Matura iz hrvatskog jezika glasi kao jedna od težih. Opseg gradiva hrvatskog jezika se proteže kroz, hm, puno stoljeća. Od gramatike i pravopisa do književnosti i same povijesti književnosti te na žalost mnogih, lektira.
Fickr; Laurence Simon
Kako vrijeme sve brže prolazi polako postajemo svjesni situacije da trebamo nadoknaditi par godina nepročitanih lektira jer se esej neće sam napisati. Ali kako? Uz sve obaveze koje povlači samo završavanje razreda, učenje (ili u mom slučaju neuspjeli pokušaji učenja) za maturu pa da još idemo čitati Zločin i kaznu? Ne hvala.
Riječi je puno i treba početi na vrijeme
Riječi je bezbroj, volje malo, no treba početi. I tako sam ja jedno jutro otišla u radnu sobu pronaći Antigonu. Vratila sam se sa još desetak priručnika o tome kako napisati nešto da dobro zvuči, zatim gramatike te na kraju i sama Antigona. Odlučila sam je ipak ne pročitati u cijelosti, već kako bi se reklo ‘ovlaš’. Čak je i ispalo odlično s obzirom na to da sam pronašla lijepi sažetak svega bitnog. Sada znam sve, od likova do radnje i ostalih obilježja spomenute. Treba se znati snaći.
Naravno ne planiram to isto izvesti s ostalim djelima koja su vrijedna čitanja ( nije da omalovažavam sve lektire, ali budimo realni, Krleža je mogao pisati i s malo manje njemačkog što nikome ne bi smetalo). Lovca u žitu sam prošla na moglo bi se reći malo manje bezobrazan način (oprosti Sofoklo, jednostavno ne preferiram dramske tekstove). Pročitala sam ga davno u prvom srednje, no smatram da ta knjiga nije primjerena tom uzrastu. Onda je nisam shvatila, ali sada je dobila potpuno novo značenje. Bilo bi zabavno to pisati na maturi s obzirom da sam pišući analizu odbila pomoć interneta i uključila svoju glavu – bilo je super, probajte.
Još kada bih tako i ove ostale zaostatke od prva tri razreda i na konju sam. Nije nam kasno ni sada početi s obzirom da ima još oko 90 dana do trenutka kada ćemo to znanje trebati zapravo i primijeniti.
Naučite se izražavati čitanjem
Da sažmem, najbolje bi nam svima bilo nabaviti lijepu skripticu na kojoj sve piše, jer nije dovoljno znati samo radnju. Svako djelo treba dublje analizirati zbog toga što to nisu samo prazne riječi na papiru, već životne pouke koje nesvjesno upijamo. Zatim treba početi čitati, ali prije toga obavezno proći kroz analizu. Ne znam kako vi inače radite, ali ja sam u praksu uvela to da saznam stvari na koje se trebam koncentrirati i tek onda započnem sa čitanjem.
Sigurno tu postoje oni koji ne vole i ne žele čitati (ako hoćete iskreno, to je totalni debilizam). Naravno i ja ću nekad radije gledati film ili bezveze biti na mobitelu, no to mi neće napisati maturu. Kako proširiti vokabular? Čitanjem. Kako se naučiti izražavati? Čitanjem. I naposljetku kako uopće napisati esej? Čitanjem.
Na nama je hoćemo li odabrati čitanje djela na način da pročitamo skriptu ili na način da pročitamo knjigu. No sama bit je u tome da moramo nešto pročitati. Idealno je kada bi uklopili to dvoje i napisali jedan esej dostojan srednjoškolca.
Mislim da sam odgovorila na pitanje kako? A sada, hoće li biti lako? Meni možda i hoće, ali to je zbog toga što se tjeram da pišem i ljepše izražavam. Shvatila sam da mi nisu dovoljni samo eseji koje pišemo u školi, već mi je trebalo nešto sa strane kao što je ovo što upravo pišem. Nadam se da će vam ovaj moj pokušaj vježbe pisanja da si olakšam esej, pomoći u vašem pisanju eseja. Neće biti strašno, samo treba upotrijebiti što veći opseg znanja, ne samo iz hrvatskog jezika, već onog što čuči u nama i samo čeka da nam pomogne.
Autorica Ema Sorić/maturantica
