Okoliš možete čuvati i kod obavljanja jedne svakodnevne radnje: ‘Postavite si ova pitanja’
Okoliš svatko od nas može čuvati svojim svakodnevnim potezima. To pogotovo vrijedi kod kupnje. Upravo nam je nekoliko savjeta na tom tragu, gostujući u našem podcastu, dala edukatorica o okolišu Ivana Kordić. Kad idemo kupovati nešto, savjetovala je da se zapitamo da li nam to doista treba. Kod hrane, dobro je provjeriti je li riječ o proizvodu koji je uzgojen što bliže nama, barem u našoj državi.
Foto: Pixabay (ilustracija)
Briga o okolišu sve je češća misao u glavama brojnih ljudi. Međutim, katkad je s misli teško prijeći na akciju i konkretne poteze. Kako uopće na osobnoj razini živjeti što obzirnije prema okolišu? Pogotovo kada je riječ o kupnji i našim potrošačkim navikama? Upravo je to bila jedna od tema na koji je stavljen poseban naglasak u našem podcastu o Greenwashingu.
Tom smo prilikom razgovarali s Ivanom Kordić nacionalnom koordinatoricom znanstvene i kreativne međunarodne radionice Klimatski kolaž, članice upravnog odbora udruge Tatavaka te vlasnice obrta za edukaciju i savjetovanje Akorda.
‘Glasačkim eurima’ treba podržati lokalno
Upitana na koji način svatko od može dati svoj doprinos brizi prema okolišu, Kordić nam je naglasila da je kupnja ključna stvar. Navela je da upravo davanjem svojih novaca na jedan način također glasamo. No, prije ikakve odluke o kupnji, Kordić savjetuje da se zapitamo ‘treba li mi to stvarno i ako treba, je li kupovina jedini način zadovoljavanja te potrebe?’. Kada je riječ o kupnji odjeće, navela je da možda nije potrebna nova odjeća, već odjeća od recikliranih materijala. No, naša sugovornica je dodatan naglasak stavila na nabavu hrane. Kako je istaknula hrana je s jedne strane možda i najjednostavnija stvar, ali i jedna koju svatko treba na svakodnevnoj bazi. Potrebno se zapitati, kako je hrana doputovala do nas.
– Je li to nešto proizvedeno barem u mojoj zemlji? Ili je putovalo kao neki avokado iz Meksika, ne znam koliko tisuća kilometara, leteći ili putujući brodom. To su odabiri koje možeš napraviti. Što zapravo radiš kad radiš takav odabir? Ako kupuješ lokalno, ti direktno svojim ‘glasačkim eurima’ podupireš direktno neke obitelji koje rade u tvojem okruženju. Koji proizvode, trude se i kojima egzistencija ovisi o tome hoćeš li ti kupiti njihov proizvod. Ti direktno s tim svojim potrošačkim odlukama ustvari podupireš te ljude, istaknula je Kordić.
Greenwashing direktiva: Sjajni propisi, spora implementacija
Kordić nam je u podcastu navela i da je greenwashing marketinška praksa kojom se tvrtke pokušavaju pokazati ekološki osviještenima. Međutim, njihove stvarne akcije ne odražavaju u stvarnosti ono što tvrde u svom oglašavanju. Može se raditi o bezočnim lažima ili jednostavno naglašavanjem jednog ekološki prihvatljivog dijela poslovanja koji je u široj slici zanemariv. Više je prijevoda ove strategije na hrvatsko jeziku. a Kordić preferira naziv ‘zeleno pranje svijesti’.
Naša sugovornica je navela i da greenwashing svoje začetke ima u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Nedavno je greenwashing dobio i sudski epilog u slučaju nizozemske zrakoplovne tvrtke KLM. U svojoj kampanji ‘Letimo odgovorno’ davali su maglovite tvrdnje kako je letenje s njihovim zrakoplovima ‘zelenije’, nego letjeti drugim avio kompanijama. Naravno, to nije istina, a problemom Greenwashinga se bavi i Europska Unija. Kori je stoga sretna da od ove godine imamo i direktivu protiv greenwashinga. No, upravo je na tom primjeru analizirala što EU radi dobro, ali i gdje se treba popraviti.
– S jedne strane je pozitivno da od siječnja ove godine imamo ‘Greenwashing direktivu’ koja bi trebala izravno djelovati na snagu takvih praksi. Ali, ona će stupiti na snagu tek 2026. godine. I radi se o direktivi, što znači da je na nacionalnoj razini potrebno jako puno promišljanja i djelovanja da bi se na nacionalnoj razini ta pravila pretvorila u opipljive i jasne smjernice. Direktiva je ambiciozna jer se ne tiče samo klimatskih promjena već zahvaća puno širu sliku koja se tiče privatnog sektora, kružne ekonomije, reciklirabilnosti, poštivanja ljudskih prava u proizvodnji. Smatram dobrim da nije ograničena samo na širenje lažnih tvrdnji već i niz drugih ponašanja koji nemaju nikakvu supstancu ali govore ‘bilo bi lijepo da’, navela je Kordić.
Cijeli podcast pogledajte na našem YouTube kanalu u videu ispod ili ga poslušajte na Spotifyu.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
