Sučelili se kandidati na EU izborima: ‘Ljudi odlaze iz Hrvatske zbog odsustva perspektive’
EU kandidati iz Hrvatske razmijenili su svoje stavove na izbornom sučeljavanju u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO). Rasprava o mladima se povela u kontekstu odlaska školovanih ljudi iz manje razvijenih u razvijenije krajeve Europske unije. Jelena Miloš (Možemo!) i Milorad Pupovac (SDSS) zalažu se za transformaciju europskog gospodarstva prema zelenim tehnologijama i razvoju. S druge strane, kandidati kao što su Stephen Bartulica (Domovinski pokret) ili Tomislav Sokol (HDZ) smatraju da je problem u EU što je previše regulirana. Zvonimir Troskot iz Mosta smatra da bi razvijenije zemlje trebale kompenzirati manje razvijenim zemljama zbog odljeva stanovništva.
Foto: Pixabay (ilustracija)
Izbori za Europski parlament se održavaju 9. lipnja, a kampanja kandidata na 25 lista iz Hrvatske, već je odavno krenula. Iako se mnogim mladima s kojima smo razgovarali čini da ovo natjecanje za 12 zastupnika u parlamentu u Bruxellesu i Strasbourgu koje broji 720 mjesta nema preveliki utjecaj za nas, to nije točno. Naime, Sabor usvaja 60 do 80 posto zakona koje izglasa Europski parlament.
‘Hrvatska nepripremljeno ušla u EU’
Krenula je kampanja, a krenula su i izborna sučeljavanja. Jedno takvo, organizirao je i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO). Na njemu su svoje stavove sučelili EU kandidati: Stephen Nikola Bartulica (Domovinski pokret), Tomislav Sokol (HDZ), Zvonimir Troskot (Most), Jelena Miloš (Možemo!) i Milorad Pupovac (SDSS). U raspravi su sudjelovali i osnivač NSZVO-a, Vilim Ribić te profesor sa Sveučilišta u Zagrebu te Danko Relić, u ulozi predstavnika udruga civilnog društva.
Sudionici debate su se dotakli mnogih pitanja koja uključuju ljudska prava, i odnos prema ratovima između Palestine i Izraela te Rusije i Ukrajine. Pričalo se i o tome trebaju li zemlje u EU parlamentu imati pravo na veto ili bi trebala odlučivati ‘kvalificirana većina’, kao i kakvi su stavovi kandidata o imigracijskim politikama. No, kada je riječ o mladima i njihovoj perspektivi u Hrvatskoj i Europskoj uniji, spomena je većinom bilo jedino u raspravi o ‘konvergenciji, kohezijskim fondovima i asimetričnim krizama u EU’.
– Hrvatska je ušla u EU nepripremljena za otvoreno tržište rada, dogodio se odljev najproduktivnijeg dijela populacije. Hrvatska politika nastojala je to pitanje riješiti mjerama na nacionalnoj razini, a ne u europskoj politici. Kohezijski fondovi s 0,3 posto europskog BDP-a nisu sredstva dovoljna za rješavanje ovog problema i nameće se pitanje oblika i načine kompenzacije za zemlje koje gube stanovništvu. Krize unutar EU, s obzirom na različiti stupanj razvoja i položaja članica, su asimetrične. Kakvu ćete politiku zastupati u ovom pogledu? Može li naša politika napraviti nešto u Bruxellesu, u savezništvu s državama članicama koje imaju isti problem? Vjerujete li u kompenzacije putem javnih investicija u takve zemlje?, upitao je sudionike rasprave moderator Duje Kovačević.
Mladi žele u ekonomski najslobodnije zemlje: ‘Ljevica želi još više regulacije’
Kandidat HDZ-a i aktualni europarlamentarac, Tomislav Sokol, istaknuo je da je glavni problem u ovom pitanju razlika u ekonomskoj razvijenosti različitih EU članica. Naveo je da konvergencija doista postoji, ali da je općenito ‘prosjek razvijenosti zemalja istočne Europe raste od ulaska u Europsku uniju’.
