U Dubrovnik godišnje dolazi dvije tisuće znanstvenika iz cijelog svijeta: ‘Ovdje se spajao istok i zapad’
Oko dvije tisuće znanstvenika godišnje dolazi u Dubrovnik na akademske programe i skupove tamošnjeg Interuniverzitetskog centra (IUC). Riječ je o organizaciji, odnosno udruzi, koju je 1972. osnovao zagrebački rektor Ivan Supek. Zamislio je Dubrovnik kao mjesto okupljanja relevantnih stručnjaka iz cijelog svijeta koji će diskutirati o društvenim i humanističkim temama. Znanstvenici, najčešće iz Hrvatske, zemalja Europe ili Sjeverne Amerike, na jugu Hrvatske okupljaju se tako već 50 godina s mišlju da akademska zajednica ima odgovornost prema društvenim promjenama.
U neposrednoj blizini Sveučilišta u Dubrovniku u istoj zgradi nalaze se Centar za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu i Interuniverzitetski centar Dubrovnik (IUC). Ovaj potonji okuplja hrvatske i strane znanstvenike na skupovima raznih tematika, a osnovan je 1972. na inicijativu tadašnjeg zagrebačkog rektora Ivana Supeka. Kako nam je objasnila izvršna tajnica IUC-a Nada Bruer Ljubišić, godišnje organiziraju oko 60 programa i u Dubrovnik dolazi oko dvije tisuće sudionika.
‘Supek je želio ponuditi Dubrovnik ne samo zato što je lijep grad, nego zato što je spajao istok i zapad’
– Programi su raznoliki, od pravnih programa o ljudskim pravima, krivičnom pravu i zaštiti žrtava do feminističkih programa prava i filozofija znanosti, umjetnosti i jezika. Tu su i medicinski programi te oni iz prirodnih područja. Iako je Supek imao ideju koncentrirati se na društvene i humanističke znanosti, od samoga početka su sva znanstvena područja bila zastupljena jer je bilo koji suvremeni fenomen teško objasniti bez interdisciplinarnog pristupa, započela je Bruer Ljubišić.
IUC je prije dvije godine proslavio svoju 50. obljetnicu neprekidnog djelovanja. U samom IUC-u troje je zaposlenih, a logističku i administrativnu podršku pruža Sveučilište u Zagrebu. Kada je Supek osnivao IUC, imao je ideju o neovisnoj međunarodnoj instituciji za svjetsku akademsku zajednicu koja će okupljati studente, profesore i znanstvenike te doprinijeti uspostavi dijaloga. On je smatrao, navela je Bruer Ljubišić, da akademska zajednica ima odgovornost prema društvenim promjenama.
– Supek je bio fizičar, ali je bio i humanist, pacifist, pjesnik. Pisao je eseje, drame, bio je i filozof. Dolazeći iz prirodnih znanosti vidio je da njegovi kolege prirodnjaci imaju sposobnost vrlo lako uspostaviti međunarodne suradnje, ali da su diskusije kod znanstvenika iz društvenih i humanističkih područja pod kapom kulturoloških razlika, razlika u poznavanju jezika, povijesti i religije. Te razlike trebalo je prevladati kako bi se izgradila zdravija društva. Želio je ponuditi Dubrovnik kao mjesto susreta, naravno ne samo zato što je lijep kao grad pa može privući znanstvenike koji ovdje dolaze, nego i zbog povijesti i tradicije Dubrovnika koji je u prošlosti uspostavljao dobre veze između istoka i zapada. Ideju o IUC-u predložio je rektorima u Montrealu koji su ga podržali, pojasnila je Bruer Ljubišić.
‘U 50 godina imali smo 90.000 sudionika, većina dolazi s europskog područja i zemalja Sjeverne Amerike’
Naglasila je da je 1970.-ih kada je osnovan Centar Hrvatska bila dio Jugoslavije koja je pripadala nesvrstanim zemljama. Znanstvenici iz istočnih zemalja, podcrtala je Bruer Ljubišić, mogli su doći u Dubrovnik i upoznati svoje kolege iz zapadnih zemalja. To je bilo mjesto susreta istoka i zapada.
