Profesore je sve teže naći: Za ovih nekoliko predmeta to postaje gotovo nemoguća misija
Profesori postaju sve traženija radna snaga na tržištu rada u Hrvatskoj, a one iz područja informatike, matematike, fizike, kemije, postaje gotovo nemoguće naći, osobito u pojedinim dijelovima države. Razloga za to je nekolicina, a jedan od najistaknutijih je zapošljivost profesora spomenutih predmeta u industrijama, koje mahom nude kudikamo bolje uvjete nego li obrazovne ustanove.
foto: pixabay
Kako danas piše Jutarnji list, otežani pronalazak profesora informatike, matematike, kemije i fizike je prisutan već godinama, a trenutno je na pomolu eskalacija ovog problema. U skupinu deficitarnih profesora STEM predmeta, koji se sve češće umjesto za obrazovni sustav odlučuju raditi unutar realnog sektora, mogli bismo dodati i profesore biologe, koji također bez puno muke mogu pronaći posao u nizu industrija.
Profesori informatike traže se baterijom
Kako bismo uvidjeli opipljive brojke na burzi rada u Hrvatskoj, pregledali smo danas (9. travnja) kategoriju ‘Profesori, nastavnici i stručnjaci za obrazovanje na stranicama HZZ-a.
U toj skupini zanimanja traži se 345 ljudi, a od toga 20-ak profesora informatike te stručnih predmeta elektrotehnike i računarstva.
Na burzi je trenutno otvoreno i 18 oglasa za profesore matematike te 11 za profesore fizike.
Desetak profesora kemije i biologije, također se u ovom trenutku traži putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
– Kada raspišemo natječaj za određeno, bez obzira na koju duljinu, matematičara i fizičara je de facto nemoguće naći. U skorijoj budućnosti ostat ćemo bez tog kadra. Moramo biti svjesni da dobrog školstva nema bez dobrih nastavnika, upozorava za Jutarnji list Zlatko Stić, ravnatelj Prirodoslovno škole Vladimira Preloga u Zagrebu.
Tako navodi i jedan egzaktan primjer da su profesora Fizike tražili dva mjeseca, ali da ni to nije toliko problematično, budući da se stvarna deficitarnost ‘STEM profesora’ najbolje ogleda u manjim mjestima. Tamo se tvrdi Stić, natječaji za profesore ponavljaju i po šest-sedam puta.
Veoma traženi odgojitelji i profesori stranih jezika
Rješenja za nedostatak prosvjetnog kadra
Kao jedno od potencijalnih rješenja za sve izražajnije pomanjkanje profesorskog kadra, osobito u STEM područjima, ravnatelj Štic vidi u znatnijem povećanju plaća u prosvjeti.
– Zadnji je trenutak da se napravi dobra mreža škola i da plaće učiteljima ne idu gore za sramotnih tri posto nego 20, sa svim odgovornostima, koje slijede iza toga, poručuje Stić.
No, neka od rješenja, koja također traže široku suradnju politike, obrazovnih ustanova, ali i gospodarstva, moguće je potražiti u drugim, razvijenijim zemljama.
U SAD-u profesore novače iz industrije, ali im nude i mogućnost obuke studenata i učenika kao dodatni rad
Nedostatak profesorskog kadra unutar obrazovnog sustava, nije isključivo problem hrvatskog tržišta rada. S takvim izazovima se suočavaju i kudikamo razvijenije zemlje svijeta, primjerice SAD.
Uvidjeli smo to prilikom nedavne posjete nekolicini američkih community collegea, koji bi se donekle mogli poistovjetiti sa stručnim studijima u Hrvatskoj, premda se na tim institucijama u SAD-u, uglavnom moguće obrazovati i za obrtnička zanimanja.
Naime, uslijed nedostatka profesora za pojedine postojeće studijske programe te za novopokrenute, visoka učilišta u SAD-u novače ljude iz industrije, kako bi pokrili nedostatak prosvjetnog kadra.
