Ljudi se mijenjaju… i vraćaju na staro (Ivan Kozarac: Đuka Begović)
Kozarčev roman budi razne emocije, problem je što nisu sve pozitivne. Njegovo je djelo psihološka studija lika, jedan je glavni lik i samo se njega prati.
Izricanje osuda tijekom čitanja romana neizbježno je, ali isto tako nemoguć je i bijeg od nadanja i vjere u promjenu. U svakom slučaju, nije dobro.
Krademo od antike
Priča započinje in medias res, odnosno u središtu zbivanja. Glavni lik, Đuka Begović nakon što je odrobijao četiri godine u zatvoru, vratio se u rodno selo.
Sve je ostalo isto, a nije se ni on promijenio. Dobra je vijest da se ne treba pokušati prilagoditi ili uopće prilagoditi novom okruženju i osobnosti. Ustaljene su navike dobre navike, osim u slučaju doma Begovićevih.
Đuka se prigodno počeo prisjećati prošlosti, prigodno jer je taj postupak potrebna karika za čitateljevo daljnje razumijevanje radnje i dobivanja lijepog osjećaja postojanja dimenzije. Nove, mračne, realne dimenzije. Dimenzije zvane Đurino djetinjstvo.
Kakav otac, takav sin
Đuku je odgojio njegov otac Šime Begović, čovjek koji je opisan kao rasipnik, neradnik i ljubitelj alkohola. Ne privlači njega samo čašica, nego i ženski spol.
Zato i ne začuđuje što dane i noći provodi po birtijama s bocom u ruci i okružen lakim ženama. Kada se ne zabavlja s damama, onda je zauzet nebrigom oko odgoja i cijele pojave sina jedinca. Šime živi od jutra do sutra, iskorištava sadašnjost do maksimuma i nimalo ne mari za budućnost. On je bećar nad bećarima i takav je mentalitet usadio u sina, tim se ponašanjem Đuka nastavio voditi kroz život.
Pošto je bio izložen raskalašenom i nemoralnom očevom životu, bilo je suđeno da postane njegovim dijelom. Poseban utisak ostavila je jedna, još jedna u nizu, noć u kojoj se Đuki promijenilo mišljenje o ljepšem spolu.
Ta promjena ni u kojem smislu nije bila dobra ili, ako ništa drugo, poštena. Utuvio si je u glavu da je ženina jedina funkcija da ugađa muškarcu. Iako se podrazumijeva da postoje različiti načini pružanja ugode i razne vrste ugode, daljnjim čitanjem ističe se samo jedna.
Đuka se osamostalio ili je barem tako mislio jer je zaustavio komunikaciju s ocem, ali je nastavio slijediti njegov način života. Onda je malo skrenuo s puta i s navršenih 19 godina života, oženio se. Ženidba nije promijenila njegovo razmišljanje o ženama.
Nesretna izabranica bila je djevojka imena Marija, nježna dušica koja je zaslužila bolje. Đuka je od njezinog života napravio seksualni pakao.
Birtijašica i robija, tim redoslijedom
Đuka nije vjeran muškarac, brak kao takav za njega nema nikakvu posebnu vrijednost. Zato je ubrzo nakon vjenčanja započeo vezu s birtijašicom, udanom ženom, ali nije bio jedini udvarač. Drugi je suparnik bio njegov otac Šime.
Veza je prekinuta naglo, Đurinim odlaskom u vojsku na tri godine. Nakon povratka, dobio je kćer, ali mu je smrt uzela ženu. Svoju birtijašicu pronašao je u zagrljaju svojega oca, ali to nije bila prijelomna točka njihova odnosa. Žestoka je svađa nastupila kad je Šime pokušao prodati zemlju. Taj je pokušaj završio tako da je Đuka udario oca po glavi željeznim predmetom. Šime se izvukao, ali je Đuka bio osuđen na četiri godine zatvora.
Uzaludna nada u pratnji Ruže
Tijekom cijele radnje, Đuka se kreće između dva stanja. Jedno stanje uključuje promjenu u ponašanju. Kada ga zahvati takvo stanje, Đuka je vrijedan i dobar, radi na zemlji i brine se za kćer.
Takva idila biva prekinuta dolaskom unutarnjeg nemira i vraćanjem starim navikama. Tijekom jedne takve promjene, sreo je ženu koja mu je pomutila razum. Pastirica Ruža privlačila ga je jer se izdvajala od asposultno svih drugih raspoloživih žena. Ruža je bila još jedna udana žena s kojom zabava nije bila dugog vijeka.
Još radikalnih promjena i nejasan završetak
Tijekom mijenjanja stanja u kojima se nađe, Đuka poznaje samo krajnosti. Tako se bio smirio, prodao što mu je ostalo od imanja koje je potrošio na pića i žene i novac želio dati kćeri.
Ubrzo se vratilo nezadovoljstvo životom koje je rezultiralo odbacivanjem zdravog razuma, teškim pijančevanjem, rastapanjem miraza te prodajom kuće i zemlje. Nakon svega toga, nakon uzaludnih dana, Đuka je postao pastirom, i počeo živjeti u tuđoj milosti. No, unatoč tome, priča tu ne završava.
Kozarac ne želi pustiti svojega glavnog lika, Đukina je sudbina određena čitateljevom voljom. Djelo završava riječima Možda će…
Možda se nikada neće promijeniti, možda će promjena biti epskih razmjera, možda… Možda je vrijeme uistinu bilo izgubljeno čitanjem ove knjige.
Za više iz rubrike lektire pogledajte ovdje. Cjelovit popis lektirnih naslova za maturu 2019./2020. pronađite ovdje. Testirajte svoje znanje na našoj platformi za učenje ovdje.