„Opusti se, saberi se i nemoj završiti u zatvoru“ (Honoré de Balzac: Otac Goriot)
Otac Goriot francuski je realistički roman koji tematizira uspon i pad na društvenoj ljestvici.
Pripada Ljudskoj komediji, autorovom ciklusu sastavljenom od devedesetak romana i pripovijedaka koji su povezani istim likovima. Balzac se igra analizom, pošto je tema cijeloga ciklusa analiza francuskog društva prve polovice 19. stoljeća. Također je tvorac realističkog romana i začetnik kritičkog realizma.
Problematizacija
Tematizirana društvena ljestvica predstavljala je, u Parizu početkom 19. stoljeća, vrh koji je morao biti osvojen. Sramota je bila ne pokušati, sramota je bila ne uspjeti. Nije ni danas situacija ništa nova ni bolja, ali barem na našu štetu, postoje gori i ozbiljniji problemi.
Problem predstavljen u ovom romanu samo je jedan, a on je dakako novac. Novac se shvaća i uzima kao mjerilo vrijednosti, na zlom je glasu dobro poznata „koliko imaš, toliko vrijediš“. Novac, osim što je i sam problem, ujedno i nosi probleme: stalnu potražnju i potrošnju, nemoral, brak iz koristi i iskorištavanje.
Nema sretnih studenata
Eugène de Rastignac siromašni je student prava, on je još jedan studoš koji umire za društvenom afirmacijom. Odbacivši studiranje, nastoji uspjeti u visokom društvu, biti poželjan mladoženja, iako nema ni para ni veza koje je sam stvorio.
Rastom ambicija i približavanjem cilju, njegova početna glupa naivnost nestaje i moral postaje rezervna opcija, čak ni to, postaje sredstvo koje će se iskoristiti jedino u slučaju krajnje nužde. Jasno vam je, naravno, da čim je Rastignac pustio svoju moralnost, on se od nje zauvijek oprostio.
Razmišljanja i planovi mu više škode, nego što mu koriste. Umjesto da dobije ugled i bogatstvo ženidbom jedom djevojkom, on postaje ljubavnikom druge. Svjestan je da neće dobiti novce, da će vjerojatno biti prebijen i da mu je trenutačna ženska zanimacija grozna osoba bez ikakvih kvaliteta, osim jedne, koju ima priliku vidjeti, okusiti skoro pa svake noći.
Iako je okružen licemjerjem, uspijeva se sprijateljiti s Goriotom i Vautrinom, mada mu ovo drugo prijateljstvo, odnos, što god, zbilja nije trebalo. Nakon pokrivanja troškova sprovoda jednog od prijatelja, novcima koje ionako nema, bahato upućuje Parizu sljedeće riječi: „Sad je na nama dvoma red“.
Izgovorivši te riječi, odlazi k svojoj ljubavnici. Ako se ne uspije afirmirati kod nje, nema brige, ima još bogatih nevjernih žena, morala koji treba uništiti i plemstva koje treba upropastiti.
Nisi Krist da se žrtvuješ toliko
Čiča Goriot osiromašeni je bivši tvorničar tjestenine. Statičan je u svakom aspektu života i tijekom cijeloga romana, osim u pretjeranoj uzaludnoj ljubavi prema kćerima. Ta ljubav, taj odnos nije zdrav. Goriot konstantno ide na svoju štetu da bi razmaženim „kurtizanama“ udovoljio svakoj skupoj željici.
Kćeri su mu se udale za budale, a te su budale sav novac potrošile pa tjeraju svoje ženice da crpe i crpe kako bi sve iscrpile od rođenog oca. Jadni, naivni otac doživio je moždani udar i umro. Pred smrt, umjesto da si pošalje kćeri u rodno im mjesto, on sebe krivi za njihovo ponašanje.
Kćeri mu nisu došle na sprovod, nisu platile sahranu, poslale su proklete prazne kočije da isprate čovjeka koji ih je ’em napravio, ’em im sve omogućio. Ove su dvije djevojke grozna ljudska bića koja zalužuju patnju, ali još više vlastiti odlomak.
Joj, što je divno imati djecu
Kćeri koje imaju imena, ali ne zaslužuju njima biti oslovljene, su bezobrazne, razmažene, odvratne djevojke koje znaju jedino za sebe i za svoje potrebe. Ali one se ne brinu za te potrebe samostalno ili samoinicijativno, one su paraziti koji nikako da budu zgaženi. Imaju tu sreću da imaju oca koji im daje apsolutno sve. Da traže njegovo srce, kao u onoj sceni iz Snjeguljice, dao bi im bez problema.
Pošto ni same nemaju neke ili ikakve kvalitete, pronašle su si i takve muževe. Svaka ptica svome jatu leti, a patnja traži društvo.
Kriminalac romana
Vautrin, koji se zapravo zove Jacques Collin, lik je s temeljima koji bi ga mogli učiniti glavnim negativcem, ali on to nije. Već je ustanovljeno da su jedine negativke Goriotove kćeri.
Vautrin je zločinac i u svojim nemoralnim, kriminalnim krugovima poznat kao Bježismrt. Dijeli Eugèneu životne savjete koji se svode na brak iz koristi i lagodan život.
Što smo naučili? Društvo je pokvareno, spoznaja je o iskorištavanju poznata i svi bi prije ljubovali, nego se ženili.