Tim mladih stručnjaka iz Dubrovnika radi na sustavu robota koji će čistiti morsko dno diljem Europe
SeaClear naziv je projekta na kojemu rade europski stručnjaci, ali i tim iz Hrvatske, odnosno sa Sveučilišta u Dubrovniku. Radi se o robotiziranom sustavu koji čisti morsko dno od otpada i sastoji se od više različitih komponenti, a već je dva puta testiran u Jadranskom moru. Na jednoj od tih komponenti radi hrvatski tim koji smo upoznali prilikom našeg posjeta Dubrovniku. Voditeljica Laboratorija za inteligentne autonomne sustave (LARIAT) s Odjela za elektrotehniku i računarstvo je profesorica Ivana Palunko, a s njom radi još petero mladih ljudi, odnosno studenata i doktoranada.
Foto: Screnshot SeaClear projekt | srednja.hr
Svake se godine ponovno čudimo količini smeća koje ronioci izvuku iz mora, iako to isto smeće sami stvaramo. Vodeći se onom ‘daleko od vida, daleko od uma’ ponekad ne razmišljamo o onome što se nalazi ispod morske površine. Tim stručnjaka iz Europe o tome intenzivno razmišlja, ali i djeluje po tom pitanju. Radi se po projektu SeaClear čiji je cilj heterogenog sustava robota koji imaju za cilj mapirati, prikupiti i identificirati morski otpad na dnu mora. S razvojem ovakve tehnologije ronioci će u svom poslu dobiti dodatnu tehnološku pomoć.
Na SeaClear projektu radi i mladi tim stručnjaka iz Dubrovnika
Upravo na tom inovativnom projektu radi i hrvatski tim stručnjaka i to u sklopu Laboratorija za inteligentne autonomne sustave (LARIAT) s Odjela za elektrotehniku i računarstvo Sveučilišta u Dubrovniku. Upoznali smo mladi tim studenata i doktoranada koji su nakon prvog SeaClear projekta, koji je u potpunosti financirala Europska unija, sada dobili sredstva i za nastavak tog projekta – SeaClear 2.
– Sustav se sastoji od četiri različita robota: autonomni katamaran, tj. autonomni brod, koji služi kao HUB za lokalizaciju, energiju, komunikaciju itd. ostalim robotima; dvije podmornice koje su povezane kabelima s katamaranom; i na kraju bespilotnu letjelicu koja može biti u slobodnom letu ili također spojena kabelom s katamaranom. Mi na Sveučilištu u Dubrovniku, iz LARIAT-a, smo u okviru projekta bili zaduženi za vođenje jednog radnog paketa, zatim organizaciju završnih demo-a, a od tehničkog dijela bavili smo se razvojem algoritama upravljanja letjelicom te algoritama temeljenih na umjetnoj inteligenciji za obradu videa s letjelice i podmornica, objasnila nam je voditeljica Laboratorija, profesorica Ivana Palunko.
Roboti su već čistili i Jadran
Za nadzor i upravljanje SeaClear sustavom trenutno je potrebno skoro oko 10 doktoranda i inženjera iz područja robotike, automatike i računarstva iako je krajnji cilj, za razvijeni sustav, da bude potpuno autonoman. Kako nam je ispričala profesorica Palunko, katamaran je već sada autonoman i on je sposoban ići od točke A do točke B. Ista stvar je s letjelicom i podvodnim robotima koji čiste morsko dno. To znači da će u budućnosti operateri biti ti koji će davati prijedloge, odnosno označavati područja koja bi se trebalo očistiti. Ista stvar je s letjelicom i s podvodnim robotima.
– Prošle godine smo imali tri demonstracije razvijenog sustava, a dva su bila u Hrvatskoj. Jedna demonstracija je bila na Bistrini, odnosno u Malostonskom zaljevu, a druga je bila u akvatoriju Lokruma. Sustav je testiran i demonstriran javnosti u operativnom okruženju te je pokazano da je ovakav sustav funkcionalan iako neke stvari, naravno, još treba doraditi. Zato smo i dobili drugi projekt u kojem ćemo nastaviti istraživanje na ovu temu. Treća lokacija gdje je sustav demonstriran je bila luka Hamburg u Njemačkoj, koja ima potpuno drugačije okruženje niske vidljivosti te su se za detekciju morali koristiti akustični senzori, tzv. sonari, navodi Palunko.
