[Glas učenika] ‘Zašto smijem na izbore ili dočekati premijera, ali ne i posljednji put zagrliti prijatelje?’

U većini županija nastava za maturante do sada se izvodila u školama, ali posljednja dva dana njihove nastavne godine mogla bi izgledati drugačije. Svim srednjim školama ministar obrazovanja Radovan Fuchs uputio je preporuku da se 24. i 25. svibnja nastava za maturante održi online, a da u škole dođu samo učenici kod kojih se mora provesti provjera znanja. Uputio je ravnatelje i da se dogovore s učenicima i roditeljima oko izbjegavanja većih okupljanja za maturante, sve kako bi tijekom državne mature što manji broj njih bio zaražen ili u samoizolaciji. Takva preporuka izazvala je revolt kod brojnih učenika, a jedan od njih je i maturant Prve riječke hrvatske gimnazije, Erik Haidinger, koji je ministru uputio otvoreno pismo. U nastavku ga prenosimo u cijelosti.

Norijada 2019., foto: Ivan Božić/srednja.hr

Poštovani ministre, još ‘poštovaniji’ Stožeraši i svi koji ste sudjelovali u ovoj suludoj i nelogičnoj odluci,

kao učenik gimnazije i jedan apolitični i stranački neobojen mlad čovjek, postavit ću Vam nekoliko, zamislite, logičkih pitanja, a sva počinju ovako: ZAŠTO?

Zašto nam se, pod krinkom tobožnje brige za našu izlaznost na maturi, uzima zadnji komadić pozitive, zadnji komadić pripadnosti srednjoškolskom dobu života? Jeste li se brinuli o našem mentalnom zdravlju i našoj maturi u onim trenutcima kad ste odlučili ostaviti netaknuto i obujmom nesmanjeno gradivo generaciji koja je cijeli treći i pola četvrtog razreda provela u NEPRIRODNIM okolnostima? Podsjećam da to nije nikog pokolebalo da se u katalog NAKNADNO uvrsti i Kiklop, najkompleksniji hrvatski roman, što nam je sigurno bilo od velike pomoći.

Zašto se smijemo okupiti u nedjelju, ali ne u ponedjeljak i utorak i odakle istraživanja da je korona obiteljski i religiozni virus koji nedjelju voli provesti doma, a po tjednu radi punom parom?

Zašto pokazujete ogroman hendikep kad je u pitanju empatija, kada je u pitanju prisjećanje na svoju adolescenciju, svoju maturantsku dob, svoju mladost? Podsjećam, vi ste svoje škole završili, a uzimate za pravo ovoj generaciji oduzeti zadnji dašak srednjoškolskih ludorija i smijeha.

Zašto smijem izaći na izbore, otići na probni party ili dočekati premijera, a ne smijem posljednji put zagrliti prijatelje iz razreda, pozdraviti razrednicu i sve drage i manje drage profesore?

Imam ovdje prostora za tisuću zašto i mogao bih, umjesto Vas naravno, odgovoriti i s tisuću zato… ali ima li to uopće smisla? Uz pravu i istinsku želju, nitko nas neće spriječiti da se međusobno oprostimo, a to je naša najveća snaga, snaga kakvu moćnici bez suosjećanja nisu u stanju pojmiti.

S poštovanjem i u nadi da će ovo doći do svih Vas, da ćete se na trenutak barem zamisliti i zapitati se je li ovakva odluka logična, a još više je li pravedna,

maturant iz Rijeke, Erik Haidinger.

Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!