Izgubljena generacija: Umjesto slatkih muka oko norijade i putovanja, maturanti brinu o pandemiji
Pandemija koja već godinu dana hara svijetom, pa tako i našom državom, svima teško pada. Apsolutno je poremećen normalan tijek života i na svima će biti vidljive posljedice ovih izvanrednih okolnosti, no posebno je teško onima koji su trenutno u prijelaznim razdobljima. Što je s brucošima koji još nisu ni upoznali svoje kolege ili s maturantima koji propuštaju maturalna putovanja i večeri?
Foto: M. Gelenčir, srednja.hr
Biti maturant je sasvim sigurno za mnoge jedno od najljepših životnih razdoblja. Kao i uvijek, postoje oni koji se u srednju školu ne bi vratili nikad, pa ni onda, ali većina će se tih vremena ipak prisjećati s osmijehom na licu. Nitko se neće s osmijehom sjećati stresa oko pisanja državne mature i izbora fakulteta, već nekih drugih stvari.
Nema druženja koja se prepričavaju godinama
Druženja po školskim hodnicima, markiranja, gubljenja na maturalcu, naslikavanja na maturalnoj večeri, zapričavanja profesora – to su samo neke od stvari koje se inače prepričavaju godinama. Što od toga imaju ovogodišnji maturanti?
– Biti maturant u vrijeme pandemije jako je izazovno i smatram da je puno drugačije nego inače. Dulji zimski praznici i online nastava su nas možda pomalo ulijenili, ali mislim da to nije veliki problem – ako netko želi naučiti, naučit će. Ono što mi osobno teško pada su maske koje konstantno moramo nositi, ponekad mi maska zbilja smeta, čini me pospanom i smanjuje koncentraciju, tako da mi najviše fali njihovo nenošenje, ali i na to se čovjek navikne. Naravno, fale mi izlasci, češća i normalnija druženja s ljudima. Što se maturalne zabave tiče, moj razred ju nije ni imao u planu pa nemamo za čime žaliti, a za norijadu ćemo još vidjeti kakva će situacija biti. U svakom slučaju ćemo već nekako proslaviti zadnju godinu i pozdraviti se. Kao i svakom maturantu, priprema i učenje za maturu (ili odgađanje istih) stvaraju mi određeni stres, ali nije to sve ništa strašno, rekla nam je Ines, učenica Gimnazije Andrije Mohorovičića iz Rijeke.
Iako su odlasci u školu s maskom bolji od neodlaska u školu uopće, svakako stoji da je zaista naporno držati masku na licu i po nekoliko sati dnevno u komadu. Još kada se od vas očekuje da budete ekstremno produktivni i da zorno pratite sve što se događa – nije to baš toliko lagano. Kako bi skrenuli misli sa svih tih loših stvari, naša sljedeća sugovornica predlaže jednostavno rješenje.
Problemi i stres
– Bez pretjerivanja – biti maturant ove godine je teško, ali nije nemoguće i mislim da se svi, koliko toliko, snalazimo. Najveću razbibrigu pronalazimo u razgovorima o maturalnoj koja se nije održala u siječnju kada inače bude već je, kako za sad stvari stoje, prebačena za kraj lipnja. Bilo kako bilo, mislim da će svi oni koju su se trudili i radili biti zadovoljni na kraju cijelog ovoga ringišpila. Zadnji razred srednje škole je nešto što se pamti kako po velikoj količini stresa oko državne mature, tako i po druženju s razrednim kolegama koje će za koji mjesec možda biti na drugom kraju države, ispijanju kava prije, nakon ali i za vrijeme nastave te grupnom učenju i planiraju norijade. Većinu tih stvari mi kao ovogodišnja generacija maturanata nismo, a vjerojatno ni nećemo iskusiti. Najotegotnija okolnost nam je svima zasigurno što se školske pripreme za maturu odvijaju online te mnogi tome ne vide ni svrhu, a ovisno od profesora do profesora varira i (ne)kvaliteta. Uviđam da je društvo oko mene, kao i ja sama, više fokusirano na učenje za maturu nego za redovne škole obaveze što vrlo lako stvori probleme, stres te se izgubimo u svemu, mišljenje je Marije iz Prve gimnazije u Splitu.
