Izazov za novo ministarstvo: Kada bih upitala nastavnice i nastavnike zašto se uvela državna matura obično bi se prvo zamislili, a neki bi, nakon što bi malo razmislili, direktno priznali da ne znaju. Vrlo čest odgovor na pitanje o svrsi mature jest taj da je uvedena zbog pritiska Europske unije.
Ove školske godine treća generacija maturanata polaže ispite državne mature. Situacija se u usporedbi s 2008. godinom, kad su učenice i učenici organizirali masovne prosvjede protiv provedbe mature, popravila. Ali tri godine i četiri publikacije kasnije, ravnateljicama i ravnateljima, nastavnicima, nastavnicama, učenicama i učenicima još uvijek nije sasvim jasno zašto se matura uopće uvela i koja je njezina svrha.
Istraživanje koje sam provela u sklopu doktorske disertacije na Sveučilištu Cambridge pokazuje da ni sami obrazovni djelatnici često ne razumiju svrhu državne mature. Međutim, pitanje za ministra Jovanovića nije hoće li matura opstati, nego kako ju iskoristiti za podizanje kvalitete hrvatskog obrazovanja.
Vanjsko vrednovanje je obrazovni trend
Vanjsko vrednovanje je modni trend obrazovnih politika u svijetu gdje kvalitetu obrazovanja mjerimo prema izlaznim rezultatima standardiziranih testova koje je sastavilo određeno nezavisno tijelo. Kod nas se to tijelo zove Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
U Hrvatskoj je vanjsko vrednovanje poprimilo oblik državne mature na kraju četverogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja te nacionalnih ispita za vrijeme obaveznog školovanja. Znači, ovisno o tome koliko dobro naše učenice i učenici riješe te “vanjske” testove možemo donositi zaključke o kvaliteti našeg obrazovnog sustava.
Uz vanjske testove koji se organiziraju na razini države, postoje i testovi testova koji se provode na međunarodnoj razini. Oni nam dopuštaju usporedbu našeg školskog sustava s na primjer onim u Nizozemskoj ili Singapuru.
PISA je primjer jednog takvog testa. Administrira ga OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) i u tom obrazovnom odmjeravanju snaga sudjeluje sad već više od 100 zemalja svijeta. Iako smo 2009. godine imali ispodprosječne rezultate na PISI, nismo se pretjerano zabrinuli za budućnost kvalitete našeg obrazovanja.
Dapače, sve se čini kao da smo zastali na pola puta – uveli smo vanjsko vrednovanje na razini države i sudjelujemo u PISI, valjda vjerujući u to da će to odmah magično popraviti učenje i podučavanje u našim školama. Postoje različiti načini za podizanje kvalitete obrazovanja, ali javne diskusije o tome nema.
Zapravo, teško je uopće razlučiti koje državno tijelo se konkretno brine o kvaliteti nastave. A sve dok su jedine obrazovne teme koje se provlače u javnosti pitanje vjeronauka ili seksualnog odgoja, ne trebamo biti iznenađeni time da često ni djelatnici škola ne mogu napraviti poveznicu između kvalitete nastave i državne mature.
Od uvođenja mature do kvalitete nastave. Pokvareni telefon?
Iako je o njemu bilo priče još za vrijeme ministra Strugara, vanjsko vrednovanje postalo je stvarnost tek s dolaskom Primorca. Sigurno nije bilo lako u vrlo kratkom vremenskom roku od četiri godine uzburkati jedan cijeli uspavani obrazovni sustav, ali Dragan Primorac je to uspio.
Zasluga bivšeg ministra svakako leži u tome da je državnu maturu, kakvu-takvu, ispratio do kraja i osigurao njezin opstanak na hrvatskoj obrazovnoj sceni. Međutim, izgleda da je na tome stao.
Osoba koja je dovela vanjsko vrednovanje u Hrvatsku je dr. Petar Bezinović. Dvije godine nakon početka pripremanja državne mature napustio je projekt, ali bitno je zapamtiti Bezinovićevo ime jer je imao viziju kako bi uvođenje vanjskog vrednovanja trebalo djelovati na hrvatski obrazovni sustav.
Ta vizija se u kasnijoj implementaciji projekta, što zbog političkih razloga, što zbog manjka stručnosti, izgubila u raznim ishitrenim verzijama dokumenata mature dok su od parafa do parafa putovala kroz dubiozne kanale Primorčevog MZOŠ-a.
Što je ostalo od izvorne Bezinovićeve ideje, skupi je nacionalni test o kojem djelomičnno ovisi upis na fakultet. Radi se o kompromisu koji školama načelno daje povratnu informaciju o učeničkim rezultatima, ali ne unosi sustavno razmišljanje o poboljšanju učenja i podučavanja.
U mojoj doktorskoj disertaciji posjetila sam pet škola u Hrvatskoj u školskoj godini 2010/11. Škole se jako razlikuju jedna od druge, i služe kao studije slučaja o tome kako se srednje škole mijenjaju nakon uvođenja državne mature. Kada bih upitala nastavnice i nastavnike zašto se uvela državna matura obično bi se prvo zamislili, a neki bi, nakon što bi malo razmislili, direktno priznali da ne znaju.
