Za početak, Hrvatska u srcu. Namjerno nisam učinila sramotu miješanja tuđe i vlastite književnosti, iskreno za to bih samu sebe spalila na lomači. Mada bi i to bila nedovoljna kazna. Hrvatska je književnost sjajna u cijeloj svojoj pojavi, pa ako vam ovaj tekst da barem djelić uvida u genijalnost naših autora, misija je obavljena.
Klub ranoranilaca | screenshoot iz filma
Krenimo sa srednjim vijekom i Bašćanskom pločom. Općepoznate činjenice: godina 1100. i crkva svete Lucije u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku. Zahvale na sadržaju idu opatima Držihu i Dobrovitu te ekipi čiji se značaj vidi u njezinoj neimenovanosti. U pjesmi Svit se konča lijepo se vidi da nismo budale; kritika grešnog života redovnika i visokih crkvenjaka te klasika – najava kraja svijeta. Posebne riječi hvale ekipi iz Istre na prvoj hrvatskoj tiskanoj knjizi, Misalu po zakonu rimskoga dvora.
Humanizam i renesansa
U humanizmu oplakujemo, bilo majku Barbaru ili opustošeno Šibensko polje te putujemo s Vrančićem iz Budima u Drinopolje. Dubrovački se petrarkisti u Zborniku Nikše Ranjine vrte oko ženske ljepote i neuzvraćene ljubavi. Šiško Menčetić se fokusira na tjelesno, pardon svjetovno, a Džore Držić na duhovno.
Komediograf Marin Držić svojim je djelima uistinu nadahnuo neobrazovane glave naivnih drugaša. U Noveli od Stanca najjasnija je stvar da su mladi budale, preciznije Vlaho, Miho i Dživo, a Stanac je dušica. Pomet je odličan spajač parova, ali veza s njime ne bi bila dugog vijeka, jedina žena koju tolerira je Fortuna, koja ni ne postoji. Iz Dunde Maroja zlatna pravila glase: novac prije obitelji i ljubav prije ponosa. Teško se prilagoditi teškim ličnostima, a još je teže razlikovati ljude nazbilj i ljude nahvao.
Otac hrvatske književnosti, Marko Marulić svojim je djelom Judita poučio žene kako iskoristi Bogom dan seksipil za veće dobro, kao što je spas naroda. Zoranićeva vila Hrvatica plače jadna što nema dovoljno jabuka, odnosno hrvatskih djela jer se Hrvati srame vlastitoga jezika, a Hektorovićevi se ribari gube na moru čitava tri dana.
Barok
Započnimo s najvećim imenom: Ivan Gundulić. Čovjek je svestran, govorim o psalmima u kojima se David kaje, Osmanu čija je tema propast sultana, odnosno propast Turskog Carstva (baš smo tužni zbog toga), Dubravka u kojoj se muškarci prirodno bore oko žene kao da je plijen. Sagrješenje, spoznanje i skrušenje dobivaju novi smisao u Suzama sina razmetnoga, koji ni ne plače, ali dobiva oprost. Nerealno do boli, prije bi bila pljuska nego zagrljaj, ali brzo se preboli i ova nepravda. Plandovanja su hrvatski lirski kanconijer u kojima su teme aktualne: neuzvraćena ljubav i okrutnost drage. Iskreno vjerujem da niti jedna žena koja sada čita ovo, ne vidi problem.
Hrvatska verzija prosvjetiteljstva
Tu smo, gle čuda, pod vlašću raznih vladara, ali to naše pisce ne sprječava da pišu, pate u tišini s perom u ruci. Zamijeni to pero s olovkom, i dobiješ prosječnog studenta. Upamtite Razgovor ugodni naroda slovinskoga koji uči povijesti Dalmacije, Satira iliti divjeg čovika u kojem satir grdi ljude zbog kopiranja običaja i uči seljake kako brinuti o mentalnom zdravlju koje će dovesti do napretka svakog aspekta života. Matijaš grabancijaš dijak pokladna je igra u kojoj trebaš imati moći da razotkriješ društvene mane. Danas je ipak lakše, samo upališ vijesti.
Romatizam: Hrvati ipak vole
Napokon dolazimo do spoznaje da je jezik oznaka nacionalnog identiteta. U predilirskom dobu Vrhovac poziva na sve duhovne pastire svoje biskupije, a Mihanović želi popričati o domovini. Tijekom ilirskog pokreta, Gaj predlaže reforme slavopisa, kako za kajkavsko narječje, tako i za sve Južne Slavene. Drašković dijeli program buduće velike Ilirije, a zagrebačko Kolo počinje izlaziti.
