vodi Dramsku skupinu gdje svake godine za predstavu rade vlastiti scenarij u kojem obrađuju probleme koje članove Dramske skupine najviše brinu. Za to su bili predloženi i za državnu razinu LiDraNo-a, a još veće uspjehe bilježi školski Filmsko-debatni klub zbog čega su učenici ove škole završili i u jednoj debatnoj emisiji na HRT-u kada im je prikazan i autorski film.
– Veterinarima su zanimljive životinje pa će snimiti film o azilima, kako udomiti ili kako se ponašati prema životinjama. Promišljanjem o bliskoj temi doći će do toga da se kroz politiku i političko djelovanje mogu problematizirati sve teme. Onda će uočiti da se neki političar zalaže za njima blisku temu pa mu odluče dati glas ili učiniti nešto za tu stranku, zaključila je Ostrički iz vlastitog primjera kako mlade potaknuti na veću osviještenost o njihovoj moći u svojoj zajednici.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