Vrlo čest odgovor na pitanje o svrsi mature jest taj da je matura uvedena zbog pritiska Europske unije. Bitno je napomenuti to da državna matura nije uvedena zbog pritiska Europske unije.
Uvedena je zato što je vanjsko testiranje naprosto moda u obrazovnim politikama diljem svijeta,a Bezinović i Primorac su htjeli ostaviti trag u hrvatskom obrazovanju i zato su taj trend prenijeli na naš obrazovni sustav.
Vanjsko vrednovanje i srednje škole
S obzirom na to da su nastavnice i nastavnici glavni sudionici kvalitetnog podučavanja, vrijedi se upitati zašto upravo oni ne mogu napraviti poveznicu između državne mature i svoje uloge predvodnika kvalitetnog učenja i podučavanja. Tko je zakazao, odnosno tko je odgovoran za to da obrazovnim djelatnicima nije jasna svrha mature?
Profesori se po definiciji svog posla drže nastavnih planova i programa, a maturu doživljavaju kao strano tijelo. I ne samo to: rastrgani su između nastavnog plana i programa te kataloga ispita državne mature. Ako ne predaju prema nastavnom planu i programu, doći će im inspekcija.
Ako ne pripremaju učenike da dobro riješe test mature, boje se da će ispasti nekompetentni. Uvid koji imaju u rezultate mature nije im dovoljan da razumiju gdje mogu poboljšati svoj način učenja i podučavanja. Jedan nastavnik je to ovako objasnio:
Ja sam tu u moralnoj dilemi, to uopće nije stručna dilema, nego moralna. Hoću li ja skresati i njima umanjiti sadržaj programa, da bi oni na ispitu iz mature imali uspjeh. Ne znam želim li to napraviti uopće. Bez obzira na rezultate i bez obzira na to hoće li to njima u navodnim znacima koristiti. Ja sam shvatio nastavu kao nešto gdje se nudi širina i drago mi je da to sustav još uvijek nudi… I sad se nalazimo u dilemama i opterećuje nas što odabrati kao prioritet.
Dok sam razgovarala s nastavnicima o maturi, najviše riječi je bilo o organizacijskim promjenama koje su uslijedile u školi zbog mature, a ne o tome kako im je matura pomogla popraviti vođenje nastave. Kad je riječ o maturi, nastavnici najviše govore o čuvanju ispita i manjku vremena za pripremu i održavanje nastave za razrede koji ne polažu maturu.
Obično moraju predavati prvim, drugim i trećim razredima u skraćenim satima, a ne stignu se dobro pripremiti za te sate, jer su zauzeti čuvanjem ispita mature. I dok se brinu o organizacijskim poslovima, nemaju vremena smišljati kako popraviti svoju praksu i postati bolji nastavnici.
Primorčeva se obrazovna administracija u koju ubrajam AZOO (Agencija za odgoj i obrazovanje), ASOO (Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih), NCVVO (Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja) i MZOŠ toliko koncentrirala na to da se matura provede, da je kvaliteta učenja došla u drugi plan.
Novo ministarstvo će morati promijeniti svijest o maturi i uvjeriti škole da je ona nešto što se može iskoristiti kao podloga za bolje učenje i podučavanje. U cijeloj priči matura ne smije odmagati, a mora pomagati školama.
Matura je objektivna i Svi su pred maturom jednaki
Ono što je u cijelom procesu primjene mature u praksu dosad doprijelo do zaposlenih u školama s kojima sam razgovarala tijekom svog istraživanja je činjenica da je matura dobra jer je objektivna i transparentna, ali s njom nisu svi jednaki.
Ove školske godine treća generacija maturanata polaže ispite državne mature. Situacija se u usporedbi s 2008. godinom, kad su učenice i učenici organizirali masovne prosvjede protiv provedbe mature, popravila. Ali tri godine i četiri publikacije
Izjava ove nastavnice jedne opće gimnazije ima dvije premise koje, čini se, dijeli većina hrvatske javnosti: a) matura je objektivna i b) ta objektivnost iz nekog razloga donosi jednakost svih učenica i učenika.
Želim naglasiti da su objektivnost procesa testiranja i jednakost mogućnosti dvije različite stvari. I ne smiju se miješati niti onda kad se o maturi razgovara na subotnjoj kavi, a kamoli da ih miješaju obrazovni djelatnici.
Državnom maturom nastavnice i nastavnici više ne mogu davati ocjene kako žele. NCVVO je tijelo kod kojeg suze, kreativne, a ponekad i šarmantne isprike učenika za neučenje ne pale.
I ne samo to, matura kao zamjena prijemnim ispitima, određuje hoće li kandidat/kandidatkinja upisati popularni studij na dobrom fakultetu ili će svoje visoko obrazovanje prepustiti nekom misterioznom privatnom programu u predgrađu velegrada.