Na to da je vrlo izazovno biti maturant ove godine nas je upozorio i naš sljedeći sugovornik, koji je usput i putnik pa su mu odlasci u školu posebna vrsta patnje.
– U vrijeme pandemije puno je teže biti maturant i psihički i fizički, jer trenutno je vrlo teško organizirati druženje s prijateljima, pogotovo jer su ugostiteljski obrti zatvoreni i jako mi nedostaje kava nakon nastave koja je odlična jer ne traje dugo i odličan je način za razbibrigu. Također, vrijeme nastave mi ne odgovara jer sam putnik i stalno kasnim u školu pa moram žuriti i stoga puno toga propustim što je bilo drugačije prije. Uvijek dođem iscrpljen kući pa ni ne mogu efektivno učiti, pa me to jako brine jer ono malo vremena što imam za učiti ne mogu u potpunosti iskoristiti. Uz to, vrlo je velika razlika između nas i prošlogodišnjih maturanata jer oni su posljednje mjesece proveli u online nastavi, koja je tada bila loše organizirana i pritom im je ukinuto gradivo drugog polugodišta četvrtog razreda da ih se dodatno rastereti, jer tri slobodna mjeseca učenja za maturu bez zahtjevnijih školskih obaveza ipak nije bilo dovoljno. Naravno, oni nisu za to krivi, ističe Jakov iz III. Gimnazije u Osijeku.
Iako je trenutna epidemiološka situacija puno bolja nakon ekstremno visokih brojki koje smo imali prije nekoliko tjedana, sada nije vrijeme za opuštanje. Rizik od zaraze je i dalje prisutan i visok.
Strah od zaraze
– Situaciju također otežava činjenica da se u školi ili pak u autobusu mogu zaraziti koronavirusom, ne zbog mene, već zato što zarazu mogu prenijeti na svoju obitelj i ostale, i tako ugroziti njihovo zdravlje, jer ja bih vjerojatno imao blage simptome. Ali, puno odraslih osoba nema razumijevanja za nas mlade koji ,,samo tulumarimo i boli nas briga ako se zarazimo je nam neće apsolutno ništa biti” što, naravno nije istina. Iskreno, zbog toga sam razočaran jer mi smo izgubljena generacija. Najbolje godine za druženje i zabavu s prijateljima provodimo u našim kućama pazeći na ostale, a zbog izuzetaka nas svakodnevno prozivaju. Muka mi je od tog klevetanja, pa, zar mi takvi ljudi trebaju biti uzor?! Istina je da su svi ljudi ugroženi i svatko ima svojih problema. Nije nikome lakše nego drugomu i okrivljavanjem drugih neće se apsolutno ništa postići. Res, non verba, poručuje Jakov.
Iako je teško za povjerovati da će nešto dobro proizaći iz ove pandemije, sasvim sigurno hoće. Kao prvo, napokon je neke stvari moguće riješiti online putem – ako ćemo krenuti od onih očitih. Za one nešto manje očite, koje ćete pak sami morati potražiti u vlastitim životima, donosimo samo jedan primjer na koji se možete ugledati.
– Najiskrenije, sama škola mi nije toliko drugačija od prijašnjih godina. Mislim da sam se, sve u svemu, dobro snašao. Svakako da sam uzbuđen zbog kraja, no trudim se uživati u školi dok mi još traje. Najočitija razlika je što nam je sve zabranjeno. Van toga što nema maturalca u inozemstvu i što su nam maturalna i drugi događaji upitni, više zapravo fali to svakodnevno druženje; izlasci na kave, u pizzerije, na partije i slično. Također nisam slavio osamnaesti rođendan, kao ni većina drugih maturanata, barem onih iz mog razreda. Osjećam se kao da smo mnogo toga izgubili zapravo. No, valja biti pozitivan i gledati na to kako smo zapravo i dobili nešto. Ovo nam je svakako svima poruka, a i mojoj generaciji specifično unikatna situacija koje ćemo se sjećati. Cijela ova situacija nas je ujedinila zapravo i nisam siguran da bi solidarnost u mome razredu bilo tolika kolika je da nije bilo korone. Naučili smo raditi zajedno, zajedno si pomagati i međusobno učiti, pogotovo tijekom online nastave. Samo se nadamo da ova situacija neće previše utjecati na maturu i, kasnije u godini, na prvu godinu faksa, želje su Marina iz Katoličke gimnazije u Požegi.