– S problemom odlijeva su se susretale i sve druge nove članice Europske unije. Kohezijska politika postoji da smanji razliku razvijenosti i da se imigracijski trendovi obrnu. Hrvatska je svake godine u plusu 1,2 milijarde eura, isplata iz EU proračuna u odnosu na naše uplate u njega. Ljevica želi još više regulacije. Upravo je regulacija ono što čini Europu manje konkurentnom u odnosu na Kinu i SAD. Ekstremne ljevičarske politike stvaraju problem, treba više slobode za poduzetništvo, ali ne odvojeno, već jačanje zajedničkog tržišta, rekao je Sokol.
Slično razmišlja i Bartulica iz DP-a. Naveo je da mladi odlaze u ekonomski najslobodnije zemlje, a ne u Kubu ili Venezuelu. Smatra da EU ima previše propisa, a da ‘od zelene agende profitiraju kineske kompanije’ jer su oni najveći proizvođači baterija. Troskot iz Mosta je uvjeren da bi razvijenije zemlje unutar EU trebali kompenzirati Hrvatskoj odlazak školovanih ljudi koji će tamo ići podizati standard. Naveo je da su u Mostu takav prijedlog dali još 2019. godine, ali da su im se svi tada smijali.
Zelene politike šansa za spas Europe: ‘Puno toga se može riješiti regulacijom’
S druge strane, Jelena Miloš iz Možemo! je navela kako EU treba restrukturirati ekonomije. Suprotno od navoda da zelena agenda pomaže tvrtkama izvan europske zajednice, istaknula je da ‘EU treba zelenu, razvojnu, socijalnu industrijsku politiku’. Istaknula je da je to i prilika za Hrvatsku, za odmak od ovisnosti prema ugostiteljstvu i rentijerstvu.
– Postoje i danas velike razlike među zemljama EU. Primjerice, cijena rada po satu, u Hrvatskoj je 14,5 eura, prosjek EU je 32,5 eura, Njemačka i zapadne zemlje u koje emigriraju naši građani imaju oko 40 eura. Kako to riješiti, sveobuhvatno je pitanje. Kompenzacija do neke mjere može riješiti taj problem. Treba nastaviti s kohezijskim fondovima, ali ih restrukturirati tako da se prioriteti dogovaraju na razini lokalnih i regionalnih samouprava, koje znaju što građanima treba. Puno toga se može riješiti regulacijom, kao što je direktiva o adekvatnim minimalnim plaćama, navela je Miloš.
Na tom tragu razmišlja SDSS-ov Milorad Pupovac. Iako je naveo da ono što je Hrvatska do sada radila osiguralo ‘određenu ekonomsku i socijalnu stabilnost’, uvjeren je da to ne može biti dugoročna perspektiva.
– Dugoročno treba ulagati u nove industrije i nove vrste ekonomije. Trebaju biti zelene, tako stoji i u programu Vlade. Digitalne, napredne tehnologije. Za to moramo podesiti obrazovanje i sveučilišta te na nivou Europe moramo inzistirati na većem izdvajanju Europske unije na transfer tehnologije. To je područje našeg ekonomskog interesa. Mjere o minimalnim plaćama trebaju biti sastavni dio zajedničkih europskih politika. Naši ljudi odlaze zbog odsustva perspektive, osjećaja da se kod nas živi od danas do sutra, a ne za cijeli život, poručio je Pupovac.
Ribića brine dolazak robota: ‘Imat ćemo novi problem’
Nastupajući kao predstavnik udruga civilnog društva, Relić je poručio kako ‘preregulacija ne donosi ništa dobro’. Predložio je kompenzacije putem javnih investicija te razmišljanje o ‘savezništvu s manjim zemljama koje imaju slične probleme’. Ribića kao predstavnika sindikata, u cijeloj priči poglavito brine razvoj tehnologije.
– Do 2050. bi trebali imati 6 milijardi robota na svijetu, umjetnu inteligenciju na tržištu, imat ćemo novi problem. Po meni je rješenje javne investicije u infrastrukturu na europskom kontinentu jer to vuče privatni sektor. Rast BDP-a per capita treba gledati drugačije jer smo izgubili dobar dio stanovništva, zaključio je Ribić.
Cijelo sučeljavanje u organizaciji Sindikata znanosti pogledajte u videu u nastavku:
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti. Sve vijesti iz projekta pratite u rubrici Izborni predmet.