– Centar funkcionira kao konzorcij sveučilišta. Svako sveučilište koje je aktivno i dio IUC-a kao organizacije delegira jednog predstojnika u Vijeće centra koje je najveće tijelo. Vijeće potom bira Izvršni odbor te generalnog direktora koji upravljaju radom institucije. Koncept je bio da IUC funkcionira na principu jednakosti. Koncept je bio da IUC funkcionira na principu jednakosti, te da akademska zajednica samostalno bira i formira programe. Centar i dan danas tako funkcionira, pojasnila je Bruer Ljubišić.
Nastavila je da akademske programe kreira direktno akademska zajednica, a preduvjet je da su organizatori barem iz dvije različite zemlje. Jedan od prvih programa bila je filozofija znanosti na koju su dolazili i Nobelovci poput Heisenberga, Alfvéna i Rotblata. Danas su članovi IUC-a brojna svjetska sveučilišta poput Yalea, Oxforda, MIT-a, Sveučilišta u Bergenu, Oslu, Hamburgu i Utrechtu. Od hrvatskih u članstvu su sveučilišta iz Rijeke, Osijeka, Splita, Zadra, Dubrovnika, Pule, kao i Sveučilište Libertas te Institut Ruđer Bošković.
– U 50 godina imali smo preko 2.500 programa s 90.000 sudionika. Većina dolazi s europskog područja i zemalja Sjeverne Amerike. Ideja i misija Centra je povezati cijelu akademsku zajednicu, tako da imamo i organizatore iz Australije, Indije, Južnoafričke republike. Nastojimo potaknuti suradnje s udaljenijim sveučilištima, ali mogućnosti ovise i o financijama. Organizirati dolazak 20 studenata iz Južne Amerike nije baš jednostavno. Ipak, kada pozovete nekog uvaženog kolegu, kada mu rečete da organizirate program u Dubrovniku, lakše ga pridobijete nego da se isti program odvija negdje drugdje. Velika je to korist za hrvatsku akademsku zajednicu zato što Centar ne financira troškove puta ili boravka, ne plaća ni honorare za predavače. Najveći broj njih dolazi s vlastitim sredstvima, istaknula je Bruer Ljubišić.
‘Prihvatljivije je poslati profesora iz Zagreba u Dubrovnik na šestodnevni program nego da ga šaljete u Veliku Britaniju ili u SAD’
Dosta znanstvenika, navela je, sudjeluje na projektima Okvirnog programa Europske unije za istraživanja i inovacije Obzor te programima Erasmus+. Ciljevi tih programa su širenje sudjelovanja i izvrsnosti te reforma i jačanje europskog sustava istraživanja i inovacija. Kako je objasnila Bruer Ljubišić, i Ministarstvo znanosti i obrazovanja od ranih 2000.-ih podržava programe IUC-a.
– Ministarstvo i nudi stipendije za hrvatske sudionike koji dolaze na programe IUC-a jer ipak je to najekonomičnije da se postigne internacionalizaciju za hrvatsku akademsku zajednicu. Prihvatljivije je poslati studenta ili profesora iz Rijeke, Zagreba ili Zadra u Dubrovnik na šestodnevni program na kojem sudjeluju vrhunski znanstvenici iz svih krajeva svijeta nego ih slati u Veliku Britaniju ili u SAD. Svi organizatori nastoje biti aktualni u promišljanjima tema jer je to i misija Centra. Relevantnim akademskim programima izgraditi bolje društvo. Geopolitička situacija se mijenja, a podjele u društvima su sve veće i veće. Postoji potreba za jednim mjestom gdje će se akademska zajednica nalaziti i gdje će moći bez striktnih kurikuluma matičnih institucija slobodnije problematizirati bilo koje teme, zaključila je Bruer Ljubišić.
Projekt je sufinancirao Europski parlament u okviru programa subvencija Europskog parlamenta u području komunikacije. Europski parlament nije sudjelovao u njegovom pripremanju te ni na koji način nije odgovoran za sadržaj objavljenih vijesti.