Okrutna omladina: nebitno koja generacija (Marin Držić: Novela od Stanca)
Ako na mladima svijet ostaje, svi smo kompletno i beznadno propali. Ako je današnja omladina slična onoj u renesansi, onda smo se mi odavno oprostili od napretka prema boljem sutra.
Nož u leđa | screenshoot iz trailera
Fokus ovoga teksta bit će na ponašanju mladih renesansnih ljudi, Držićevih likova, prema životu i starijima od sebe.
Štivo nije teško, ali karakteri jesu
U Noveli od Stanca, mladi su Dubrovčani jedne karnevalske večeri odlučili našaliti se sa Stancem, seljakom koji je došao u veliki grad prodati svoju skromnu robu u cilju ostvarenja bilo kakvog profita.
Prije opisa izvedene šale, slijede opisi mladića. Ne fizički, jer uz karakter kakav oni imaju, izgled je zadnji, ako ne i nepostojeći na listi prioriteta. Njihova imena su Vlaho, Miho i Dživo, ali ona nisu uopće bitna jer su oni kao omladina nebitni.
Vlaho se druži s kurtizanama i ne zbog njihovog dobrog društva, Miho se iskrada iz obiteljske kuće i odlazi u noćni život, a Dživo obmanjuje i vara one starije od sebe. Ne čine se baš kao materijali za buduće zetove, mada naravno da će neke na njih pasti. Taj dio uopće nije opisan u noveli ili dan kao scenarij, ali činjenice su činjenice.
Ljubav nije slijepa, ljubav je glupa. To se ni ne može zvati ljubavlju, to je kombinacija hormona, strasti i tromosti za pronalaženjem bilo čega boljeg ili dostojnim bilo čega dugotrajnog.
Kome je ovo smiješno?
Držićeva farsa u naslovu sadrži riječ novela, jer novela znači šala. Radi se o besramnom podcjenjivaju i ismijavanju starije osobe. Predvodnik svega je Dživo; dok on Stanca pravi glupim, ostala dvojica promatraju i uživaju, krijući se poput kukavica.
Dživo se predstavio Stancu kao bogat gradski trgovac govedima. Nažalost, ali potpuno očekivano, osvojio je i očarao starca svojim lažima. Stanac, ne znajući bolje i ne poznajući jednu dobru dušu u leglu gradskog nemorala, hvali lažljivca, govoreći mu kako je čestit, neokaljanog obraza i pametan. Vidi se da nisu poznanici.
Dživo polako prelazi na plan da „pomladi“ naivnog Stanca, pripremajući ga za novelu. Govori kako je prije dolaska u grad i on bio star, ali da je, zahvaljući vilama, vratio mladost i sada je mlađi nego ikada prije, u zamahu snage, i na vrhuncu života. Malo se previše uživio, ali zato je Stanac ostao očaran. Bulji u njega kao da se u djevojku pretvorio.
Stanac ne želi da sve ostane na pričama i pokazuje interes da i on ponovno bude mlad. Maštanje je bilo zadovoljeno, ali ne za Stanca. On nije iskusio mladost, već okrutnost i smijanje dubrovačke gradske mladeži. Maskirane vile, odnosno zafrkanti, obojali su mu lice i obrijali bradu. No, onda se dogodilo nešto neočekivano. Platili su mu za robu, koju je ionako planirao prodati. Ajde, barem nisu kradljivci.
Nemojte se zavaravati ili otići u krajnost razmišljanja o postojanju dobrote u mladića. Oni nisu dobri jer su platili, ti novci sigurno nisu ni bili njihovi. Vlaho nema, Miho ako ima, ukrao je od oca, a Dživo je nekoga prevario ili opljačkao ili oboje. Sve je moguće i ništa se isključuje, osim već spomenute dobrote.
Bez srama i morala
Sam taj mentalitet i ustaljenost pojave lošeg momka ili loše djevojke, zbog tuđih uvjeravanja, zvuči kao privlačan koncept. Ali privlačan za jednu noć, ne za cijeli život ili čak godinu dana.
Zabava, ludilo, promiskuitetno ponašanje i djelovanje bez imalo grižnje savjesti pojmovi su kojima se i previše često opisuje mladost. Ti su pojmovi korišteni jer jednom se živi, mladost je samo jedna, to su najbolje godine života. Ako su to najbolje godine života, onda ni ne začuđuje što u književnim djelima ljudi dignu ruku na sebe čim prođu dvadeset i neku.
Mladost je… previše istraženo razdoblje života. Tko nije patio, tko nije griješio, tko se nije zabavljao i tko nije uživao, taj očito nije ni živio. Što bi bilo kada bi mladost bila početna točka osobnog razvitka? Vrijeme rada na sebi, radu na odnosu s drugima, otkrivanju interesa, osmišljavanju budućeg plana? To bi bila lijepo provedena mladost, no ti će životni aspekti uvijek biti ostavljeni sa strane, uvijek otkriveni spontano, bez prethodnog djelovanja ili utjecaja.
Na spomen mladosti pamte se dani gluposti, dani zabave. U mladosti počinje ona laž koju svi i previše dobro znamo: Ima vremena. Poanta cijelog ovog teksta, od uvida u sadržaj i opisa likova do bacanja u dubokoumne vode, bila je ta da mladost nije izlika. Nisu jedino mladi okrutna bića, ali to je tekst za drugu prigodu o drugom djelu.
