Nekoj ženi sladak, ostatku čovječanstva suvišan: Jevgenij Onjegin (roman Aleksandra Sergejeviča Puškina)
Aleksandar Sergejevič Puškin smatra se najvećim ruskim romantičarom, nije na odmet ni činjenica da je najpoznatiji ruski pjesnik.
Jevgenij Onjegin roman je u stihovima, koji je prigodno nastao u vrijeme Puškinova progonstva. Čini se da čovjeka ništa više ne natjera na pisanje i ogoljevanja duše od samog bježanja i privremenog straha, koji samo daje dodatnu inspiraciju. Opisani napredak, u odnosu na naricanja antičkih autora za muzama, vraća izgubljenu nadu i priprema za novi nestabilni, možda dobro plaćeni, početak.
Iz Rusije, s nimalo ljubavi – 1.dio
Roman započinje kao što bi i svaki pravi roman trebao, eksplicitnim opisom glavnog lika, Jevgenija Onjegina, koji putuje na selo u posjet bolesnom stricu.
Jevgenij je mlada osoba kojoj je sve dosadilo i koja bi najradije, a to i radi, ljenčarila po cijele dane. Nažalost, mnogi se mogu poistovjetiti. U danom trenutku, možda najviše maturanti kojima je upravo ovaj čin jedan od glavnih poroka.
No, natrag na primarnog nemarljivca. Jevgenij zna kako osvojiti rusko društvo, kako se posve prirodno dehumanizirati i prodati se. Njegovo ponašanje dovodi čitatelje do želje za istim, i u skladu s time, donosim vam savjete: budite galantni, neka vam licemjerje bude vodilja, lažite kada se za to pokaže prilika, što je jasno uvijek.
Budite ljubomorni kada situacija to od vas zahtijeva, pokorni kada se želite umiliti i ravnodušni gotovo uvijek, osim u razgovoru s onima koje trebate ili još važnije, koji vas trebaju. Kada je već tema razgovor, znajte pričati kako spada, a to znači da su maniri na gumbu uključi/isključi, poslovni i ljubavni jezik su odvojeni, nekad i spojeni, ali najvažnije: znajte kada treba zašutjeti.
U gradu je glavni junak živio, kao i mnogi koji ne žele priznati svoje probleme i da su u problemu, razuzdano i bez prestanka je tražio užitak koji će mu um odvesti daleko od svega. Taj je kratkotrajni užitak, ukoliko volite čitati između redaka, bio skup i zauzet. Imajući potrebu, poziv i želju za bijegom, ostavio je grad iza sebe i uputio se na selo. Prije nego što je stigao do svog odredišta, umro mu je stric i u nasljeđu mu ostavio cijelo imanje.
Novi likovi i stari Onjegin – 2. dio
Kako Puškin ne bi davio čitatelje i zadavio sebe jedinim likom, uveo je nove. Na selo je stigao Vladimir Lenski, zgodan mladić lijepog ponašanja, idealiziran previše i prava pjesnička duša.
Zanemarivši potpunu suprotnost i promašenost karaktera, Vladimir i Jevgenij postaju prijatelji. Onjegin na Lenskoga gleda kao na igračku čija je primarna funkcije njega zabaviti. Možda Lenski vraća Onjegina u nevino djetinjstvo, mada se ne čini pametnim upotrijebiti nevinost i Onjegina u istoj rečenici.
Radnja napokon kreće u nekom smjeru kada Vladimiru u posjet dođe obitelj Larin. Mladiće, isto kao i čitatelje, zanima samo ženski dio te obitelji, a to su sestre Tatjana i Olga.
Situacija je sljedeća: Vladimir je zaljubljen u Olgu, a ni Olga nije potpuno slijepa za tu ljubav. Vladimirovim povratkom sa studija, strasti su se počele razvijati i otkrivati. Tatjana, sa svojom skromnom ulogom trećeg kotačića, starija je sestra koja se drži za sebe i dok se tako drži, pronalazi zadovoljstvo u čitanju romana.
Onjegina počinje zanimati tajanstvena obitelj, i na prvi se pogled zainteresira za Tatjanu. Tatjana se odmah zaljubljuje u njega, i pismena duša kakva jest, otkrije mu sve svoje osjećaje u pismu.
Jadne male Onjeginove izlike – 3.dio
Onjegin posjećuje Tatjanu i riječima joj zadaje pljusku na sve njezine osjećaje. Prodaje joj staru priču da je ona super, ali ne za njega. Uzeo bi je za ženu, ali on nije tip na takve staze. Žene su ga tijekom njegova kratkog života obilježile i nije se spreman posvetiti još jednoj. Završava s dobro poznatom taktikom koja uključuje omalovažavanje sebe i hvaljenjem ljepšega spola.
Tatjanini osjećaji nisu zamrli, ali rusko ljeto jest. Prije opasne zime, Vladimir i Olga su se spetljali i barem je nekome išlo dobro po pitanju ljubavi.
Kreće sapunica. Tatjana je imala noćnu moru u kojoj ju je Jevgenij pokušao ubiti, ali spasio ju je hrabri Vladimir. Na proslavi njezinog imendana, Jevgenij je zamolio Olgu za ples što je za posljedicu imalo Vladimirovu i Tatjaninu ljubomoru.
Lenski je izazvao Onjegina na dvoboj, i bio ubijen pošto je Onjegin doslovno pucao u njega. Izgleda da prijateljstvo ne može baš sve podnijeti.
Osveta je slatka – 4.dio
Olga se udala, Tatjana je trebala biti sljedeća, i na majčin je nagovor postala. Onjegin je lutao svijetom i zalutao na bal na kojem je susreo prijašnju ženu koja je venula za njim. No, sada su se karte preokrenule.
Tatjana je sada po njegovim standardima prava žena, najviše zbog toga jer je udana, i on njoj sada piše pismo. Na zabavi ga je žena potpuno izignorirala i ne imajući nijednu drugu opciju, Onjegin odlazi do Tatjane gotovo na koljenima i pronalazi ju u suzama nad njegovim pismom.
Tatjana mu priznaje da su njegovi postupci bili nečasni i da je i dalje zaljubljena u njega, ali da zbog njega neće prevariti niti ostaviti muža. Jedino koga Tatjana ostavlja je Onjegin na koljenima.