Članica Stručne skupine savjetuje kako trebate spremati lektire za državnu maturu
U potrazi za odgovorima koji će vam olakšati pripremanje lektira za državnu maturu te upozoriti na stvari oko kojih treba osobito obratiti pozornost, kontaktirali smo jednu od članica Stručne radne skupine za hrvatski jezik Sunčicu Podoreški. Profesorica je otkrila što to treba razumjeti na ispitu, a što interpretirati, kako se pripremati te što nikako nije poželjno činiti unutar tih priprema.
Iako su u ispitnim katalozima vrlo podrobno pojašnjene obveze i očekivanja od učenika na državnoj maturi za svaki pojedini predmet, ljudska riječ često ima dodatnu snagu. Stoga smo od članice Stručne radne skupine za hrvatski jezik Sunčice Podoreški tražili da pojasni na što maturanti trebaju obratiti osobitu pozornost prilikom pripremanja lektira, koje su dio ispita iz književnosti, ali i eseja.
Kada treba znati interpretirati, a kada razumjeti?
Stručne skupine oblikuju pitanja za državnu maturu te određuju koja će djela ući u ispitnu literaturu. Stoga smo iskoristili priliku i upitali članicu, koji su kriteriji odabira knjiga, što ih maturanti moraju savladati za svoj završni srednjoškolski ispit iz hrvatskog jezika.
– Popis esejskih djela vezan je uz nastavni plan i program tako da smo pokušali obuhvatiti sve književne rodove, različita književnopovijesna razdoblja, autore europske i hrvatske književnosti.
Na temelju iskustva članova Stručne radne skupine koji su dugogodišnji nastavnici u gimnazijama i strukovnim školama odabrali smo djela koja su sadržajem, strukturom, stilskim obilježjima, aktualnošću poticajna za usporedbu, analizu, tumačenje, obrazlaganje, raspravu i ostale ishode navedene u katalogu, podrobno pojašnjava profesorica Podoreški.
Dvije su razine poznavanja djela i razdoblja, na koje učenici trebaju biti spremni – razumijevanje i interpretacija. Članica Stručne skupine naglašava na koje se dijelove odnosi jedno, a na koje drugo.
– U poglavlju Obrazovni ishodi u ispitnome katalogu konkretiziran je opis onoga što pristupnik mora znati, razumjeti i moći učiniti kako bi uspješno riješio ispit. Navedeni ishodi vrlo su općeniti i vezani su najčešće uz glagole prepoznati i razumjeti (kada je riječ o književnopovijesnim razdobljima, književnoteorijskim pojmovima, specifičnostima stvaralaštva pojedinoga autora) i interpretirati kada je riječ o konkretnom književnome djelu.
U zadatcima višestrukoga izbora uz polazne tekstove ispituje se zapravo niz podishoda koji su obuhvaćeni općenitim ishodom interpretirati (odrediti glavni motiv, temu polaznoga teksta, razumjeti odnose između likova, tumačiti značenje pojedinih stihova ili rečenica, prepoznati stilske figure i njihovu funkciju, razumjeti tekst na temelju leksičkih, sintaktičkih i stilističkih osobitosti), rekla nam je Sunčica Podoreški.
‘Nikako učenje fabula napamet i učenje već napisanih interpretacija’
Popis lektira nije se mijenjao od školske godine 2011./2012., što je jednostavno utvrditi pregledom ispitnih kataloga ove i prethodnih godina. No neke izmjene će se ipak dogoditi naredne godine.
– Najavljujemo manje izmjene za školsku godinu 2015./2016. koje su usklađene s nastavnim planom i programom, a o tim promjenama svi će nastavnici i učenici biti pravovremeno obaviješteni, istaknula je profesorica Podoreški.
Bilo bi najjednostavnije reći da sve što je navedeno kao literatura u ispitnom katalogu treba dobro savladati i visoka ocjena neće izostati. No tražili smo od članice Stručne skupine da ipak naglasi na što osobito učenici trebaju obratiti pozornost prilikom pripreme hrvatskog jezika za državnu maturu, kao i koji bi bio poželjan način pripreme.
– Tijekom svoga četverogodišnjeg školovanja učenici se u redovnoj nastavi materinskoga jezika sustavno bave analizom i interpretacijom književnih tekstova tako da takav način ispitivanja nije nikakva novost za učenike.
Dobar način ponavljanja svakako su već objavljeni ispiti, sinteze književnopovijesnih razdoblja, ponovno čitanje vlastitih bilježaka o djelu, ali nikako učenje fabula napamet i učenje već napisanih interpretacija.
U pisanju eseja zahtijeva se smještanje djela u književnopovijesni kontekst, prepoznavanje ključnih sadržajnih podataka, problematizacija polaznoga teksta te povezanost s cjelinom djela, obrazlaganje vlastitih tvrdnji, sinteza argumenata, stavova i čitateljskoga iskustva, smislena i logična povezanost teksta, prikladan stil te uspješna uporaba hrvatskoga jezika, objasnila je Sunčica Podoreški.
