[Glas učenika] Maturantica pisala ministru i Stožeru: ‘Ove godine nismo bili u školi nego u zatvoru’
Za brojne maturante ovo je posljednji tjedan kojeg provode u školama. Iako se za njih nastava uživo trebala održati još 24. i 25. svibnja, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs školama je poslao preporuku da se ta dva dana nastava za maturante održi online. Izuzetak bi bili učenici kod kojih se mora provesti provjera znanja. Ravnatelje je uputio i da s učenicima i roditeljima odgode odlazak maturanata na veća okupljanja, poput norijada. Takvom preporukom želi se smanjiti broj učenika u samoizolaciji i onih koji će biti zaraženi tijekom mature. No, ova preporuka ministra izazvala je val nezadovoljstva među učenicima. Njome je nezadovoljna i maturantica Srednje škole Krapina, Antonija Golub, koja se ministru i Stožeru obratila pismom. Pismo prenosimo u cijelosti.
Foto: Pexels
Poštovani ministre Fuchs, poštovani ljudi iz Stožera, poštovani čitatelji, poštovani maturanti, obraćam vam se s velikom tugom, a ujedno i ljutnjom.
Maturantica sam, isto kao i mojoj generaciji nije mi lako. Jedno razdoblje koje je trebalo biti najljepše razdoblje našeg života prošli smo jako ružno i stresno. Prije nekoliko dana saznali smo informaciju da smo posljednja dva dana na nastavi online. Iskreno, mi posljednja dva dana nismo ni planirali doći, jer ste nam oduzeli sve. Ovu školsku godinu nismo bili u školi nego u zatvoru – nema odmora vani, nema trenutka bez maske, na kraju krajeva nema ničeg lijepog.
Daleko od toga znam da se bi epidemiološke mjere trebale poštivati, jer stanje u Hrvatskoj bilo je jako loše, ali ako smo ih poštivali do sad zar nam se treba oduzeti i zadnji dašak lijepih uspomena, zadnji dani srednjoškolskog obrazovanja, nešto što smo svi jedva čekali i planirali tri, četiri ili pet godina koliko smo pohađali srednju? Zašto? Znam da nisam jedina i znam da nije teško samo meni nego tisućama učenika diljem Hrvatske, ali idemo se probati izboriti barem za nešto, idemo probati postići barem nešto, idemo probati, iako mi mali ljudi nikad ništa ne možemo promijeniti, ali ako ćemo samo sjediti i šutjeti, na kraju krajeva trpjeti i prihvaćati sve, nećemo doći nigdje. Najteže je krenuti.
Kako su naši profesori krenuli u štrajk, a nama ni krivima ni dužnima uskraćena je nastava, isto kao i svaki izlet koji se trebao dogoditi, isto kao i maturalno putovanje po kojem se pamti srednjoškolsko obrazovanje, isto kao i izlasci i tako niz stvari koje bi mogla nabrajati u beskrajnost, ali opet mislim “pa vjerojatno nema smisla”. I baš zbog ove rečenice smo tu gdje jesmo. Nisam više mogla šutjeti i iznijela sam svoje mišljenje, također potaknuo me učenik iz riječke gimnazije s kojim se u potpunosti slažem.
Sva događanja koja se odnose na nešto bitno velikim ljudima mogu se održati, a ono što je nama malima bitno, to je nebitno. Jako tužno. Za kraj bih još željela reći da će biti još više druženja nego u normalnim okolnostima, jer nećemo moći biti ispred škole kao bivše generacije, na zraku, ludovati kroz grad, zabavljati se, nego ćemo se morati skrivati u zatvorenim prostorijama. A kad se otvori sezona svi turisti su dobrodošli i tada neće biti strogih mjera.
Lijep pozdrav.
Antonija Golub, učenica Srednje škole Krapina
Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!