Logika im je da ljudi koji su godinama obavljali posao u struci, primjerice IT-u, građevini, rudarsko-naftnim postrojenjima itd., imaju dovoljno znanja za pripremu i poduku, budućih zaposlenika u dotičnim djelatnostima.
Njihova dodatna obuka i licenciranje se provodi ovisno o prethodno stečenim kvalifikacijama, ali i programima unutar kojih vrše poduku. Tako primjerice postoje obrtnička zanimanja, za koja se učenici školuju ubrzano svega dva tjedna. Za te smjerove je nerijetko dovoljno dobiti licencu općinskog ili okružnog nadzornog tijela. Povucimo paralelu s našim sustavom.
Takve licence, uz dodatnu poduku iz pedagoških predmeta (ako ih profesori nisu prethodno položili) ili stručnih predmeta, vrše lokalne institucije nalik Agenciji za odgoj i obrazovanje (AZO), Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) ili Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO).
No, žele li se ljudi iz realnog sektora uključiti u obrazovni sustav na nekoj višoj razini pa primjerice predavati na stručnim ili sveučilišnim studijima, u SAD-u obično trebaju izvojevati licenciju od federalnog tijela, ponovno nalik AZO-u, ASOO-u ili AZVO-u.
Skupina ljudi iz industrije, koja se u SAD-u također novači na radna mjesta u prosvjetnom sustavu su i penzioneri. Naprosto pojedinci se dovoljno dobro osjećaju da i nakon 65 godine mogu nastaviti određenu satnicu ili cjelovite smjene raditi u školstvu.
Takva se mogućnost u SAD-u nudi, no trenutačno u Hrvatskoj, takvo što ne bi bilo moguće ostvariti u srednjim i osnovnim školama, budući da postoji ograničenje da po sili zakona, učiteljima koji su navršili 65 godina, prestaje ugovor o radu. Za visoko školstvo ova pravila nisu tako striktna.
Kao jedna od mogućnosti povezivanja ljudi iz industrije, sa školskim sustavom pa i tržištem rada su razni oblici internshipa odnosno stažiranja. Naime, često se spominje kako su kvalifikacije koje učenici, ali i studenti stječu kroz školski sustav, nisu odgovarajuće potrebnima na tržištu rada.
U ovakvom se okruženju obučavaju studenti u Manufacturing Training Centeru na Odjelu za mehatroniku pri Valencia community collegeu / foto: Olga Elena Bashbush|Washington Foreign Press Center
Kroz pojačanu praktičnu nastavu u srednjim strukovnim školama te određenu financijsku motivaciju ljudi koji djeluju unutar realnog sektora, na ovaj se način može steći višestruka korist.
Učenici mogu dobiti znanja i steći vještine uistinu potrebne unutar pojedinog područja, dok ljudi iz struke mogu svoja znanja prenijeti na buduće zaposlenike, a usput i skautirati najbolje od njih, što opet može pozitivno utjecati na trud učenika tijekom obavljanja stručne prakse, stažiranja ili sličnog oblika praktične nastave.
Sve u svemu, s obzirom na alarmantan nedostatak prosvjetnih kadrova, osobito u određenim područjima, suradnja s realnim sektorom u pogledu kadroviranja, nameće se kao jedno od rješenja. Drugo smo također već spomenuli, a to je produljenje radnog vijeka profesora, ako za to ima potrebe i naravno ako to pojedini profesor želi.
Postojeće stipendiranje studenata STEM zanimanja, jedan je od koraka u tom smjeru, odnosno u smjeru omasovljavanja defiticarnog kadra. Međutim, vrlo je teško očekivati da će diplomirani PMF-ovci ili FER-ovci, nakon završetka studija pristati raditi za prosječno 5.000 kuna plaće.
Stoga uz sve opcije koje su već poznate u razvijenim zemljama, valja i poboljšati uvjete prosvjetnih djelatnika. Je li to za 20% kako navodi ravnatelj Stić ili neki drugi postotak, to je sada već neko drugo drugo pitanje.