Cijeli proces pisanja mature jako je formalan i impersonalan, a treba osigurati transparentnost i objektivnost. Upravo transparentnost i objektivnost na maturi državu godišnje koštaju više od 30 milijuna kuna, ali one nisu isto što i jednakost.
Jednom kad obrazovanje postane nešto što zanima političare i širu javnost, shvatit ćemo da između transparentnog testiranja i jednakosti pristupa postoji velika rupa neriješenih pitanja socijalne pravednosti.
Jovanović bi mogao ostaviti stvaran trag u hrvatskom obrazovanju ukoliko se uhvati u koštac s pitanjem socijalne pravednosti. Učenice i učenici koji pristupaju maturi pohađali su različite tipove četverogodišnjih škola, njihovi roditelji su obrazovani ili neobrazovani, zaposleni i nezaposleni, bogati i siromašni, a žive i dolaze iz manjih i većih sredina. Sve to utječe na njihove životne šanse.
Nemoguće je uopće učekivati da jedan objektivni i transparentni test odjednom čarobno iskorijeni sve ekonomsko-socijalne nejednakosti između njih.
Izgledi i mogućnosti
Želim napomenuti da izvorni cilj državne mature nikada nije ni bio napraviti da svi budu jednaki, što god to značilo. Ukoliko govorimo o obrazovnim programima, nije bilo zamišljeno da strukovne škole mijenjaju svoje nastavne planove i programe zbog mature, niti da svi učenici koji polažu maturu trebaju slušati isti obrazovni program.
Međutim, čini se da matura ima potencijal iskorijeniti tradicionalnu podjelu na četverogodišnje strukovne srednje škole i gimnazije. Jedno od dugoročnih pitanja za ministra Jovanovića bit će upravo je li tradicionalna podjela na strukovne škole i gimnazije nešto što uopće treba opstati, uzmemo li u obzir činjenicu da većina učenika koja završi četverogodišnju strukovnu školu nastavlja svoje obrazovanje.
Što se tiče jednakih uvjeta za pisanje, odnosno transparentnosti vanjskoga vrednovanja, čini se da i tu ima prostora za poboljšanje. Profesori su mi rekli kako su na prošlogodišnjoj maturi učenici dobili zatvorene kuverte s testovima na kojima je već pisalo njihovo ime i prezime.
Dežurni nastavnici i ispitne koordinatorice nisu mogli provjeriti je li, na primjer, u tim testovima bilo nešto drugo osim testa, jesu li testovi bili već unaprijed popunjeni, niti jesu li svi učenici uopće dobili identične testove i identična pitanja. S pravom je zato jedna ravnateljica upitala ima li uopće smisla trošiti silne novce na projekt koji samo minimalno rješava nešto.
Ukoliko je matura uvedena da iskorijeni korupciju na prijelazu iz srednje škole na fakultet, trebamo se zapitati je li to stvarno slučaj ili je ona samo prebacila fokus onih koji žele varati. U zemlji u kojoj je kultura prepisivanja normalna stvar i gdje postoje pravila za svaku drugu situaciju u školi, osim za prepisivanje – teško da će formalnost procesa demotivirati one koji i dalje žele varati.
Naprotiv, matura je dala školama mogućnost da progledaju kroz prste učenicima koji prepisuju jer je i školama u cilju da njihovi učenici dobro napišu testove.
Kvaliteta ili tečaj Kako položiti maturu
Uz pitanje transparentnosti i socijalne pravednosti u srednjem obrazovanju, Jovanovićeva obrazovna administracija morat će okrenuti pozornost kvaliteti učenja i podučavanja u školama.
Trebat će smisliti kako iskoristiti vanjsko vrednovanje za sustavno podizanje kvalitete obrazovanja. Obrazovanje nije konstanta koju možemo prepustiti samoj sebi, ono je glavni mehanizam za dobivanje sposobnih i motiviranih mladih ljudi i iz tog razloga ne smije biti prepušteno inerciji birokracije.
Ukoliko matura ne postane integralnim dijelom obrazovnog sustava, neće moći pomoći nastavnicama i nastavnicima, a ni učenicima i učenicama. Moramo se priupitati želimo li od naših škola stvoriti tečajeve za polaganje ispita ili želimo pomoći učenicima da upoznaju same sebe, svoje talente, razvijaju emotivnu inteligenciju te daju konstruktivan doprinos društvu.
Škole, a pogotovo nastavnici, pritom igraju veliku ulogu. Mogućnost za Jovanovića leži u tome da nastavnike tretira upravo tako, kao ključne igrače, a ne kao izvršitelje jednostavnih administrativnih poslova.
U uvjetima gdje nastavnici nemaju glas u implementaciji obrazovne politike, skupi projekti kao što je matura samo se formalno provode, a ne doprinose poboljšanju stanja. Velik dio cjelokupne hrvatske populacije s VSS radi upravo u školstvu.
To je ogroman potencijal i prednost koja novom ministarstvu može pomoći – ne samo da pomogne školama, već da uči kroz njih i zajedno s njima.
