Pripovijetka Preobrazba, objavljena 1915. godine, djelo je austrijskoga književnika Franza Kafke, a nastala je u razdoblju avangarde. Riječ je o jednom od najznačajnijih djela književnosti 20. stoljeća, pripovijetki koja na vrlo specifičan način spaja obilježja nekoliko književnih pravaca te nije nimalo čudno što je postala neizostavni dio svakog popisa lektire.
Preobrazba – naslovnica na njemačkom jeziku (foto: wikipedia.org)
Za početak samo nekoliko odgovora za one koji ovo djelo nisu pročitali (znam da ima i takvih) – ne, nije u stihu, ne, nema gomilu stranica i da, zanimljivo je.
Naime, pripovijetka Preobrazba donosi nam priču o trgovačkome putniku Gregoru Samsi čiji se život potpuno promijeni nakon što se jednoga jutra probudi kao golemi kukac. Služeći se fantastičnim i apsurdnim, Kafka Gregorovom preobrazbom prikazuje i kritizira moderno društvo te dehumanizaciju, otuđenost i slične probleme kojima je pojedinac u takvome društvu izložen.
Začuđujuće koje nikoga ne začuđuje
U Preobrazbi se isprepliću obilježja dvaju avangardnih pravaca – nadrealizma i ekspresionizma. Uporabom paradoksa Kafka spaja realistično i fantastično, ukida logiku i prikazuje zbivanja slična halucinacijama te tako ostvaruje svoju tehniku začuđujućeg koje nikoga ne začuđuje, a uporabom groteske stvara nakaznu sliku stvarnosti te tako na eskpresionistički način prikazuje nemoć pojedinca pred društvom koje mu uskraćuje slobodu. Tematiziranje otuđenosti, usamljenosti, dehumanizacije i besmislenosti ljudske egzistencije može se smatrati najavom nekih obilježja književnog egzistencijalizma.
Pripovijedanje je jednostavno i objektivno, a zahvaljujući tehnici začuđujućeg koje nikoga ne začuđuje stvara se tzv. kafkijanska atmosfera, koja u čitatelju budi osjećaj straha, jeze i tjeskobe.
Preobrazba, dvije, tri…
Preobrazivši se u kukca, Gregor za svoju obitelj postaje nešto krajnje odvratno i strano. Otac ga u nekoliko navrata fizički ranjava, majka ga ne može ni pogledati, a postepeno ga čak i njegova sestra Greta, koja je u početku jedina pokazivala neku vrstu empatije prema njemu, počinje smatrati teretom koji uništava obitelj.
No Gregorova fizička promjena nije, na iznenađenje mnogih čitatelja, popraćena psihičkom. Naime, on zadržava ljudske osobine, razmišlja o svojem životu, osjeća zabrinutost, ljubav i krivnju zbog kaosa koji je izazvao u vlastitoj obitelji. Gubitak empatije, sebičnost i nehumanost pokazuju ostali članovi njegove obitelji kojima Gregor zapravo ne predstavlja ništa više od običnog radnika koji redovito odlazi na posao kako bi njih uzdržavao, a nakon preobrazbe postaje im samo nepodnošljiv teret.
Na kraju Gregor svojevoljno odlučuje umrijeti kako bi ostalima olakšao život, a njegovi roditelji i sestra, nakon što sluškinja pomete Gregorove ostatke i baci ih u smeće, nastavljaju sa životom kao da se ništa nije dogodilo.
Zastrašujuća metafora za koju bismo silno voljeli da nije istinita
Gregorova preobrazba u kukca zapravo je puno više od onoga što uočavamo na prvu. Koristeći se fantastičnim, apsurdnim i grotesknim motivima, Kafka zapravo, preko lika Gregora Samse, iznosi kritiku modernoga društva i onoga što takvo društvo čini pojedincu, a Gregorova je preobrazba samo posljednja faza otuđenja i dehumanizacije na koju nas takvo društvo prisiljava.
Gregorov je život na neki način robotski te se svodi samo i isključivo na posao koji ne voli, ali ga svejedno odrađuje jer mora uzdržavati obitelj. Kada se toga jutra probudio kao kukac, Gregorova je najveća briga bila to što je kasnio na posao. To je logično jer zašto bi se itko zdrave pameti brinuo oko toga što se pretvorio u kukca. Sitnica.
Iako je ova pripovijetka nastala prije više od sto godina, mislim da se svi možemo složiti oko činjenice da se društvo još uvijek nije promijenilo. Još uvijek nismo ništa više od običnih izvršitelja zadataka i obaveza koje nam društvo nameće, još uvijek prolazimo isti proces dehumanizacije koji će, prije ili kasnije, završiti tako da ćemo se i mi jednoga jutra probuditi pretvoreni u golemog i gadnog kukca.
