Dan prije mature iz Hrvatskog otrovao sam se punjenim paprikama
Gotovo svi maturanti u državi idu na maturu iz Hrvatskog jezika, a brojni imaju ono što bi se kolokvijalno moglo nazvati ‘nervozan stomak’. Važan je to ispit koji će nekima od vas uvelike odrediti životni put u narednu godinu, dvije, tri, i nikome nije skroz svejedno kakav će biti ishod. No, da uvijek može gore od toga, ja sam živući primjer.
Foto: Pixabay
Vidite, za razliku od vaših tek metaforički nervoznih stomaka, moj se dan prije mature iz Hrvatskog baš onako zapravo unervozio. Taj četvrtak tetka je za ručak kuhala punjene paprike. Mi smo jeli nešto drugo, ali je ona nakuhala, kako se to inače u Dalmaciji radi, za dvadeset ljudi pa je prigodno ostalo i za večeru. Inače nemam običaj za večeru jesti kuhano, posebice u ljetnim mjesecima kada isparavaš kao antička terma, ali hej – punjene paprike se ne odbijaju.
‘Jebote, pa šta je sad?’
Nesvjestan što mi se sprema, sjeo sam za stol, dvaput vadio na tanjur i baš se prejeo. Kažu da treba dobro jesti i naspavati se prije mature, a ja sam to shvatio na najdoslovniji mogući način pa možda sat vremena nakon večere otišao spavati. Po valjda stoti put u životu koštalo me to što nisam znao reći – ne. Rekao bih da je drama nastupila kad sam se probudio, no u meni je, očito, kuhalo cijelu noć dok me iz sna nije otrgnuo tako oštar osjećaj boli u donjem dijelu trbuha.
Pomislio sam ‘jebote, pa šta je sad’? Tek što sam ustao iz kreveta skužio sam da se ispred wc-a već stvorio red i da se ukućani, svi odreda potrovani punjenim paprikama, već počinju i nervozno svađati. Strah je zajebana stvar, a kud li većeg straha od toga da se, u bolovima, usereš u gaće ili, nedajbože, nasred kuće. I dok je struja misli upravo ovako kako pišem meni tekla umom, sjetim se – PA JA DANAS PIŠEM MATURU IZ HRVATSKOG.
Cijeli dan sam strepio da se ne userem
Došao sam nekako i ja do wc-a. Ne brinite, neću vam prepričavati što se unutra događalo, ali možete pretpostaviti da nije bilo dobro. Za dva sata moram sjesti na ispit na kojemu moram, uz punu koncentraciju, izdržati skoro dva sata, super riješiti ispit. I to nije sve, čim završim s ispitom, sjedam na bus i idem za Zagreb jer moram na prijemni za faks. Mogao sam sve zamisliti, ali da ću pisati maturu i putovati za Zagreb pa tih osam sati, ne metaforički, ne preneseno, ne figurativno, nego doslovce – strepiti da se ne userem. Znate, taj strah imao je i svoj poseban kontekst. Naime, moj dosta dobar frend je par godina prije pao maturu iz Matematike zato što se – usrao.
Znam da bi to uveselilo neke od vas, ali ne, nisam se usrao na maturi. Ni u putu za Zagreb. Štoviše, nisam srao do sutra dan, što mogu zahvaliti divnoj teti u trogirskoj ljekarni i nekim konjskim tabletama koje su začepile što se taj dan začepiti moralo. Maturu sam, da se sad malo i pohvalim, rasturio. Dobio sam peticu i upisao sam točno onaj faks koji sam htio. Istinabog, u procesu sam, posebno tog kobnog petka, dobio više nervnih slomova, ali uspio sam. Znate kako se kaže, when life throws shit at you, cover it in glitter.
