Bježi, Andrijaševiću, bježi! (iz romana Bijeg Milutina Cihlara Nehajeva)
Sama činjenica da je podnaslov ovoga romana Povijest jednog našeg čovjeka dovoljno je po sebi zabrinjavajuća i dovoljno intrigantna da nastavite čitati.
Veliki Gatsby | screenshoot iz filma
Glavni lik, Đuro Andrijašević, tipičan je lik hrvatskog učenog čovjeka u malograđanskoj sredini pošto je opisan kao pasivan, preosjetljiv te kao i uvijek, psihički nestabilan.
Od čega Đuro zapravo bježi?
Andrijašević bježi od svega: od obaveza, uspješne ljubavne veze, obrazovanja, stabilnosti u svakom aspektu života i u konačnici, bježi od samoga života. On se ne snalazi u praktičnom životu, zapravo u životu uopće.
Glavni je lik pravi primjer intelekta iznad prilagodbe. Ne uspijeva se prilagoditi jer se ni ne pokušava prilagoditi, pušta da život prođe mimo njega. Po prirodi je povučen u sebe, ali sa svakim novim problemom, on se još više povlači u sebe.
On umjesto djelovanja, sanjari. Pita se što bi bilo kad bi bilo. Što bi bilo da položi završni ispit, što bi bilo da ga Verini roditelji podnose, što bi bilo da se jedanput zapravo zauzme za sebe.
Problem po problem, krenuvši s ljubavlju
Đuro je na početku romana bio u ozbiljnoj vezi sa zagrepčankom Verom Hrabar, iako nisu bili formalno zaručeni. Njihova je veza toliko ozbiljna da je Đuro pobjegao i od djevojke i od njezinih roditelja. U njegovu obranu, Verini su roditelji grozna ljudska bića. Čitajući roman, suosjećate s Andrijaševićem i korite Hrabarove.
S druge strane, da knjiga nije posvećena njemu, shvatili biste ponašanje Verinih roditelja. Oni su imali jasan plan za svoju kćer: neka se rodi, neka se školuje, neka se uda i neka ima djecu. U početku su bili za Đuru i navijali su za ljubavni par.
Ta je situacija bila aktualna kad je Đuro imao plan i novaca za polaganje završnog profesorskog ispita za dobivanje konačnog zvanja. Kad je to propalo, Hrabarovima je dojadilo.
Nisu željeli da njihova krv ovisi o muškarcu, da je na iglama i da živi u strahu. Maštali su o svijetloj budućnosti za svoju jedinicu. Istina je da su mogli biti malo blaži s postupcima i ophođenjem prema kćerinom izabraniku, ali i to je jedan dio roditeljstva.
Problem broj 2: novčana nestabilnost
Smrću strica Tome, Đuro je ostao bez izvora novčanog prihoda. Možete zamisliti koliko je bio potresen. Nagli gubitak novčane stabilnosti često vodi do propadanja planova za budućnost i priopćenja teških vijesti bližnjima ili barem ljudima koji računaju na vas. Zašto je ovo bio toliki udarac?
Ne samo zbog razočarenja u Verinim očima, nego i zbog Đurine mladosti. Đuro je kao mladić mnogo obećavao, činilo se da su mu predodređeni veliki uspjesi. Bio je darovit u području glazbe i književnosti. Međutim, osjetljiva i religiozno odgojena dječaka opteretila je spoznaja o ljudskoj spolnosti.
Kao osamnaestogodišnjak, Andrijašević je doživio ljetnu romansu sa Zorom Marak. Nakon provedene zajedničke strastvene noći, javio joj se, ali samo da ju obavijesti da su završili. Upisao je studij u Beču, ali ga nije završio jer mu je grijeh te jedne noći zaledio um.
Problem broj 3: školovanje i posao
Nije sve crno za našeg patnika, dobio je pripravništvo u Senju. Našavši se u Senju, našao se pred glavnim problemom većine ljudi koji se maknu sa studija i počnu raditi, bio je zadovoljan poslom, ali nije puno zarađivao od njega. Ja zbilja ne znam što je on očekivao od mjesta pripravnika. Vrijeme troši u gostionici jer senjska sredina ne nudi bogat društveno angažiran život.
Život ga još uvijek gazi sa svih strana, ali samo zato jer to sam dopušta. Ravnatelj mu čita bukvice, druži se s pogrešnim ljudima, književno djelo koje je stvorio doživljava same kritike.
Da ne duljim, Andrijaševiću je sve dojadilo i počinio je samoubojstvo. Pa, moguće samoubojstvo jer pod utjecajem alkohola čovjek ne upravlja samim sobom. U svakom slučaju, utopio se.
Jedini glas razuma u Đurinoj okolini: Toša
Toša je Đurin prijatelj iz školskih dana, ali još više njegova suprotnost. On je staložen, sretan, oženjen, ima djecu. Kada dođe do problema ili neočekivanih situacija on djeluje, bilo po svojem, bilo taktikom prilagođavanja. Toša je bio Đurin posrednik u dostavi poluljubavog pisma Veri jer Đuro ima zabranu prilaska, zahvaljujući Verinim roditeljima.
Toša je altruist, ali u dovoljnoj mjeri da sam sebi ne škodi. Kao duša od čovjeka, dostavom Đurinog oproštajnog pisma zadobio je traume do kraja života. Još jedna definicija prijateljstva, u kojoj ni jedna strana nije ostala pošteđena.
