Prokleti junaci u Zločinu i kazni Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga
Nakon Marinkovićevog Kiklopa, u nastavi hrvatskoga jezika, Zločin i kazna je obvezno djelo koje zauzima drugo mjesto po prevelikom broju stranica.
Moulin Rouge! film | screenshoot iz filma
Nije čak problem u previše stranica, nego u previše nebitnih informacija. Autor bi se mogao pokušati opravdati prisutnim pozadinskim pričama i puštanju riječi na volju, ali to bi bilo pričanje u prazno.
Glavni „psihopat“ romana
Rodion Ramanovič Raskoljnikov bivši je student prava, koji je postao bivši jer nije imao dovoljno novaca za nastavak studiranja. Odustanak od studija za posljedicu je imalo osamljenost te neprestanu oskudicu u svakom aspektu života. Novčana nestabilnost dolazi u paru s psihičkom ili, u konkretnom slučaju, s ubojstvom drugog ljudskog bića.
Ovaj pravnik, iako propali, iznosi teoriju o iznimnom pojedincu: Ljudi su podijeljeni na nižu i višu vrstu, iako zaboravlja da svi pripadaju istoj vrsti, a iznimnim pojedincima sve je dopušteno jer oni pokreću i drže cijelo čovječanstvo u rukama koje apsolutno ništa ne rade, osim što ubijaju.
Možda bi Raskoljnikovu bolje pasao studij filozofije kad već priča nebuloze. Kao podršku svojoj teoriji, za primjer je uzeo Napoleona, vjerojatno zbog zauzetosti Hitlera.
Raskoljnikov ne da se ne drži svoje teorije samo za sebe, on ju stavlja na papir i pušta da bude objavljena u časopisu. Pošto bi bilo lijepo „raditi ono što pripovijedaš“, teorija je bila primijenjena u praksi na najbrutalniji način, ubojstvom bogate stare lihvarice ili simpatičnijeg naziva, ubojstvom ljudske uši.
Trebao je ubiti nekoga da bi mu svanula pomisao o tome da je nitko i ništa, nije ni izuzetan ni genijalan, on je kukavica koji se ne može ni s krivnjom nositi.
Možda je najbolje namjerno, isplanirano ubojstvo promatrati kao svojevrsnu „ups situaciju“ jer autor silno želi svoje čitatelje poučiti Rodionovom plemenitom karakteru. On spašava unesrećene djeve od potencijalnog silovanja, on siromašnima daje novce, unatoč svojoj svjesnosti i stanja oskudice.
Naposljetku je grizodušje samo nestalo jer mu je djevojka pokazala put iskupljenja, put kršćanstva. Lako se iskupiti kad ti je kazna za dva ubojstva prokletom sjekirom sedam jadnih godina u nekoj sibirskoj zabiti.
Kad ti „prijateljeva“ sestra i ženina ispomoć budi ugodne osjećaje
Svidrigajlov je Raskoljnikovljev alter ego, mali demon koji ga muči, ali zapravo ga ne muči, nego mu nudi laka i izvediva rješenja, poput bijega. Njegova je moralnost subjektivna, ali to da je zločinac, ubojica i razvratnik je objektivno. Čovjek bi rekao da nema grižnju savjesti, što i može biti istina, ali opet, žrtve ga progone svake noći.
Njegova je ljubavna situacija zanimljiva, lako shvatljiva, ali ne i opravdana. Oženio se ženom koja je otplatila kockarske mu dugove. To nije bila ljubav na prvi pogled, već jednostavno korist na prvu kocku. Kad mu je supruga bila otrovana, sumnjalo se na njega, a on je takve klevete liječio u opsjedanju Dunje, bivše ispomoći i još uvijek Raskoljnikovljeve sestre. Ta se veza nije dogodila, a kad ga je pokušala ubiti, odlučio si je sam oduzeti život.
Ne navaljuj vs. Navaljuj dok ti se ne preda
Razumihin i Lužin dva su proturječna lika, uglavnom prema korištenju pristupa zavođenja, tj. osvajanju djevojke.
Razumihin je Raskoljnikovljev prijatelj koji igra pametno, on prvo obrađuje brata da bi zatim suptilno prešao na sestru. Po prirodi je takav da će pomoći svakome, značenje pojma pesimizma mu je nepoznato, dobar je s ljudima i ne odustaje od onih do kojih mu je stalo.
Zaljubio se u Dunju i sanjao je o njihovom zajedničkom životu. Pustio je da stvari idu svojim tokom. Jasno, Raskoljnikovljeva ludost je uvelike doprinijela uspjehu, ona je predstavljala predzadnji korak do konačnog ljubavnog udarca. Isto tako ne smeta da se dvjema ženama u Rodionovom životu Razumihin baš sviđa. Jednoj na jedan simpatičan, drag način, a drugoj na posve prikriveni seksualni način. To prikrivanje je prozirno, ali zato ni Dunja ni Dostojevski ne odustaju od poricanja. Razumihin i Dunja su završili kako su i trebali, zajedno.
Petar Petrovič Lužin egoistični je gad koji naprosto ne zna sa ženama. Misli da je u prednosti jer je Dunjin zaručnik, ali Dunja ga ne voli, ne podnosi, ne cijeni. Draži joj je ulični štakor (pri čemu ne mislim na Razumihina) od njega.
Bez imalo pristojnosti, obznanjuje cijeloj njezinoj obitelji da svima njima čini uslugu što uzima njihovu kćerku i sestru za ženu jer navodno, nitko normalan ne bi išao spašavati siromašnu djevojku ženidbom.
Vjenčanje je propalo jer je Dunja umjesto Lužina izabrala vlastitu si krv. Odbijanjem jedne djevojke, odlučio je upropastiti drugu, preciznije Sonju na način da ju je optužio za krađu, ali i taj je plan propao, i on je zasluženo osramoćen.
No, jedna stvar koja se može protumačiti iz cijele knjige je ta da muškarce apsolutno nitko živ ne žali.
