Jao, Marinkoviću, jao. Nitko ne poriče da je Ranko Marinković genij, ali da je mogao napisati jasniju novelističku zbirku, mogao je.
S druge strane, da su njegove novele lako štivo, izgubile bi čar zabave i sveopće uzbune. Pa nismo u europskoj književnosti, u kojoj je svaka tema sadržana već u prvom poglavlju, ako ne i naslovu. Imajući to na umu, osvjestite još jednu ljepotu hrvatske književnosti, odnosno neznanje što se događa i nakon prvog poglavlja, što uzrokuje unutarnju primoranost čitanja do kraja.
Ruke
Naslov je zbirke, ali i novele s kojom započinjem. Nakon čitanja ove novele možda vam neće biti na odmet kupiti lisice, ali one kvalitetne. Bolje spriječiti, nego liječiti ili uklopljeno u kontekst, nasilje nije rješenje, a pogotovo nije rješenje kada su u pitanju djeca.
Pripovjedač je samo branio svoju čast, a to što Dječak nije odgojen, nije njegov problem. Naime, dok je pripovjedač hodao gledajući svoja posla i gledajući ispred sebe, pored njega su prošli Dječak i Djevojčica.
Drzak je Dječak pljunuo na pripovjedačevu ruku i Desna ga je dakako udarila. U tom trenutku nastupa Otac, koji se napokon sjetio da ima djecu, i potukao se s pripovjedačem.
Klasična životna priča i nimalo sretan završetak: pobjednika nema, a ruke su ostale okrvavljene. Takve ruke pripovjedaču ne bi trebale predstavljati išta strano, pošto mu je izvor prihoda potpisivanje smrtnih presuda. No, da se mi ukratko upoznamo s rukama koje su potpune različite, no kada se treba potući, djeluju bratski.
Lijeva je ruka dušica, a Desna je tiranin. Desna misli da ima razloga za slavlje jer je ona ta koja zna pisati, sva se pravi racionalna jer ima moć djelovanja. Dok je Desna tako zapela u nekoj pećini, Lijeva je dijete prirode koje ide za intuicijom i zapravo razmišlja prije djelovanja.
Zagrljaj
Ova novela ima više ja nego što svatko ima samoga sebe. Govorim o autorskom ja (liku, književniku koji je zapeo u pisalačku krizu), pripovjedačkom ja (pripovjedaču koji razgovara s autorskim ja, tj. likom) i trećem ja (književniku Ranku koji piše novelu). Marinković glumi psihologa i polazi od utemeljene teze da je čovjekovo ja podijeljeno na bezbroj ličnosti, ali pošto već piše novelu, ograničio se na tri.
Čitajući ovu zavrzlamu, zbunjeni ste cijelim putem. Ne znate što se događa, koje ja govori, gdje se likovi nalaze, gdje se vi sami nalazite. S uvodom još možete, nekako, shvatite da pisac pokušava nešto, bilo što napisati, a pripovjedač ga promatra. Pisac potom čini radnju dobro poznatu svima koji su se okušali u stvaranju novoga teksta, odustaje nakon prve rečenice i odlazi na ulicu.
Na sredini novele još je aktualna potraga za temom, kad ono policija. Novela završava piščevom odlukom da slijedi žandara i potom ga zagrli, i eto vam naslova. Sve bi bilo relativno slatko da Marinković nije zanemario pitanje pristanka prije intervencije na tuđem tijelu i cijelu situaciju s neželjenim dodirom.
Anđeo
Priča je o klesaru Albertu Knezu, čovjeku koji je drugima dao cijeloga sebe, a umro je ostavljen od sviju. Dao je utočište i obučio je maloga, bezobraznoga i nezahvalnoga Lojza svome zanatu, a on mu je zauzvrat spavao sa ženom iza leđa, u njegovom vlastitom domu.
Albert je lice svakog anđela radio po uzoru na Lojzeka. Jadan Albert nije ni uspio završiti svoj nadgrobni spomenik jer su ga bol i smrt udarile zajedno, i to istom snagom. Poruka je da su vjerovanje drugome i u drugoga za budale.
https://kvizovi.srednja.hr/embeddedquestion/39577
Prah
Ovom novelom napokon dolazimo do ljubavne drame, ljubavnog trokuta i ljubavnog brodoloma. I ova priča ide već ustanovljenim putem hrvatskih sapunica.
U središtu je priče čudnovata ličnost imena Tonko, no u središtu je ljubavnog trokuta, naravno ,djevojka. Slobodno doživite deja vu na Zlatne dvore kada vam kažem da se djevojka zove Ana.
Tonko je starija verzija patnika Werthera, jedina je razlika ta da se Tonko nije uspio ubiti. Dok je Wertherova patnja za Lottom bila kratkog vijeka, Tonko ni nakon 11 godina nije mogao preboljeti Anu. Ona je bila uspješna, pošto tu ljubav nije ni osjećala. Udala se za drugoga i osnovala obitelj s drugim. Besramna kakva jest, pozvala je Tonka da bude kum njezinom djetetu i budala se odazvala.
No, ova je novela više za čitanje negoli za prepričavanje. Stoga se slobodno patite.
Za više iz rubrike lektire pogledajte ovdje. Cjelovit popis lektirnih naslova za maturu 2019./2020. pronađite ovdje.