Osniva se Matica, neodlučna oko imena (prvo ilirska, pa hrvatska), a veliki Ivan Kukuljević Sakcinski drži prvi govor u Saboru na hrvatskom jeziku. Tako da za sve one sjednice na HRT-u možete zahvaliti njemu.
Kraj romantizma obilježila je zabrana ilirskog imena i Bachov apsolutizam, u kojem nije bilo ni slova o hrvatskom članku. Preradovićeva Zora puca, možda će i biti dana, ali ono što je jasno je da njegovo srce ne miruje, vjerojatno zbog Mrtve ljubavi. Mažuranićevih pet faza: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob objedinjene su u Smrti Smail-age Čengića.
Napredniji od Europe: predrelizam ili Šenoino doba
Podvojeni smo između romantičarskoga i realitičnoga. Upoznali smo Prijana Lovru, intelektualca sa sela kojega su upropastile žene i grad. Nije trebalo čekati do moderne da se shvati da žene donose propast cijelom muškom rodu. U Zlatarovom zlatu tragična ljubav dvoje mladih isprepletena je s borbom oko Medvedgrada. Stjepko Gregorijanac ne zaslužuje titulu oca godine. O Kovačićevoj Registraturi mogla bih pisati i pisati, ali bi za vas bilo najbolje otići na moj članak posvećen jednoj i jedinoj Lauri G.
Novakovi Posljednji Stipančići samo su još jedan dokaz da autori ne žele ženama sretan završetak, ili barem nastavak života. Za sve moje ljepotice koje čitaju, posudite Kozarčevu Tenu, priču o djevojci koja je tragično skončala zbog svoje iznimne ljepote. Savjet: Oženjeni su ne, ne. Kranjčevićeva socijalna pjesma Bože! Bože! Zašto si me ostavio!? podsjeća me na riječi mog razreda pred maturu.
Hrvatska moderna
Studenti toliko vole Mađare da su im spalili zastavu na Trgu uoči otvaranja HNK-a. Što se dogodilo s njima? Protjerani su u inozemstvo, ali nisu odustali od studiranja. Zbilja sramota što se Prag i Beč mogu dičiti našim studentima, a ne mi. Iako je Hrvatska zaboravila na njih, oni nisu zaboravili na nju. Iako udaljeni, ustraju u pisanju i objavljivanju Hrvatske misli i Mladosti. Moderna se ne može odlučiti za jedan stil, pa ih odlučuje sve spojiti. Impresionisti i simbolisti ne daju mira dok se objavljuje pjesnička zbirka Hrvatska mlada lirika. Leskovarova Misao na vječnost još jednom podsjeća da je za pasivnog pojedinca neizbježan psihički slom.
Matoševe bizarne novele uzrokovale su neke besane noći. Alfred i Fanny se svlače pred papigom, Solus je i dalje kukavica, borba za ljubav nepoznati mu je pojam. Pjesma Dva levita pokazuje kako su i svećenici ljudi, ne možeš ti utažiti čežnju za drugim ljudskim tijelom. Šimunovićeva Duga potresna je priča o djevojčici koja je željela promijeniti spol, zbog okoline i završila je kao i svi hrabri, mrtva. Ukratko, okolina ju je ubila. Đuro Andrijašević bježi od svega, od posla, obrazovanja, ljubavi, života. Đuka Begović je budala, a Marko Babić ljubomorni gad.
Hrvatska književnost 20.st.
U ekspresionizmu se bojimo, bunimo i kričemo. Šimićeva Preobraženja zadaju muke, ali se možete poistovjetiti. Krleža je genije. Zbog studenta Vidovića su bile prolivene suze, a Barboczyjeva legenda još odjekuje. Filip Latinovicz je preživjeli glavni lik, što je u hrvatskoj književnosti čudo. Cesarićev Oblak i Tadijanovićeva Večer nad gradom su nas lijepo uveli u pakao zvan Prokleta avlija.
Druga moderna i postmodernizam
Krugovaši i razlogovci nisu bili te sreće da uhvate učenike u trenutku dobre volje. Kiklop je odlična knjiga, ali naporna užasno, pogotovo ako ste slučaj kao ja i zapravo ju pročitate. Ruke neću ni spominjati, komplicirano je. Šteta je što se postmodernizmu ne pridaje dovoljno pozornosti jer nastala djela su vrh umjenosti: nova verzija Hamleta u selu Mrduša Donja i Koraljna vrata koja još uvijek ostaju zatvorena. Isto kao i um ljudi koji su umjesto do knjižnice, skoknuli do sažetaka lektira.
