Tko se boji Virginije Woolf – uspješnica Kazališta Ulysses izvedena u ZKM-u!
Ove je godine na Brijunima Kazalište Ulysses, u koprodukciji s Beogradskim dramskim pozorištem, premijerno odigralo svoju novu predstavu Tko se boji Virginije Woolf, u režiji Lenke Udovički. Predstava je doživjela velik uspjeh, a 11. prosinca premijerno je izvedena i u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Tko se boji Virginije Woolf – prizor iz predstave (foto: Kazalište Ulysses)
Riječ je o predstavi nastaloj prema istoimenoj drami Edwarda Albeeja koja već pola stoljeća osvaja kazališnu i filmsku publikom širom svijeta te se zbog svojih elemenata crne komedije, ali istovremeno i melodrame i tragedije smatra jednim od najboljih ostvarenja svjetske dramske literature. U glavnim su ulogama Rade Šerbedžija i Katarina Bistrović Darvaš, a na zagrebačkoj su ih premijeri pratili Milan Marić i Nika Ivančić.
Dramaturgiju predstave potpisuje Željka Udovičić Pleština, kostimografiju Bjanka Adžić Ursulov, scenografiju Stefano Katunar, koreografiju Matija Ferlin, a autori glazbe su Davor Rocco i Nigel Osborne. Svjetlo je oblikovao Andrej Hajdinjak, asistentica režije je Rajna Racz, a asistentica scenografa Paola Lugarić.
O čemu je riječ?
Tko se boji Virginije Woolf predstava je koja donosi priču o Marthi i Georgeu, sredovječnom bračnom paru koji u sitne sate, nakon završetka sveučilišne zabave, ugošćuje mladi bračni par, Nicka i Honey. U toj se noći raskrinkava idila života na sveučilištu, a pod izlikom viška alkohola ruše se ograde društvenih pravila i nemilosrdno se propituje naličje ove naše kulture i civilizacije. Likovi koji su do tada egzistirali pod krinkom normalnoga života tijekom noći skidaju maske, ali njihova iskrenost ne rezultira katarzom, već otvara prostor boli i patnje.
Predstava također vrlo nedvosmisleno najavljuje agresivnu i na sve spremnu „novu“ generaciju koja promovira zamisao da je uspjeh mjerljiv isključivo kriterijima koje sa sobom donosi liberalni kapitalizam te je to još jedan od načina na koji se dokazuje njezina suvremenost.
A kakva je bila predstava?
Sama činjenica je ZKM bio pretrpan publikom vjerojatno govori dovoljno. Rade Šerbedžija još jednom je dokazao da je jedan od najvećih glumaca koji je ikad kročio na našu kazališnu scenu i da je gluma za njega nešto potpuno prirodno, nešto što radi s potpunom lakoćom te nimalo ne čudi što je za ovu predstavu nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta. Svakom novom rečenicom, svakom novom scenom vidjelo se da je uistinu riječ o majstorskom glumcu koji je još daleko od odlaska sa scene i kojega se više nego isplati pogledati uživo.
Nasuprot Šerbedžiji, u ulozi Marthe je Katarina Bistrović Darvaš, jedna od rijetkih naših glumica koja mu uistinu može parirati. Njezina zaigranost, energičnost i agonija na kraju predstave nadmašuju čak i Elizabeth Taylor, koja je utjelovila Marthu u istoimenom filmu iz 1966. godine i za tu ulogu bila nagrađena Oscarom.
Sve u svemu, redateljica Lenka Udovički i dramaturginja Željka Udovičić Pleština napravile su sjajan posao, a uz ovakvu nevjerojatnu glumačku postavu možemo sa sigurnošću reći da će Tko se boji Virginije Woolf definitivno biti predstava o kojoj će se još jako dugo pričati.