Uskoro će moći prikupljati automobilske gume, bicikle i druge veće komade otpada
Cilj hrvatskog tima je vidjeti je li moguće pomoću letjelice iz zraka identificirati veće komade morskog otpada koji se nalazi na dnu. To je u Hrvatskoj, kako je naglasila profesorica Palunko, možda moguće, dok recimo u Hamburgu nije jer je tamo vidljivost loša. Cilj u nastavku ovog nagrađivanog projekta je da bude što autonomniji i da algoritmi za detekciju budu još bolji.
– Novi SeaClear 2.0 sustav bit će sposoban prikupiti veće komade otpada jer SeaClear 1 verzija može prikupiti otpad veličine boca, konzervi i manjih komada ostalog otpada npr. šlape, itd dok će SeaClear 2.0 sustav biti sposoban prikupiti automobilske gume, bicikle i veće komade otpada. Budući da se otpad u moru nije samo dogodio, jer otpad ustvari dolazi od nas ljudi, u sklopu novog SeaClear 2.0 projekta puno je veći fokus na osviještavanju javnosti o problemu otpada, kako ga spriječiti i kako ne proizvoditi dodatni otpad, rekla je profesorica Palunko.
‘Dubrovačko-neretvanska županija jedna je od najugroženijih što se tiče otpada u moru’
Da svjesnost oko stvaranja otpada treba pojačati kod svih nas slaže se i doktorandica Iva Pozniak, nova članica tima LARIAT kao biološko-ekološki dodatak u projektu SeaClear. Njen je zadatak analizirati otpad, odnosno smeće koje koje se prikupi prilikom testiranja robotskog čistača morskog dna.
– Dubrovačko-neretvanska županija jedna je od najugroženijih što se tiče otpada u moru radi svog geografskog položaja koji je na samom jugu hrvatske i morskih struja. Od ukupno četiri žarišne točke u Jadranskom moru, tri su u našoj županiji, radi se o Mljetu, Korčuli i Lastovu. Ogromne količine otpada dolaze i problema imamo dosta s prekograničnim otpadom koji u velikim količinama dospijeva na naše plaže, istaknula je Pozniak.
Da bi robotizirani sustav uopće mogao funkcionirati kako smo opisali, potrebna je i pomoć umjetne inteligencije kojom se bavi doktorand Antun Đuraš. Njegova uloga u timu LARIAT je bavljenje područjem računalnog vida koji tretira kamere kao robotski senzor vida i bavi se obradom tih informacija koje roboti prikupljaju.
– Radio sam na projektu SeaClear 1 i sada na SeaClear 2. Unutar tog projekta neki dijelovi kojima sam se ja bavio su bili detekcija podvodnog smeća, zatim određivanje pozicije podmornice iz drona. To se sve radi na temelju informacija prikupljenih iz senzora kamere. Tu se uglavnom primjenjuju algoritmi koji se danas uglavnom nazivaju umjetnom inteligencijom. Zapravo, to je područje strojnog učenja, dubokog učenja. Ovo na čemu trenutno radim je vezano uz umjetnu inteligenciju, konkretno uz praćenje odnosno estimaciju pozicije podmornice, objasnio nam je Đuraš.
‘Čistog ulaganja u znanost u Hrvatskoj je poprilično malo, ali na sreću smo ušli u Europsku uniju’
S obzirom na to da na ovom projektu, uz Ivu i Antuna, radi još mladih ljudi koji se žele baviti znanošću, pitali smo profesoricu Palunko ulaže li država dovoljno novaca u taj segment znanosti i obrazovanja. Smatra kako su ulaganja od strane države nedovoljna, ali je objasnila i zašto misli da je odluka oko ulaganja u znanost niža od realnih potreba.
– Čistog ulaganja u znanost u Hrvatskoj je poprilično malo, ali na sreću smo ušli u Europsku uniju, a i dosta dugo i prije ulaska u Europsku uniju imali smo pristup Europskim fondovima, tako da sada recimo biti znanstvenik i pronaći financiranje za istraživanje je lakše nego recimo prije dvadesetak godina. Tada su ulaganje u znanost bila još manja. Trebalo bi ulagati u znanost, a nažalost dosta ljudi ne vidi svrhu ulaganja u znanost jer nakon ulaganja jako puno sredstava, rezultati nisu toliko očiti, niti su očiti odmah. Kao na primjer trenutni SeaClear sustav koji će komercijalno biti spreman za pet do deset godina, zbog čega je nekada teško vidjeti povrat od ulaganja u znanost i istraživanje, poručila je Palunko.
Kako točno taj robotski sustav izgleda, ali i kako izgleda dron na kojemu radi naš tim stručnjaka, možete pogledati u videu ispod ili na našem YouTube kanalu.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.
