Od gospođe Olive do Adolfa Hitlera (Ranko Marinković: Ruke)
Lijepa je stvar Marinkovićevog stvaralaštva, osim genijalnosti, nezasićenost njegovim djelima. Zapravo, nikad dosta njegovih Ruku, barem u književnom smislu.
Teen Wolf | screenshoot iz serije
Čitajući njegove novele, nikada nećete iskusiti samo jednu emociju. On piše po principu da vam da sve, i onda vas gleda kako se patite dok vam sve dano opet ne oduzme. No, ono što vas uistinu dovede do pada na koljena nad njegovim djelom je vaša potpuna suradnja i prepuštanje, odnosno novootkriveni mazohizam.
Samotni život tvoj
Novela je koja se temelji na osamljenosti, promatranju, književnom stvaralaštvu i strahu, ili bolje rečeno, izvor je inspiracije za ostala djela druge moderne. Marinković točno zna koje mjesto u ljudskoj duši treba pogoditi u cilju slamanja čitatelja, ali i njegovog ponovnog vraćanja.
U ovoj se noveli prati dan u životu jednog osamljenog, neuspjelog pisca Tobije koji promatra svijet u zatvorenosti svoje kuće, pa tetkine kuće. Iskusnome oku, Tobija predstavlja slabu iluziju na Luciju Stipančić, iako njegova ljubav i smrt nisu opisani, uglavnom zbog toga jer izostaju.
Tog jednog dana, Tobija promatra uličnu svečanu procesiju, iz sigurnosti obiteljske kuće. Upušta se u razgovor s fratrom, kojemu točnost nije drugo ime, i namjerno ga usmjerava u krivom smjeru.
Neki bi rekli da je Tobija zloban, ali nije, njemu je samo dosadno, iako bi bila laž reći da zloba i dosada dolaze samostalno. Novela ironično završava mrakom u kojem Tobija, obavijen crnilom noći i noćnih mora, pokušava zaspati, ali je, kao i u pisanju, neuspješan.
Razlog je njegove nesanice djetinjstvo ispunjeno pričama koje nikako nisu bile za dječje uši.
Suknja
Ova je novela nešto drugo, prati jednu radnju, ali kao da postoji potreba vođenja bilješki tijekom čitanja. Glavni su likovi gospođa Oliva i stari Lintro. Gospođa Oliva načelnikova je supruga i ona u svojoj kući, daleko od požudnih očiju svijeta, ima neke svoje maštarije.
Zamišlja da ljubuje s mladićima (da, da, množina) koje promatra sa svog prozora, a cijeli joj se lik temelji na mržnji prema ženama ili kako ih ona naziva, monstrumima u suknjama.
Marinković je želio iskazati nekakve osjećaje prema ženskome rodu, pametnom izvedbom iz pozicije žene, pa se pojam suknje odnosi na sve žene. Naravno da će jedina novela u kojoj žena nije u sporednoj ulozi, ujedno biti i ona koja promovira zaostalost.
S druge strane, stari je Lintro prosjak koji je sebe i druge uveseljavao tako da je ženama podizao suknje. Kako bi pokazao zahvalnost Olivi što bi ga smjestila u ubožnicu, isto je napravio i njoj. Unatoč njezinim maštrijama, gospođi Olivi se taj čin nije svidio i pustila ga je da umre od hladnoće.
Onda je, kao najveća licemjerka, pustila koju suzicu i zasluženo nastavila živjeti, ruku pod ruku, s noćnim terorima.
Koštane zvijezde
Novela je ratne tematike koja se ozbiljnom temom bavi na smiješan način. Marinković kao da je zalutao u apsurd, mada čitajući njegova djela, shvatite da nije toliko daleko od toga.
U ovoj se noveli neki prestrašeni talijanski vojnici, pod vodstvom prestrašenog zapovjednika, iskrcavaju na otok. Kao pozdrav svim mještanima, koje je strah doveo do bijega u domove, zapovjednik ubija nedužnog psa koji, u retrospektivi, vrijedi više od njega.
Predvodnik je druge strane narednik Ilija koji je predao otok Talijanima. Ova je scena prikazana skidanjem njegove uniforme, zapravo njegovim ostajanjem bez koštanih zvjezdica koje su mu davale na važnosti. Postao je kao i svi drugi – običan, jadni čovjek. Pošto mučenje životinja u ovoj noveli nije strano, Ilija baca psa u more.
Zapovjedniku od maloprije, ubojici, nije se ništa dogodilo, ali zato postoje snovi u kojima će on biti u glavnoj, patničkoj ulozi.
Benito Floda von Reltih
Primjer je još jednog Marinkovićevog pokušaja poslijeratne tematike, no tema je originalna, primarno zbog usporedbe rata s ludilom. Tema je opet strah koji, ovoga puta, vodi u ludilo koje je rat. Ako želite raščlaniti naslov, bez prethodnog listanja novele, pročitajte ga zdesna nalijevo i dobit ćete Adolfa Hitlera. Dodate li ostatak, dolazite do imena fašističkih vođa Drugog svjetskog rata.
Ova novela donosi priču o nepoznatome čovjeku, barem Pripovjedačevom društvu, koji je tome istom društvu počeo opisivati stvaran događaj, koji više vuče na san. Naime, u toj je priči završio u psihijatrijskoj bolnici jer se previše zanio brojevima. Tamo je sreo novog najboljeg prijatelja, Adolfa koji ga je odveo u još veće ludilo.
Onda je uslijedilo nešto s lažnom smrću i uskrsnućem, ali je sve završilo nevjericom okupljenih. Društvo misli da je lud, a on u patnjama. On je samo još jedan primjer neshvaćenih slučajeva.
